Published On: Mon, Oct 5th, 2015

Policija o izbjeglicama: Nikad ne znaš tko bježi od muke, tko po zadatku

“Izbjeglica ima iz svih država, a da ne pričam o bivšim vojnicima, skužiš ih po ožiljcima i tetovažama. Kad je propao Sadam, radili su na ugovor za Amerikance, ali nije ni to trajno, sad odoše na Zapad. Nikad ne znaš je li im samo već dosta svega ili su po zadatku”, kazao je Slobodnoj policajac na granici, koji dočekuje autobuse iz Opatovca. “Kod nekih budu snopovi eura, sve jedan serijski broj za drugim, nemaš ti pojma tko je sve tu u igri, Amerikanci, Rusi, ISIL, mali smo mi za te velike igre”, govore interventni policajci.
Nemate vi pojma, dečki moji, šta mi sve vidimo i kakvih priča čujemo… Priča nam to jedan od interventnih policajaca na tovarničkom željezničkom kolodvoru dok zajedno kratimo vrijeme u očekivanju autobusa s izbjeglicama iz kamapa u Opatovcu. Jasno je da čovjeka ne možemo predstaviti imenom i fotografijom, kao ni ostale iz ekipe, ali priča je zanimljiva, onako, baš za uz jutarnju kavu ili večernje pivo. Izaberite….
– U rujnu je to bilo, tu kod nas, blizu Đeletovaca, vruće samo tako. Eto ti dvojice iz Malija, znaš onu državu u Africi, trče glavom bez obzira i dozivaju policiju. Gledamo ih mi, izboli ih komarci, glave im ko bundeve. Viču nam: jungle, jungle, police, nešto o džungli… A, šta ti je, jeleni se tjerali, a oni ti imaju decibela prilično. I ovi naši crnci mislili da to lavovi riču, pa pobjegli ustravljeni – pričaju policajci.
– Ima ih iz svih država, a da ne pričam o bivšim vojnicima…

Vojničke iskaznice

– Kakvim crnim vojnicima?! – pitamo mi.

– Ma, nisu crni, nego bivši irački vojnici, Sadamovi, svi brkove nose, ne možeš ih ni razlikovat dobro. Al’, skužimo ih mi, pa bili smo ratnici. Čak nam i stare vojničke iskaznice pokazuju.
Znaju oni da će tako lakše doći do azila, uvijek mogu reći da su ugroženi kao bivši vojnici…
– Pa, kako ih to skužite prije iskaznica?

– Oni su vam susretljivi i pričljivi, uhvatiš ih na foru. Pitaš ima li koji da malo pomogne uvesti reda pri ukrcaju u vlak. Uvijek se javi netko i da vidiš kako odmah dijeli žustre zapovijedi, postroji odmah cijelu grupu! – kaže jedan od policajaca…
– Skužiš ih po ožiljcima na glavi, rukama i slično, sva vojska na svijetu ima isto držanje, dril je to, kužiš. Jednog sam snimio kad se prao, na ramenu mu tetovaža, sokol i dva kalašnjikova. Kad je propao Sadam, radili su na ugovor za Amerikance, ali nije ni to trajno. Sad odoše na Zapad. Nikad ne znaš je li im samo već dosta svega ili su po zadatku – dodaje drugi “plavac”.

Školovan čovjek

– Bili su tu i ovi naši obavještajci, pa pitaju zašto im ne pretresemo rance. Ne znaju oni da se to pregledava u kampu u Opatovcu – nastavlja treći.
– Kod nekih budu snopovi eura, sve jedan serijski broj za drugim, nemaš ti pojma tko je sve tu u igri, Amerikanci, Rusi, ISIL, mali smo mi za te velike igre – govore interventni policajci.
– Sjebali su tu Siriju svjetski velikani, a bila zemlja samo takva. Priča mi jedan, a školovan čovjek bio, vidiš ti odma fine manire, da je prije rata litra goriva bila 14 lipa. Jbt, pa ne bi ga gasio nikako… Dobro, voda im je bila skupa, ali se lijepo živjelo – naglašava jedan iz skupine interventnih.

’Izgledaju ko regruti’

– Da, dok nije Assad sjebo Amerima planove. Htjeli preveslat Ruse i provuć katarski plin u Evropu, kroz Siriju, da Zapad ne vozi na Putinovu energiju. Al Assad nije pristo….
– Ti Sirijci su O.K. ljudi, jbg, ima i kod naših svega, komšija ne priča s komšijom, sami svoju zemlju opljačkali – upada u priču jedan s činom…
– Daaa, pa ćaća se vraća – dobacuje volonter Crvenoga križa…
– Ajmo, ljudi, razlaz, eto autobusa – stiže zapovijed.
– Gledaj ih, sve to pušku može nosit, ko regruti pred vojarnom izgledaju – primjećuje zadnji iz skupine “plavaca”…
Hm, možda ljudi ne bi pucali, možda bi samo živjeli…

DAMIR TOLJ
SNIMIO BOŽO VUKIČEVIĆ

U Srbiji ih gule

– Priča mi jedan nekidan kako ih gule u Srbiji. Prišo on grupi policajaca, da ih pita šta se događa, kad će krenuti i tako, hoće čovjek par informacija, da nije ko ovca. A, znaš šta mu policajac odgovara? Kaže – 20 eura… Kužiš, svako pitanje 20 eura. I s odgovorom može obrisat guzicu, govori nam jedan iz našeg MUP-a.

 

Traže nestale

Na zidu kontejnera uz željeznički kolodvor velike isprintane fotografije nestalih, očito je u pitanju obitelj, moguće dvojica braće i setra. Ili rođaci:
– Hersh Kli Ali, rođen 16. siječnja 1994. godine, ima 75 kila i visok je 175 cm. Piše da je vjerovatno smršavio i da ima mali madež blizu usana
– Alnd Hazim Kli, rođen je 19. veljače 1999. godine, ima 65 kilograma, sada već i dosta manje, visok 173
– Elin Hazim Kli, rođena 7. listopada 2000. godine. Ima 60 kila, a visoka je 165 centimetara. Traži ih Farman Abdi, zvati na +43 676 30 27532 ili +43 699 10 48462. Sretno.

 

Braco Abdulah je u bolnici

Fara (1,5) i Jamam (3) Hamudhilo imaju malog bracu Abdulaha. Tek mu je mjesec dana i rođen je u izbjeglištvu, u Turskoj. Vesele su i zaigrane, a drage da ne povjerujete, ali nisu ni svjesne da im brat nije dobro. S mamom Ahlam je u vukovarskoj bolnici. A, tata Fadi ne može od tuge progovoriti, eno ga u šatoru Crvenog križa u opatovačkom kampu. Curice čuva striko Mehir, moleći Alaha da sve prođe dobro. Patetično?! Njima nije….