Published On: Uto, sij 21st, 2014

‘Podmeću mi, nigdje nisam poricao genocid u Srebrenici’

Dejan Jović, glavni analitičar u Uredu predsjednika Ive Josipovića, za tportal je odgovorio na napade Marka Attile Hoarea i bošnjačkih udruga iz inozemstva, da negira genocid u BiH i promiče velikosrpsku politiku, rekavši da su interpretacije netočne i nekorektne. Ured predsjednika nije želio komentirati otvoreno pismo bošnjačkih udruga

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) je zajedno s nekoliko udruga žrtava iz Bosne i Hercegovine žestoko u otvorenom pismu napao glavnog analitičara predsjednika Ive Josipovića, Dejana Jovića, kao negatora genocida nad Bošnjacima i osobu koje relativizira krivnju velikosrpske politike za rat u bivšoj Jugoslaviji. Tako su se predsjedniku Josipoviću u kratkom roku dva savjetnika našla na udaru javnosti, Saša Perković i Dejan Jović.

Bošnjačkim udrugama problematična je Jovićeva recenzija knjige ‘Humanitarno razaranje Jugoslavije’, autora Davida Gibbsa, za koju bošnjačke udruge tvrde za je napisana nekritički, a za autora tvrde da otvoreno negira genocid u Srebrenici. U otvorenom pismu predsjedniku Josipoviću iz KBSA tvrde da Jović javno podržava i hvali teze dr. Gibbsa o podjeli krivice za rat i tvrdi da ‘Gibbsova knjiga predstavlja izvrstan, originalan i uvjerljiv argument koji relativizira dosadašnje interpretacije i postavlja im alternative’.

U pismu su prozvali Josipovića što drži Jovića u Uredu predsjednika te naveli da on i u svojim djelima ima stavove koje podržavaju velikosrpsku politiku tvrdeći da u knjizi ‘Jugoslavija – država koja je odumrla’ četnički pokret u Drugom svjetskom ratu opisuje kao ‘projugoslavenski pokret otpora’, Miloševića naziva borcem ‘protiv državne ideologije i anarhije’, a agresiju krnje Jugoslavenske narodne armije na međunarodno priznatu državu Hrvatsku kao intervenciju ‘u dobroj vjeri da zaustavi direktan etnički sukob u Hrvatskoj’.

Cijelu priču je pokrenuo britanski povjesničar Marko Attilla Hoare koji je u intervjuu sarajevskom Dnevnom avazu skrenuo pažnju na Jovićev tekst u časopisu Politička misao u kojem je Gibbsovu knjigu opisao kao ‘odličnu, originalnu i uvjerljivu’. Hoare se u svom znanstvenom radu također bavi ratovima na prostoru bivše Jugoslavije krajem prošloga stoljeća i očito ima drugačije poglede od Gibbsa i Jovića.

Jovićev odgovor prenosimo u cijelosti: 

Moj prikaz knjige američkog sveučilišnog profesora Davida Gibbsa ‘Humanitarno razaranje Jugoslavije’, kojeg je objavio politološki časopis Politička misao u lipnju 2013. godine postao je u posljednjih tjedan dana predmetom javnih napada od strane jednog londonskog kolege (Marka Attile Hoarea) i jednog broja udruga Bošnjaka i Bosanaca, koji pretežno žive u inozemstvu. Njihove interpretacije mog prikaza su potpuno tendenciozne i nekorektne, a sama kampanja ima političke, a ne akademske motive. Da ima akademske motive, vodila bi se tamo gdje je prikaz i objavljen – u znanstvenom časopisu – a ne u medijima, pred čitateljima koji nisu pročitali ni Gibbsovu knjigu, ni moj prikaz.

Treba se, u tom kontekstu, upitati i sljedeće: zašto moji kritičari (Hoare i udruge) nameću temu genocida i tamo gdje je uopće nema? Naime, u svom prikazu uopće ništa ne kažem o toj temi, nego govorim o knjizi koja ima sasvim drugu temu. Kao i mnogi drugi koji su o njoj dosada pisali, knjigu sam pohvalio zato što nudi originalan pogled na uzroke i tijek američke intervencije na Balkanu početkom 1990-ih. To je i glavna tema knjige: radi se o knjizi o američkoj vanjskoj politici, a ne o genocidu ili zločinima u Bosni i Hercegovini. Autor nije nikakav srpski propagandist, nego redovni profesor povijesti i politologije na jednom američkom sveučilištu. Kao i sve druge akademske knjige, i ova je prošla striktni recenzentski postupak, te i to pokazuje da se ne radi o ‘poricanju genocida’.

Kad se radi o braniteljskim i drugim bošnjačkim udrugama koje su se javile pismom predsjedniku Republike, njihovu interpretaciju da svojim prikazom Gibbsove knjige poričem genocid u Srebrenici u potpunosti i bezrezervno odbacujem te je smatram potpuno netočnom, malicioznom i podmetačkom. Ona je usmjerena na stvaranje tenzija između Hrvatske i Bosne i Hercegovine i u tom smislu ne doprinosi dobrim odnosima između dviju zemalja. Nigdje nisam poricao genocid u Srebrenici, a još manje sam branio ili zagovarao rat. Upravo obrnuto, još od početka 1990-ih, kad su se drugi mobilizirali za rat, bio sam jedan od sudionika Antiratne kampanje, a svojim tekstovima u Arkzinu i Feralu sam se otvoreno i potpuno beskompromisno zalagao za mir, etničku, političku i vjersku raznolikost, te ideju očuvanja multietničke Bosne i Hercegovine. Isto to činim i danas.

Istodobno, kao sveučilišni nastavnik i znanstvenik, zalažem se za slobodnu akademsku raspravu o svim temama. Bolje bi bilo da se ova rasprava vodila tamo gdje je i započeta, u akademskim krugovima, a ne politizacijom u medijima. Ako se udruge, međutim, žele baviti akademskim pitanjima, moraju prihvatiti pravila koja vrijede unutar akademske zajednice. Ta pravila uključuju i slobodu, odnosno poticanje i slobodno izricanje različitih zaključaka.

A što je cilj ove kampanje? Prava meta napada je politika Republike Hrvatske kojom se podržava jedinstvena i multietnička Bosna i Hercegovina, utemeljena na jednakosti i jednakopravnosti konstitutivnih naroda i građana. Za nju dr. Hoare kaže da je, praktički, politika povratka u tuđmanizam. Koliko je to istinito, i koliko se meni može predbaciti da sam dio politike retuđmanizacije, mislim da ne treba posebno objašnjavati.