Published On: Tue, Nov 3rd, 2015

Povijest prljavih izbornih trikova: Tračevi, laži, širenje panike…

Uvijek je bilo prljavih trikova na izborima, a ovo su neki od najgorih
Bilo bi pretjerano reći da je ‘prljava igra’ oduvijek bila prisutna u američkim predsjedničkim izborima. Ne možemo to reći zato što je, ako ništa drugo, George Washington bio jedina osoba koja se prijavila za ovu poziciju, pa se nije imao protiv koga boriti.
No udaranje ispod pojasa nešto je što redovito viđamo na svim izborima, bili oni predsjednički u SAD-u ili parlamentarni u Hrvatskoj.
Donosimo vam stoga popis nekih od najpoznatijih ‘niskih’ poteza za kojima neki nisu prezali na putu prema Bijeloj kući.
1836.
Martin Van Buren je pobijedio unatoč tome što su pristaše njegovog suparnikaWilliama Henryja Harrisona, potpuno ‘popljuvale’ njegov stil odijevanja, te su govorili da ‘hoda okolo u korzetima, kao žena’.
1840.
Još jednom su Harrisonovi glasači pokušali ‘oprati’ Van Burena, pa je jedan izjavio da predsjednik ‘spava na finoj francuskoj posteljini i jede iz srebrnih tanjura, sa zlatnim vilicama’.
1844.
James Polk je pokušao pridobiti poveći broj irskih glasača koji su tad nastanjivali New York, tvrdeći da je i on sam imigrant, pravog imena Patrick O’Clay.
1856.
James Bunchanan je nekoć bolovao od paralize zbog koje mu je glava bila lagano nagnuta na lijevo, no pristaše njegovog suparnika Johna Fremonta su proširile priču da mu glava tako stoji otkad se jednom pokušao objesiti.
foto: wikipedia
1860.
Abraham Lincoln nije bio najprivlačnij muškarac na svijetu, pa su ga protivnici častili svakakvim epitetima i opisima, kao što je bio ‘križanac između prodavača muškatnih oraščića, noćnog čuvara i konjušara’.
U pokušaju da unište Rutherforda Hayesa, demokrati su proširili trač da je jednom prilikom, nakon cjelonoćnog opijanja, poludio i upucao svoju majku. Nažalost, Hayesaova majka je već bila pokojna pa nije mogla opovrgnuti strašne navode.
1896.
New York Times ne samo da je pružio otvorenu podršku republikancu Williamu McKinleyju, nego su njegovog suparnika – Williama Jenningsa Bryana prozvali ludim, što su potvrdili i tzv. stručnjaci iz područja psihijatrije, s tim da ga je jedan nazvao degenerikom.
1908.
No ni Jennings nije bio anđeo, nego je napao svojeg suparnika Williama Tafta na osnovi vjerske pripadnosti.
1928.
Kad smo kod igranja na kartu vjere, istomišljanici Herberta Hoovera izjavili su da je demokrat Al Smith, katolik, uživao u ‘kartanju, ispijanju koktela, pudlicama, razvodima, romanima, zagušljivim sobama, evoluciji, goloj umjetnosti, glumi, utrkama i modernizmu”. Sve nam je jasno osim pudlica…
1952.
Šanse Adlaija Stevensona da pobjedi Dwighta Eisenhowera nisu bile sjajne ni na početku, a nije mu nimalo pomogao ni pamflet u kojem je pisalo da je tijekom jednog ljubomornog ispada ubio mladu djevojku.
1964.
Tijekom kampanje Lyndona Johnsona, usmjerene protiv Barryja Goldwatera, osnovao je tajnu ekipu koja je slala anaonimna pisma kolumnistici koja je javno ‘pljuvala’ po Goldwateru. Uz to su oni potajno slali novinarima neprijateljska pitanja za Goldwatera, čije su sjedište infiltrirali kako bi mu ukrali pripremljene govore. Također su pisali knjige protiv njega, kao i bojanke u kojima bi bio odjeven kao pripadnik Ku Klux Klana.
1972.
A zatim je došao Richard Nixon, kojem je Watergate afera bila tek šlag na vrhu torte. Njegov je operativac Donald Segretti sa svojom ekipom krenuo malim koracima. Uništili su Edmunda Muskiea, kojeg su smatrali velikom prijetnjom u nadolazećim izborima, tako što su organizirali da ljudi, koji su glumili glasne i neugodne crnce, kasnim noćnim telefonskim pozivima pokušavaju natjerati ljude da glasaju za Muskiea. piše New York Post. Naravno da su glasači odlučili nekom drugom udijeliti svoj glas, točnije Nixonu.