Published On: Čet, sij 7th, 2021

POTRESNA ISPOVJEST JURE ŠUNJIĆA HRVATSKI BRANITELJ IZ MOSTARA TREBA POMOĆ: U ratu ostao invalid, operiran 25 puta, a sada bi mogao ostati i bez krova nad glavom

Gdje su danas naši branitelji? Mnogi su poginuli u ratu, velik broj ih je ostalo invalidima, a nerijetki su primjeri i onih koji danas nemaju ni krov nad glavom. Jedan od njih je Jure Šunjić, hrvatski branitelj iz Rodoča kraj Mostara kojeg je pred kraj rata granata tzv. Armije BiH pogodila toliko snažno da je svojim tijelom razbio pet metara visoki zid. U tom trenutku izgubio je jedno oko, probijen mu je dio uha zbog čega je dobrim dijelom ostao i bez sluha, a u glavi od tada nosi gelere, piše Hrvatski Medijski Servis.

Međutim, nažalost, tu ne prestaje kraj Jurinim patnjama. Od rata je operiran ukupno 25 puta, a nedavno je ostao nepokretan jer su mu morali amputirati desnu nogu. Da bi stvar bila još gora, prijeti mu i izbacivanje iz stana u kojem živi kao podstanar jer nema novca za stanarinu.

Reporterki Hrvatskog Medijskog Servisa Jure je kroz suze ispričao svoju životnu priču, nakon što više nije znao kome bi se mogao obratiti.

Izgubio majku i brata u ratu

U ratu se Jure prvo borio u Hrvatskoj u Gospiću, a zatim se vratio u Mostar i tu nastavio borbu sve dok ga jednog kobnog dana u Šantićevoj ulici nije pogodila granata.

„Kad je pala na mene sa sobom sam čitav zid izvalio.  Oko mi je ispalo, visilo s lica, ušna školjka probijena, nisam potpuno gluh, ali ne čujem dobro i stalno čujem zvona u glavi“, započinje svoju tužnu priču za HMS.

U ratu je osim ove tragedije, ostao i bez ikoga svoga. Brat mu je bio zarobljen u logoru Manjača, prvo su ga ranili da bi na kraju poginuo.

„Majka mi nakon toga, nije umrla, nego crkla. Znaš šta znači dijete zakopati, još mene ovakvog izranjavanog gledala. Osim toga, i nju je prije toga granata ranila. Ostala bez ruke i dojke.“

Amputacija noge i 25 operacija

Nakon rata Jure je ostao bez ičega i ikoga svoga, a onda su krenule bolesti, sve jedna za drugom. Čak je 25 puta ležao na operacijskom stolu, a nedavno je ostao bez desne noge jer su mu je liječnici morali amputirati.

„Prošle godine u lipnju odsjekli su mi nogu, pokušali su je spasiti, ali nije se moglo. U mene su krvne žile začepljene bile još od ranjavanja. Sve je to od ranjavanja. Ja sam čitav zid izvalio kad me granata pogodila i kičmu poremetio. Nakon toga je samo krenulo. Operacija za operacijom… Srce, bubreg…“, plačući nam priča.

Dali mu stan poplavljen kanalizacijom

Najgori mu je problem trenutno što ne može plaćati stanarinu i režije, jer većinu novca potroši na liječenje i uskoro bi mogao biti izbačen iz stana u kojem boravi jer gazdarica zahtjeva redovito plaćanje. Kad su se braniteljima dijelili stanovi u Orci u Mostaru, nije bio sreće da jedan i njega zapadne, a zatim je dobio privremeni stan u koji nikad nije ni ušao jer ga je dočekao katastrofalan prizor.

„Ništa ja nisam dobio. Šest puta dobio deložaciju. Zadnji put dobio u Koloniji (dio Rodoča, op.hms) privremeni stan. Međutim, u njega nisam ni ušao. Tada nisam mogao ni hodati. Taj je stan poplivao. Ali ne od vode. Da oprostite, kanalizacija je potopila stan sve do pola zidova. Vratio sam im ključeve i poručio da se oni u njemu kupaju. Ništa više nakon toga ni nije nuđeno“, objašnjava  Jure te dodaje:

„Kad se u Orci nova zgrada napravila dijelili su stanove braniteljima i udovicama. Ja sam to pokušao dobiti, slao sam zahtjeve, skupljao papirologiju. Znam otprilike da sam trebao biti 20. na listi, da bi, kad su konačni rezultati izašli, završio na oko 700. mjestu. Na kraju su dobili neki koji su sami sebe izbušili da budu invalidi, znam ih osobno, ali njima na dušu. Ja sam hodao i kod ministara, svakome sam se žalio, a svima je odgovor bio kako oni ne mogu ništa.“

Dane provodi u bolnici, a samo lijekove plaća 350 KM

Na kraju mu se, kaže, sve zgadilo, a uskoro je doživio i srčani udar. Vrijeme od tada, najviše provodi u bolnici. Kad je počela pandemija koronavirusa, dva mjeseca je trpio strašne bolove jer ga nisu mogli primiti na pregled.

„Bolnica me zaklala. Financijski me zaklala. Plaćeno je osiguranje, žena mi je na birou pa to barem ide preko nje, ali ja trošim mjesečno minimalno 350 maraka lijekova. Osim svih operacija, dijabetičar sam. Nema šta nisam. Imam jedne, samo jedne tablete koje plaćam preko liječničkog recepta.