Published On: Pon, kol 5th, 2019

PONOS HRVATSKE NAJBOLJI MALI MATEMATIČAR ‘Bio je hiperaktivno dijete, trebala mu je pomoć, a sada u mislima pomiče brojke i teške jednadžbe rješava u 4 sekunde’

Patrik se svako jutro budi malo prije sedam sati. Pojede svoje pahuljice ili sendvič, ovisi o tome što mama Petra pripremi, i juri na autobus za školu u Brezovici. Kad završi s nastavom, vrati se kući, ruča i baci se na domaću zadaću. I tada, svakoga dana, mama sjedne kraj njega pa vježbaju matematiku.

I to ne bilo kakvu, nego mentalnu aritmetiku, kojom se Patrik bavi na tečajevima ALOHA (Abacus Learning of Higher Arithmetic). Kad je natjecanje blizu, vježba duže, nekad i 2500 zadataka na dan, pa njegovi prijatelji tada nogomet moraju igrati s igračem manje. Drugim danima juri kako bi stigao na treninge hrvanja. Prije je to bila krav maga, a čini se da će joj se Patrik nagodinu vratiti. Uza sve to, svakoga tjedna dva sata provodi u društvu profesorice Zvjezdane Budoš Mlinac, koja s njim trenira ALOHA-u.

Zvuči kao puno posla za jednog osmogodišnjaka, no svoju mentalnu aritmetiku Patrik ne propušta ni za što. Dosad je na to potrošio barem 20 tisuća sati.

I to mu ne pada teško.

Znao je unaprijed

Njegov je trud nagrađen: prošle je godine na svjetskom natjecanju osvojio prvo mjesto, a uspjeh je ponovio i nedavno u Kini. On je to i očekivao – danima je svima oko sebe govorio da će biti najbolji na svijetu.

– Nisam išao u Kinu da pobijedim druge, nego samog sebe. Tamo sam susreo neke prijatelje koje sam lani upoznao u Rusiji, a sprijateljio sam se i s nekim novim. U svakom slučaju, bilo je sjajno, ali sad se namjeravam odmarati i uživati u ljetu i ne pomišljati na matematiku barem mjesec dana – rekao je Patrik, koji je u pet minuta riješio 70 zadataka. Kako je to uspio?

Tako da je zamislio abacus, na kojem se inače vježba na satovima ALOHA-e i onda mentalno na njemu pomicao kuglice dok nije došao do rezultata. Svojim roditeljima i profesorici rekao je kako on zadatak vizualizira i tako dođe do rješenja, no mikrokorake koje prođe zapravo nitko osim njega ne razumije.

Činjenica je samo da uvijek ima točno rješenje.

Tražili izazov

Mali genijalac zapravo je veliki radnik, kažu nam njegovi roditelji i profesorica, ljudi koji ga guraju i podržavaju iz sjene. Prije nekoliko godina nije se činilo da će Patrik ostvariti ovako sjajne rezultate.

– Bio je hiperaktivno dijete i tražili smo neku aktivnost koja će ga zainteresirati i zabaviti, ali da mu bude izazovna. Znali smo da to mora imati veze s matematikom. Naime, već kao trogodišnjak počeo je slagati puzzle po obliku, a ne slici, a svijet oko sebe vidio je kroz brojeve. Počeli smo istraživati i shvatili smo da bi metoda ALOHA mogla usmjeriti njegovu raspršenu pažnju – kažu Patrikovi roditelji Petra i Zoran i dodaju da mu je od samog početka jako dobro išlo, a s vremenom je sve bolji i bolji. Svaki tjedan odlazi na blok-sat u školu, a svaki dan mama s njim radi kod kuće desetak minuta. Naravno, uoči natjecanja radi puno više.

– Toliko mu se sviđa raditi da je sad odlučio kako će biti profesor matematike. Matematika mu je jako draga i zaključio je da bi bilo odlično da i drugoj djeci objasni koliko je ona odlična i zabavna – kaže kroz smijeh mama Petra.

S Patrikom od početka radi njegova trenerica Zvjezdana Budoš Mlinac. Pojašnjava kako se sa svom djecom radi na isti način: na svakom satu se kroz igru nauči neka nova formula, rade se vježbe za fokus i potiču se da se ne natječu s drugom djecom, nego sami sa sobom, zbog čega oni svoje prijatelje iz grupe, ili kasnije drugu djecu na natjecanjima, ne vide kao konkurenciju. Cilj je uvijek biti malo bolji nego što si bio na prošlom satu, objašnjava Zvjezdana.

– Puno je djece koja imaju potencijal, ali se on ne razvija, nažalost. Mislim da je za uspjeh svakog djeteta najvažnija dobra suradnja profesora i roditelja. Patrikova majka i ja odmah smo se razumjele, i sad ga svaka od nas potiče na svoj način. Kad mu se, recimo, neki dan ne radi, onda ga ja potaknem tako da spomenem da bi mami bilo drago da vježba, a ona koristi mene kao motivaciju. Zato on i jest tako uspješan: osim što je izvanredno dijete, puno radi – ističe Zvjezdana.

Ranko Šuvar / CROPIX

PATRIKOV TIM Branka Novosel (prva slijeva) dovela je ALOHA-u u Hrvatsku, roditelji Zoran Čudić i Petra Petrović (iza Patrika) te njegova trenerica Zvjezdana Budas Mlinac (prva zdesna)

Razvoj mozga

Patrikov uspjeh oduševio je i Branku Novosel, osnivačicu Otvorenog učilišta Littera, koja je metodu ALOHA donijela u našu zemlju. Riječ je o programu koji Patrik pohađa, a zasnovan je na radu s abacusom, koji potiče razvoj mozga. Ona je taj program u našu zemlju uvela prije pet godina, a sada 30-ak centara diljem zemlje radi po toj metodi.

– Patrikov uspjeh pokazuje koji su osnovni elementi uspjeha. Naravno, tu je talent, no zapravo je riječ o radu, predanosti i samodisciplini. Podrška okoline tu igra važnu ulogu, naravno. Bitno je da roditelji podržavaju dijete, potiču ga da radi ili rade s njim. Mi ALOHA-u nazivamo treningom za mozak – jednako kao što čovjeku, da bi bio fit, nije dovoljno vježbati jednom u mjesecu, pa makar to bilo i šest sati, tako je i s našim treninzima. Treba raditi i raditi i opet raditi da bi se uspjelo, no kako je Patrik rekao u videu koji smo nedavno objavili: “I ti možeš biti prvak.” Zaista, svako dijete to može, samo treba raditi – ističe Branka.

Objašnjava kako joj, u vrijeme kad je metodu tek uvodila u našu zemlju, uopće nije bilo lako. Trebalo je puno truda i ulaganja da bi društvo shvatilo da se radi o nečemu jako dobrom za djecu. Pustila je da stvari idu svojim tokom, odnosno da ljudi jedni drugima preporučuju metodu. Zato danas 700-tinjak djece diljem naše zemlje pohađa ovu vrstu treninga.

– Roditelji prepoznaju poteškoće s kojima se današnja djeca suočavaju: koncentracija, pamćenje, prevelika izloženost digitalnom… Puno djece, a pritom ne mislim samo na našu zemlju, ima problema s matematikom. Trening s abacusom pomaže da se kod djece riješi taj problem – ističe Branka i pojašnjava kako krajnji cilj treninga nije da djeca znaju brzo računati, nego da im u razdoblju koje je presudno za razvoj mozga on bude izložen metodi koja ga potiče na logičko razmišljanje.

– Naša su djeca dobra i u matematici i u brojnim drugim stvarima kojima se u životu bave. Tako razvijaju logičke vještine, fotografsko pamćenje, dobru orijentaciju u prostoru… Stvar je u tome da je djeci zapravo dosadno: od malih nogu izloženi su digitalnom, slikama koje se brzo mijenjaju, i zato im je nezanimljivo puno toga. Mi im dajemo abacus. Da, možda se to čini kao nešto što bi im moglo biti dosadno, ali zapravo je rad na njemu jednostavan i kompliciran u isto vrijeme, jer se pamti puno toga – kaže Branka Novosel.

Dvije razine

Programi ALOHA namijenjeni su djeci od 4 do 13 godina. Ne postoje dobne skupine, nego su djeca grupirana po razinama. Jedna razina traje 14 tjedana pa slijedi završni ispit. U jednoj školskoj godini djeca mogu završiti dvije razine programa, a ukupno je osam razina za školske grupe. Ova vrsta programa postoji od 1993. godine, kad se počela razvijati u Maleziji, a u Europi se prvi puta pojavila 2009. godine. Ciklus obuhvaća 14 radionica i u našoj zemlji stoji nešto manje od 2000 kuna.

– Škola od djeteta zahtijeva fokus i koncentraciju, inače dijete nije u stanju pratiti nastavu. Ako dijete ima problema u nastavi, tada se moraju uključiti i roditelji i profesori. Velikom postotku djece problem je logično apstraktno razmišljanje, a to vidimo u problemu s matematikom, kasnije fizikom… – kaže Branka Novosel i dodaje da je veliki problem činjenica da danas gotovo 60 posto učenika završnih razreda osnovne škole ima problema s ta dva predmeta. Zbog toga je najbolje takozvani strah od matematike uništiti u samom začetku i navesti klince da taj predmet zavole. Vještine koje usvoje na tečaju ostaju im za cijeli život, kaže Branka i oni poslije nemaju probleme s predmetima koji su inače školarcima bauk.

– Bilo bi idealno da se učitelji, primjerice razredne nastave koji su najviše s djecom i najbolje ih poznaju, educiraju, pa da koriste ove treninge kako bi radili sa svojim razredima. Ja bih rado pomogla da se profesori educiraju i voljela bih kada bi jednoga dana ALOHA bila sastavni dio obrazovnog programa. Tko zna, jednog dana se to možda i ostvari – zaključuje.