POLITIČKO SUĐENJE PREMA NEUSTAVNOM ZAKONU: Hoće li BIH ovo moći preživjeti

Pred Sudom BiH danas će biti iznesene završne riječi u predmetu protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i vršitelja dužnosti direktora “Službenog glasnika” Miloša Lukića.

Suđenje, koje se vodi zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta, ulazi u završnu fazu, a odvjetnik Goran Bubić, koji brani Dodika, najavio je detaljnu analizu argumenata kao ključnu strategiju obrane.

Dodik: “Nisam kukavica, branit ću Republiku Srpsku”

Podsjetimo, dokazni postupak zaključen je 5. veljače, kada je Dodik izjavio da je njegova dužnost poštovati Ustav Republike Srpske i BiH, naglasivši da su prethodni visoki predstavnici izbjegavali donošenje odluka izravno, za razliku od Schmidta, kojeg smatra nelegalnim.

Sam proces protiv Dodika i Lukića započeo je 16. listopada 2023., a Dodik je tada izjavio da ide na “namješteno suđenje u Sarajevo” kako bi “branio Republiku Srpsku”, istaknuvši da “nema pravo povući se i da nije kukavica”.

Politička pozadina slučaja

Narodna skupština RS-a prethodno je usvojila zakone kojima se odbacuje primjena odluka visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH. Schmidt je potom donio odluku o poništenju tih zakona, no Dodik je ipak potpisao ukaz o njihovom stupanju na snagu, dok ih je Lukić objavio u “Službenom glasniku Republike Srpske”, što je bio povod za podizanje optužnice.

Danas se očekuje završna pravna bitka, nakon koje bi mogla uslijediti presuda koja bi mogla imati dalekosežne političke posljedice.

Pitanje legitimiteta i pravnog utemeljenja ovlasti Ureda visokog predstavnika (OHR) u Bosni i Hercegovini jedno je od najkontroverznijih pitanja u postdaytonskom razdoblju.

1. Pravna osnova za djelovanje OHR-a

OHR se oslanja na Aneks 10 Daytonskog mirovnog sporazuma (DMS), koji definira njegovu ulogu u provedbi civilnog dijela sporazuma. Međutim, nigdje u ovom aneksu eksplicitno nije predviđeno pravo visokog predstavnika da nameće zakone ili smjenjuje izabrane dužnosnike.

Bonnske ovlasti (1997.)

Na sastanku Vijeća za provedbu mira (PIC) u Bonnu 1997., donesena je interpretacija da visoki predstavnik može donositi obvezujuće odluke, uključujući:

• Nametanje zakona
• Smjenu političara
• Blokiranje odluka lokalnih vlasti koje se smatraju prijetnjom Daytonskom sporazumu

Ove ovlasti nisu formalno dio Daytonskog sporazuma, već ih je PIC politički proširio, a OHR ih je operacionalizirao. Dakle, njihov pravni temelj nije u izravnom međunarodnom pravu, već u širokoj interpretaciji Aneksa 10 i političkoj podršci ključnih međunarodnih aktera.

2. OHR i međunarodno pravo – Postoji li pravni temelj?

OHR se ne može direktno pozvati na specifični članak međunarodnog prava koji bi mu omogućio nametanje zakona ili smjenu dužnosnika. Međutim, njegovo djelovanje obično se opravdava sljedećim pravnim principima i dokumentima:

(1) Poglavlje VII Povelje UN-a

• Vijeće sigurnosti UN-a je kroz nekoliko rezolucija dalo podršku Daytonskom sporazumu (Rezolucije 1031 i 1088).
• Iako Vijeće sigurnosti nikada nije eksplicitno odobrilo Bonnske ovlasti, postoji interpretacija da OHR djeluje kao dio mehanizma “očuvanja međunarodnog mira i sigurnosti” prema Poglavlju VII.
• Ovo je pravno rastezljivo jer UN nikada nije OHR-u dao ovlasti nametanja zakona.

(2) Daytonski mirovni sporazum, Aneks 10

• Članak II Aneksa 10 daje visokom predstavniku mandat da “nadgleda provedbu civilnog aspekta mira”.
• No, nema izravne odredbe koja bi mu dala zakonodavnu moć – što znači da je nametanje zakona interpretacija, a ne izvorna pravna ovlast.

(3) Opće međunarodno pravo

• OHR-ova praksa nameće sukob s načelom suvereniteta država (članak 2(1) Povelje UN-a).
• Postavlja se pitanje krši li OHR demokratska prava jer može smijeniti izabrane predstavnike bez pravne zaštite.

3. Ključne pravne dileme

1. Da li je OHR zakonodavno tijelo?

   • Ne postoji međunarodni pravni dokument koji mu daje izričitu zakonodavnu vlast.
   • Bonnskim ovlastima prisvojene su ovlasti koje nisu definirane Daytonom.

2. Da li su Bonnske ovlasti pravno legitimne?

   • One su politički podržane, ali nemaju jasan pravni temelj u međunarodnom pravu.

3. Da li Bosna i Hercegovina ima suverenitet?

   • Prema međunarodnom pravu, država je suverena (članak 2(1) Povelje UN-a).
   • No, BiH ima protektoratski režim kroz OHR, koji de facto suspendira suverenitet u nekim segmentima.

Zaključak: OHR djeluje više politički nego pravno

OHR formalno nema izričito pravo nametanja zakona po međunarodnom pravu, ali se oslanja na tumačenje Daytonskog sporazuma i podršku Vijeća za provedbu mira (PIC).

To znači da su njegove odluke politički provedive, ali nisu pravno neupitne. Ako bi BiH pokrenula međunarodnu pravnu tužbu, postojala bi realna mogućnost da sudovi utvrde da OHR nema zakonski osnov za donošenje obvezujućih zakona.