Ovaj ratni prizor o savezništvu te današnja nestvarna ratnohuškačka retorika ispunjenja mržnjom potpuno odudaraju.
Gospodine generale, dobro došli. Čekali smo vas dugo, ali napokon smo se sreli”. Tim je riječima zapovjednik 5. korpusa Armije BiH Atif Dudaković na mostu na rijeci Korani u Tržačkim Raštelama dočekao zapovjednika 1. gardijske brigade, general-bojnika Marijana Marekovića i pružio mu ruku 6. kolovoza 1995., a čije su postrojbe s drugim hrvatskim snagama deblokirale Bihać, piše Večernji list BiH.
https://www.facebook.com/Poskok.info/posts/10158779534682340
Dvadeset i pet godina poslije na odluku o odlikovanju postrojbi HVO-a i Specijalne policije MUP-a Hrvatske Republike Herceg Bosne, koji su također sudjelovali u tim operacijama, poruka hrvatskome državnome vrhu, prije svih predsjedniku Zoranu Milanoviću, iz vodeće bošnjačke stranke SDA jest kako je “upao u pogrešku svojih prethodnika iz HDZ-a jer pomaže hrvatskom narodu na način da tolerira zločine HVO-a”.
Blokada 1201 dan
Ovaj ratni prizor o savezništvu te današnja nestvarna ratnohuškačka retorika ispunjenja mržnjom potpuno odudaraju. To se iz Sarajeva čini čak i po cijenu da se prekriži sve što je povezivalo dva naroda, makar u ovim oslobodilačkim operacijama. Nedugo nakon deblokade Dudaković je bio još eksplicitniji: “Bez Hrvatske vojske još bismo čekali slobodu”. “Bez Hrvatske deblokada ne bi bila ovako brza. Prijatelji i saveznici pomagali su nam i prije. Hrvatska nam je i jedno i drugo”, istaknuo je Dudaković. Istodobno, u priopćenju SDA iz kolovoza 2020. ni jednoga slova o Oluji, potpori oslobađanju. Dapače, pokušava se izvitoperiti i relativizirati operacije združenih snaga HVO-a i HV-a s modernim objašnjenjem Hamdije Abdića Tigra, inače SDA-ova političara i optuženika za ratni zločin zbog likvidacije generala HVO-a Vlade Šantića, da je 5. korpus čuvao Hrvatsku. Istina je pak da je Bihać bio u blokadi 1201 dan. Srbi su ga držali u obruču gotovo pune tri godine. Malo je poznato da su u dvama navratima HVO i HV spašavali Bihać. Cijela gotovo jednomjesečna operacija Zima ‘94. na Dinari bila je vezana uz odvraćanje pripremljene srpske akcije za slamanje otpora Mladića koji je nakon Srebrenice planirao i pokolj u Bihaću. Naime, srpske su snage iz BiH pokrenule snažnu ofenzivu prema Bihaću te čak ušle u predgrađa ovoga grada, u koordinaciji s postrojbama Vojske iz Krajine te Abdićevim autonomašima iz Velike Kladuše. Operacija je bila toliko snažna da je izgledalo da će Bihać pasti svakog trenutka. Pad Bihaća pitanje je sata, a ne više dana – govorile su povjerljive obavještajne informacije.
Fotografija podsjetnik
Nestajanjem bihaćke enklave Republika Srpska Krajina i RS bili bi čvrsto povezani, otvorila bi se jaka prometna komunikacija Beograd – Banja Luka – Knin, stvorio bi se ogroman kompaktan srpski prostor koji bi dopuštao Srbima veliku operativnu dubinu, vjerojatnost njihova ujedinjenja bila bi vrlo velika. Unatoč svemu, hrvatskim napredovanjima na Dinari i Livanjskom polju Srbi su morali značajan dio snaga prebaciti na to ratište i smanjiti pritisak na Bihać. Konačno je obranjena ova enklava. Tijekom cijeloga rata u BiH Hrvatska je zračnim mostom intenzivno potpomagala obranu Bihać, dostavom oružja, streljiva i svih drugih potrepština. Konačno, akcijom Oluja prekinuta je trogodišnja blokada grada Bihaća kojemu je prijetila sudbina Srebrenice. Sve to preduhitrila je operacija Oluja koju nikakva mitomanija, politički ciljevi i mržnja ne mogu osporiti. Fotografija s Tržačkih Raštela na to će vječno podsjećati.
wpDiscuz
