Published On: Sun, Sep 27th, 2020

DANAS JE SVJETSKI DAN SRCA: Podsjetimo se junaštva Armije. Iliti kada je Pukovnik Prostora džihada Zvonki Rajiću izvadio srce

Što razlikuje teroristički napad na WTC tornjeve 11/9/2001 od terorističkog napada na Dusinu 26/1 1993-e daleko prije eskalacije bošnjačko-hrvatskog rata? (Ili kako to haaški pokajnici Mesić i Granić  zovu “nesretni sukoba” u kojem je pobijeno 6000 Hrvata. Četiri puta više nego u RS) 


Na prvu događaji su posve različiti. Na drugu povezuje ih mržnja i ideologija te sastav sudionika i napadača.

  • Zločin u NYC urađen je u ime džihada. I uz povike džihada.
  • Zločin u Dusini urađen je u ime džihada. I uz povike džihada.
  • Strana koja je napadnuta u NYC nije znala da će biti napadnuta.
  • Strana koja je napadnuta u Dusini nije znala da će biti napadnuta.

Razlikuje ga međutim nekoliko ključnih stvari koje ćemo pojasniti u nastavku.

1.Međunarodna zajednica pokazala je interes za otkrivanje identiteta zločinaca iz NYC. Pronađeni su. Oktriveno je da su neki od tih džihadista bili i u Dusini.

2.Međunarodna zajednica ostala je škiljiti na jedno oko kad se dogodila Dusina. Iako je ona ekstremno važna.

Zašto?

Zato što je zločin u Dusini počinila jedna europska vojska, jedne države, no uz džihadističke manire.

Ne dakle došljaci s Istoka nego domaći momci.


Postoji još nekoliko poveznica.

Ime stanovitog Alispahića spominje se i kod preživjelih svjedoka Dusine.

Isti taj Alispahić dolazi na američku crnu listu nakon 11.9.2001.

Zbog poveznica s Bin Ladenom.

Možemo li biti naivni pa vjerovati kako Bin Laden i bliskoistične teror grupe nemaju ništa s Mudžahedinima i da su oni u BIH dolazili stihijski i bez patronata istih onih organizaija koje je SAD u međuvremenu raskrinkala?

Zašto je svijet dakle ostao šutjeti na Dusinu? Onako kako šuti i danas.

7-a muslimanska dakle, prva je brigada Armije BIH koja je javno proglasila džihad.

Nisu to više momci u polupartizanskim odorama. To nije etnički mješovita brigada.

U Dusini se pojavljuju ne kao bezopasni hipsteri, ngo kao pravi mudžahedini koji su ideološki, modno i kulturološki postali pravo, elitno i autoritativno lice Armije BIH i kasnije, kako će se rat razvijati, dominantno lice ABIH.

Svjedoče o tome i izjave nekadašnjih Alijinh suradnika koji su ga optužili za islamizaciju armije.

Novi val oblačenja, novi đir oblikovanja brade, novi način “obrade” zarobljenika i njihovo slanje u džehenem, novi stil borbe Armije BIH, novi ukusi u glazbi i ratnim popevkama, tako su u 7-oj muslimanskoj, omiljenoj brigadi Alije Izetbegovića u potpunosti zaživjeli.

I kako danas vidimo, ostali su i ostat će zauvijek amnestirani.

Jer poso je bio dobar, sponzor jako moćan.

BIH je bila tek samo simulakrum, područje za uvježbavanje. Za veliki dan. Koji će se dogoditi početkom 21 stoljeća. U prijetolnici liberalizma i kapitalizma. New Yorku.

ABIH preko Sedme muslimanske javno se deklarirala kao džihad. Oni su javno priznali da za njih Bosna nije bitka. Bosna je tek privremenost. Jedan je prostor. Prostor džihada. Od Čečenije do Bosne. I širit će se prema Zapadu. Koji “neumitno propada”.

Snimak koji ćete vidjeti to zorno dokazuje.

Sedma muslimanska, kao brigada koja se bori za prostor džihada, takva je dočekala kraj rata. I kao takva je primila zlatne ljiljane i srebrne štitove.

Oni koji su naše sugrađane ubijali na pravdi Boga, čak i djecu, danas su korisnici proračuna koji i mi punimo.

Mi Bošnjaci, Srbi, Hrvati koji jesmo protiv islamističkih ideja u BIH.

Međunarodna zajednica, s druge strane, nije pokazala interes za otkrivanje zločinaca iz Dusine.

Naročito ne Haaški sud.

Zašto?

Zato što preko Dusine pada jednostrana teza o hrvatskom krimenu stvaranja Banovine i čišćenja cijelih bošnjačkih gradova.

Pada i  teza da su Hrvati prvi napali.

Uz put budi upitano, koji to grad u Bosni je HVO počistio od Bošnjaka nakon upornih napada u cilju stvaranja Banovine?

Možda Travnik? Fojnicu? Možda Bugojno?

Koji točno grad smo do iznemoglosti granatirali da iz njega protjeramo Bošnjake?

Nije li Fojnica uzeta i vraćena Armiji BH?

Nije li HVO mogao uzeti Mostar da je htio?

Koji su to logori HVO-a na prostoru Srednje Bosne u koje su Hrvati utamničili tisuće Bošnjaka?

I tko je otvarao logore po Bosni? Armija ili HVO?

Koliko je Bošnjaka Srednje Bosne završilo u logorima HVO-a?

Ako je UZP imao za cilj Banovinu nije li logično da se logori otvaraju u daleko većoj mjeri u Bosni nego u Hercegovini?

Kada nastaju logori u Hercegovini?

Poslije Konjica ili prije Konjica? Tko je naredio napad na HVO u Konjicu?

Otkud logori Armije BIH za Hrvate i Srbe ako Armija BIH nije radila zločine?

Otkud silovanja u tim logorima? I kako to da presude u Haagu po tom pitanju nema?

Dok se u BIH daju simbolične kazne šefovima bošnjačkih logora?

Koji su to gradovi u koje su Hrvati zaustavili povratak izbjeglih?

Možda Jajce? Možda Stolac?

Koliki je povratak danas u Bugujno, Konjic, Jablanicu? I zašto ga nema?

Kao ni optužnica za Bugojno?

Dusina je, podsjećamo, zločin koji se događa već prvi mjesec 1993.e.

Daleko je vremenski ispred vremena za koji je presuđen UZP. Kako vrijeme u BIH bude odmicalo Dusina će se sve jače pominjati.

Dusinu ne čini El Mudžanid.

On je tu tek supervizorski, tek da provjeri ubijaju li polaznici tečaja džihada, tada Mladi Muhmini, danas SDA diplomati i parlamentarci, predsjednici, u skladu s običajima džihada, onako kako se to mora raditi.

Dusinu čini dakle vojska koje se politički i vojni vrh u Sarajevu ne stidi kako se danas navodno stide El Mudžahida. I danas su oni ponosni na njih. Na muhmine Sedme muslimanske.

Priznaju Sedmu kao legalan dio tzv. ABIH.

Šef 7-e muslimanske danas je odlikovan čovjek. Mirovinu mu plaća i žena koja ga je na Haaškom sudu optužila, kako joj je osobno priznao da joj je  mužu izvadio srce. Supruga pokojnog Zvonke Rajića.

Radi se o brigadi čiji prvi čovjek, pred Alijom govori – “ovo je vojska džihada. Zapad neumitno propada. Ovdje, u Bosni, Čečeniji, Afganistanu, jedna je borba”.

Jedan svijet dakle, jedna borba. Jedan islamski kalifat, jedna borba.

Zvuči soroševski ali nije.

Nije to dakle borba građana protiv okupatora nit protiv korupcije.

Nitko nikog u Dusini nije okupirao pa da Alijina Antifa mora reagovati s povikom Smrt fašizmu, tekbir narodu.

Patković jasno kaže za što se on bori. On se bori za Islam.

Bosna bez Islama, ili Bosna jednakih, nije nešto u čemu on vidi motiv svoje borbe.

I ne postoji razlika između njega džihadiste ili bilo kojeg drugog džihadiste Čečenije, Afganistana, Sirije.

To je jedna borba, kaže Patković.

Uostalom svjedoči tome i brojni vojnik Čečenije, Jordana, Sirije, koji u trenutku dok Patković pjeni ,  pozorno sluša taj važni govor.

Tu je ta ključna razlika između pripadnika Armije BIH u Dusini i pripadnika Armije BIH u NewYorku.

U Njuci ubija klasični terorizam, terorizam bez glave i repa, stihijski terorizam. Doduše umrežen.Prema CIA-i umrežen čak s diplomatskim kadrovima BIH. Živaljima i Alispahićima.

No u Dusini ubija etatizirani džihad. Vojnik Države BiH , ne vojnik s ulice, vojnik dakle naše države koji građaninu BIH vadi srce, samo zato jer je taj građanin kršćanin a on nije.

To je čisti čin patološke mržnje.

Kad imaš potrebu, i samo zato jer ga on, pripadnik državnog džihada ima pravo ubiti.

Država, džihadizacijom Armije BIH tako postaje kalifat prije kalifata.

Prvi europski podržavljeni džihad.

Sud koji ne istražuje tko je Rajiću izvadio srce postaje taok poštovatelj kalifata. BH sud je tako šutnjom oko Dusine, jasno kazao građanma BIH: Nismo nadležni za zločine džihada.

Činjenica da ista ta država potom zaboravlja taj zločin, zaboravlja da je srce Zvonke Rajića uopće kucalo, potvrđuje ovu tezu.

Dusina se što se BIH države tiče nije dogodila. Krešo nije hodao dunjalukom.

Nema kažnjenih ni četvrt stoljeća nakon Dusine.

Ako današnja BIH dakle oprašta onoj Alijinoj BIH ubojstvo u ime džihada, nije li time današnja BIH potvrdila da je sljednica Alijinog “Prostora džihada” 90-ih?

U Dusini su ubijali vojnici Alijini. Vojnici predsjednika države. Čovjeka koji je kazao da to nije njegov rat dok je rušeno kršćansko naselje na jugu zemlje.

Danas izlaze filmovi o Aliji.

Hrvati u BIH premali su i neutjecajni da bi mogli bilo što promijeniti.

Nemaju naftu, nemaju dolare. Nemaju ljude u Tužiteljstvu. Imaju tek Gordanu. Ženu koja je potpisala da se oko Grabovice nema što više istraživati. Eto nju imaju.

Hrvati, svedeni na status molitvene zajednice će i  sutra nemušto i ovaj grozan dan navati “obljetnicom”.

Fratrizani će održati  par ahdnamaških govora. Kako bi eutanizirali narod u skladu sa svojim poslanjem sultanovih redodržavnika . Posijat će još jedno ljeto hrvatske pokornosti. Kako bi na jesen naplatili desetinu od begovata. Kao plaću za učinjeno kastriranje naroda.

Pustit će se koja suza, i kršćanski patos, gurnut će nas u novi dan.

U zaborav. Na sramotu svih nas.

No siječanj 93-e je datum straha za ABIH.

To je vjerojatno jedini razlog, zašto je tužitelj Scott odlučio da se Dusina neće procesuirati.

Em što se dogodila prerano, van zamišljenog vremenskog razdoblja stvaranja Banovine Hrvatske u BIH, em što je Alijin vojnik, uz povik tekbir, počinio ratni zločin koji po svom izričaju potpuno korespondira sa zločinima ISIL-a danas.

Mjesecima kasnije dogodit će se Ahmići. Hrvatski džihad.

Dan kad su ljudske zvijeri ušetale u to selo i krenuli paliti i ubijati.

Najsramotniji zločin u povijesti Hrvata novijeg doba. Zločin za koji nema opravdanja. I nema onog “ali”.

Čitajući svjedočenja preživjelih muslimana u Ahmićima, jedan mladić opisuje HOS-ovca iz Busovače, koji je upadajući u to selo kazao “Platit ćete za Dusinu”.

Ne postoji , međutim, zločin koji može opravdati ono što je urađeno u Ahmićima. Ne postoji nikakav zločin koji može pravdati bilo koji zločin. Pa tako ni zločin u Dusini.

No ovo naglašavamo, da se podsjetimo, kako je frustracija jednim zlom stvarala ubojice na drugoj strani za novo zlo.

Što je bio povod Dusini? Možemo li to znati?

Što su točno Hrvati uradili da Sedma Muslimanska uradi što je uradila?

Prije 27 godina. I što je povod današnjoj pravdi u BIH da selektivno pristupa mjestima naših međusobnih pokolja?

Zašto za njih ne postoji 26.1. 1993?

Dok to ne saznamo zaboravimo Dusinu.

To vaša domovina želi od vas.

Nemojmo pričati o njoj.

Jer Dusina, kako dani budu prolazili, u ovoj zemlji rekonstruirane prošlosti bivat će sve veća i veća, a izvađeno srce Zvonke Rajića kucat će sve snažnije.

Vidjet ćemo tko će pobijediti.

Istina Ili Bosna i Hercegovina.

Ova kakvu  je zamislio Alija.

Ova koja nestaje po onoj njegovoj prokletoj rečenicu  “Islam ne može živjeti s građanskim opcijama”.

Onoj po kojoj žive a koju se boje objaviti po sarajevskim pločnicima.

Pločnicima kojima odavno ne odjekuje korak drugačijih.