Published On: Fri, Mar 1st, 2013

PERIŠIĆ: Obranio sam vlastitu čast i dostojanstvo svog naroda


Nekadašnji načelnik Glavnog stožera Vojske Jugoslavije general Momčilo Perišić izjavio je u petak u Beogradu, po povratku iz Den Haaga gdje ga je Žalbeno vijeće haaškog suda (ICTY) oslobodilo optužbi za ratne zločine, da je oslobađajuća presuda “skroman doprinos da se skine anatema sa srpskog naroda o navodnom kršenju ratnog prava“.
Na bojištu sam branio čast naroda i živote svojih suboraca, nakon toga sam se s demokratskim snagama borio protiv totalitarnog režima (Slobodana Miloševića), a potom sam, bez ikakvih kalkulacija, otišao u Den Haag sa željom da pred tim međunarodnim sudom obranim svoju čast i dostojanstvo i u tome sam uspio“, rekao je novinarima Perišić po dolasku u beogradsku zračnu luku.
Momčilo Perišić, kojega je Haaški tribunal oslobodio optužbi za ratne zločine, stigao je rano popodne vladinim zrakoplovom u Beograd, gdje su ga dočekali predstavnici ministarstva pravosuđa i obrane, Ureda za suradnju s ICTY, članovi obitelji, prijatelji i brojni novinari.
“Dokazao sam da uporan, pismen, ustrajan general može biti uspješan na svim frontama“, rekao je Perišić, koji nije želio odgovarati na pitanja novinara, uz objašnjenje da ga čekaju obitelj i prijatelji i da će “biti vremena” i za medije. Žalbeno vijeće ICTY poništilo je u četvrtak prvostupanjsku presudu na 27 godina zatvora i oslobodilo Perišića optužbi i odgovornosti za pomaganje u počinjenju ratnih zločina u Srebrenici i Sarajevu te granatiranju Zagreba.
U rujnu 2011. prvostupanjsko vijeće ICTY osudilo je generala Perišića (68) na 27 godina zatvora zbog pomaganja i potpore topničkih i snajperskih napada na civile u Sarajevu s položaja Vojske Republike Srpske 1993-95 i ubojstva oko 7.000 Bošnjaka i raseljavanja stanovništva Srebrenice u srpnju 1995. godine.
Perišić je bio osuđen i zato što nije spriječio i kaznio počinitelje raketnih napada na Zagreb u svibnju 1995., u kojem je poginulo sedam civila, jer ga je optužnica teretila da je imao efektivne zapovjedne ovlasti i kontrolu nad vojskom samoproglašene Republike Srpske Krajine. Perišić se dragovoljno predao Haaškom tribunalu 7. ožujka 2005, na dan kada je službeno objavljeno da je optužen.
 
 
Generala Momčila Perišića, koji je 2011. osuđen na 27 godina zatvora, žalbeno vijeće Haaškog suda jučer je oslobodilo i naložilo njegovo puštanje na slobodu.
Perišić, bivši načelnik generalštaba Vojske Jugoslavije prije je proglašen krivim za pomaganje i podržavanje ubojstava, nehumanih dijela, napada na civile i progona u Sarajevu i Srebrenici, u razdoblju od kolovoza 1993. do studenog 1995., kao i za propust jer kao nadređeni nije kaznio odgovorne za raketiranje Zagreba u svibnju 1995. godine.
Ta prvostupanjska presuda donesena je većinom glasova tročlanog sudskog vijeća koje su činili Michele Picard iz Francuske, Pedro David iz Argentine i Bakone Moloto iz Južnoafričke Republike, koji se zalagao za njegovo oslobađanje. 
Žalbeno vijeće u četvrtak je poništilo osuđujuću prvostupanjsku presudu. Ova odluka je konačna, a Haaški sud naredio je da bivši general JNA odmah bude pušten na slobodu – piše Večernji list.
U žalbi koju je podnijela na presudu, Perišićeva obrana kao jedan od ključnih argumenata navela je tvrdnju suca Molotoa da vođenje rata nije zločin.
Perišić je u Haagu proveo 8 godina. Dobrovoljno se predao Haaškom sudu 2005. godine, a u svom pojavljivanju pred sudom tvrdio je da nije kriv. Njegovo suđenje počelo je 2008. godine.
Iako je doslovno porušio Mostar, Haaški sud taj zločin nije uvrstio ni u jednu točku optužnice!
U vrijeme početka agresije na Mostar, od elektronskih medija ostao je samo Radio Mostar.
– Znali smo da će biti belaja, rekli su nam da će bombardirati grad, ali i zgradu našeg radija. Otišli smo u centar motrenja i obavješćivanja, odakle smo nastavili emitirati, gdje je bilo teško doći jedino upadom, i fizičkom silom, tako smo se koliko toliko osjećali sigurno.
Sutradan su dvije granate izravno pogodile prostorije tadašnjeg Radio Mostara, jedna je pogodila u ured ravnatelja, koji se tada nalazio na devetnaestom katu, a druga je pogodila novinarsku redakciju na katu ispod, a granate su došle s brda Fortica iznad Mostara.
– Bili smo na jednoj žici, iako smo se loše čuli, samo od ulaza do izlaza iz Mostara,. bili smo jedini signal života u gradu, nismo imali mogućnost snimanja programa, tako danas nema mo ratne arhive, imali smo samo osnovnu opremu koju smo ponijeli ‘na vrat na nos’, kada smo izlazili. Sada banaliziram ali da je netko zapeo za tu žicu ni “toga ne bismo imali, priča nam Čerkez o praktično improviziranom radiju, koji je u to vrijeme održavao moral u mostarskim podrumima.
Perišić je radio htio staviti pod svoju kontrolu, to je trebala biti njegova baza odakle bi on plašio ljude ustašama. Uvijek je na vidjelo u tim razgovorima, na sreću, izlazila njegova bahatost i nekultura. Ja sam veoma temperamentan, ali mi je Bog tada dao snage i bio sam hladnokrvan, nisam mu rekao niti jednu ružnu riječ, a on bi nakon mnogo psovki prekinuo vezu.
Ja sam tada rekao: ‘Eto čuli ste dragi slušatelji kako razgovara general JNA’. On je onda ponovno nazvao i pustili smo ga u eter, a on je govorio kako nas napadaju ustaške snage i vode nas u propast. Ja sam ga pitao: ‘Gdje su vam ustaše generale, vidimo samo bradate pripadnike JNA koji maltretiraju stanovništvo?!’.
I onda treći razgovor, koji je bio najtragičniji ni danas ne mogu vjerovati što je on izrekao: ‘Ako bre ne poslušate ovo što vam naređujem, u 10.10 ću da gađam Beli Breg, u 10.20 Iliće, u 10.30 Cim‘. Gađao je samo hrvatska naselja. Dok smo svi mi mislili kako je to nemoguće, kako je rekao tako je i gađao grad. To je bio pakao, a sve nas je iznenadio svojim zločinima, prisjeća se tih događaja Veselko Čerkez dok nam opisuje svoje sada već legendarne razgo vore s generalom JNA Momčilom Perišićem, koji je prema Čerkezovom mišljenju odavno trebao biti u Haagu, da sud za ratne zločine nije politička institucija.
– Ostalih medija nije bilo, nije mi drago što to govorim, ostala je samo Hrvatska radiopostaja Mostar. Tek na proljeće ili ljeto 1993. godine osnovan je Radio Herceg-Bosne, bili smo jedina veza s ljudima znak nekakvog života u tim podrumima, jedini znak nekakvog otpora, nekakvog novinarstva.
Bilo je kolega koji su se znali probiti i doći u Mostar, ali to je bilo nakon što je prošao prvi nalet, ključnih napada na Mostar, tih prvih dva-tri mjeseca smo bili medijski usamljenici. 24 sata dnevno smo radili nikome nije falila dlaka s glave, ni nama ni našim kolegama drugih nacionalnosti i na to smo ponosni, a velika je sreća da nitko nije ranjen, zaključuje Veselko Čerkez i u svom ironičnom stilu dodaje – osim što smo svi pomalo ‘ranjeni u glavu’.
Ovaj intervju Čerkez je Večernjem Listu dao 7. lipnja 2006. godine.
Danas Hrvatski radio Mostar koji je u sastavu Hercegovačke-radio televizije doslovno ne postoji, zahvaljujući politici koja je, ono što Perišić nije uspio u ratu, ona uništila 20 godina kasnije.
(Dnevnik.ba I Vecernji.ba)