Radio-televizija Bosne i Hercegovine (BHRT) doslovno pleše na rubu egzistencije. Dok minimalna plaća u Federaciji raste na 1.000 KM neto, financijski temelji ovog javnog servisa urušavaju se poput kule od karata. Glavni problem nije samo povećanje troškova već i dugovanja koja su dosegnula vrtoglave iznose – prvenstveno ona iz Republike Srpske i Federacije BiH.
Nije tajna da BHRT već godinama funkcionira na aparatima. No, sada je situacija postala alarmantna. Upravni odbor BHRT-a jasno je poručio: dodatnih 19 milijuna KM godišnje za plaće javni servis jednostavno ne može izdržati. S obzirom na trenutne prihode, ovo bi mogla biti posljednja sezona ovog servisa na „malim ekranima“.
Tko nije platio, neka digne ruku
Republika Srpska, od 2017. godine, nije uplatila ni marku od prikupljene RTV takse – zakonski obvezne 50 % prihoda proslijediti BHRT-u. Dug RTRS-a doseže milijunske iznose, a ni RTV Federacije BiH ne zaostaje previše. Dok inflacija melje domaće gospodarstvo, prihodi od RTV takse u Federaciji padaju brže od gledanosti prosječnog reality showa.
Dodajte na to činjenicu da RTV taksa nije usklađena s inflacijom još od 2013. godine, i dobivate savršeni financijski tornado koji prijeti da proguta sve pred sobom.
Mjere štednje ili pucanje u prazno
Menadžment BHRT-a pokušava održati servis na životu uvođenjem mjera štednje. Moratorij na nova zapošljavanja? Tu je. Ograničavanje javnih nabava na nužni minimum? Već uvedeno. Smanjenje nabave programa? Naravno. No, čini se da su sve to samo flasteri na otvorenoj rani. Dugovanja se gomilaju, a vlasti se ponašaju kao da problem ne postoji.
Pisma upozorenja su poslana – domaćim vlastima, međunarodnim institucijama, pa možda čak i Djedu Božićnjaku. No, odgovora nema. BHRT je, izgleda, osuđen na tihu smrt dok se političke elite bave svojim beskonačnim igrama moći.
Gasi se svjetlo, program završava?
Ako se ništa ne poduzme, BHRT bi mogao završiti u povijesnim knjigama, spomenik neodgovornosti i zanemarivanja. U zemlji koja se diči multikulturalnošću i zajedničkim identitetom, gubitak javnog servisa bio bi simbolički poraz. No, čini se da za vladajuće elite ovaj poraz nije prioritet – barem dok se mogu oglašavati na privatnim medijima ili, u najgorem slučaju, društvenim mrežama.
I dok BHRT pokušava opstati, postavlja se pitanje – hoće li netko, bilo tko, na vrijeme prepoznati da javni servis nije samo institucija, već i ogledalo društva? Ako ne, svjetla će se ugasiti, program će završiti, a naša slika u tom ogledalu ostat će zauvijek zamagljena.
wpDiscuz
