Sudac Suda Bosne i Hercegovine Davorin Jukić je 1993. godine u opkoljenom Sarajevu istraživao je slučaj ubojstava šest sarajevskih Srba i Hrvata zbog koji su kasnije osuđeni Enver Zornić i njegova grupa.
Kako je ranije objavio portal Žurnal.info, novi direktor Toplana Sarajevo Enver Zornić osuđen na deset godina robije, jer je naredio ubojstva Jagode Janković i Sretena Ninkovića, čija su tijela, potom, spaljena. Jedinica kojom je zapovijedao ubila je i Josipa Gogala, člana sarajevskog HDZ-a.
“Ja sam u to vrijeme bio istražni sudac Vojnog suda i proveo sam istragu. Saslušao sam sve njih, otišao na lice mjesta, te pronašao tri leša u Varaždinskoj ulici koja se sada spominju. Napravio sam zapisnik. Te osobe su, koliko se sjećam, prvo ubijene vatrenim oružjem, zatim su leševi poliveni benzinom pa zapaljeni“, prisjeća se Jukić, sudija Suda BiH.
Bio je 4. januar 1993. godine. Enver Zornić je osigurao kanister s benzinom kojeg je, potom, predao Džemalu Hrustemoviću, Ismetu Tinjaku i Enveru Džanki. Trojka je istog dana otišla u napuštenu kuću u ulici Varaždinska 34 u kojoj su se nalazi leševi ranije ubijenih Josipa Gogala i Jovana Popovića.
Nakon provedene istrage, dodaje on, tužitelj je ustao s optužnicom i došlo je do suđenja koje je okončano presudom i velikim kaznama.
“Procedura je bila provedena kao u mirnodopsko vrijeme, samo što je pucalo. Bilo je teško raditi istragu u takvim okolnostima. Pucalo sa svih strana, trajale su borbe. Linija je bila udaljena sto metara od mjesta gdje su ti ljudi zapaljeni. Krim. služba je uradila svoja, sudac svoj, ljekari patolozi svoje. Nisam siguran da li bih sad izložio život takvoj opasnosti pa išao u Varaždnsku tražiti leševe”, govori Jukić.
Na pitanje da li je Zornićeva grupa sijala strah u naselju Hrasno, jer su pljačkali i ubijali nebošnjake kako se tvrdi, Jukić kaže:
“Bilu su ratni uvjeti. Bilo je smrti na svakom koraku. No, to je bio slučaj koji je odudarao od svega ostalog. Mi smo to profesionalno odradili, vidjelo se to po presudama. Sudac Muhidin Kapo pripremio je korektno suđenje. Sjećam se da su optuženi imali i branitelje, među kojima Edinu Rešidović, g. Galijatovića i druge. Dakle, sve kao da se sad provodi suđenje. Samo što se pucalo i bili smo bili izloženi ranim opasnostima”, dodaje on.
Ističe da nije imao nikakve pritiske u vezi s tim predmetom. To je bila važna poruka vlasti Republike RBiH.
“Dakle, da je neko kazao nemoj to raditi, to se nije dogodilo. Ja sam to proveo kao u najvećem miru“, naglasio je Jukić.
Potvrdio je da su osuđeni upućeni na izdržavanje kazne, ali da ne zna koliko su se u zatvoru zadržali.
“Gdje su otišli, ne znam. Koliko su bili na izdržavanju, također, ne znam. Dobili su kazne po 10 – 15 godina. Po KZ SFRJ to su bile prilično velike kazne u to doba“, zaključio je sudija Jukić.
Inače svi mediji u BIH raspisali su se o imenovanju ubojice na određeno mjesto. Malo tko navodi da ljudi koji odsluže kazne i prođu proces rehabilitacije postaju potpuno ravnopravni u pravima. Drugi je par rukava ako se politički imenuju na političke pozicije. Onda to ima težinu po stranku koja ga je imenovala. No na sve ostale poslove imaju jednako pravo aplicirati prema zakonu i ustavu.
Ono s čime se nitko u BIH ne bavi jeste datum 4. siječnja 1993 kada ovaj čovjek ubija Nebošnjake u Sarajevu. To je krucijalni dokaz da je plan genocida i etničkog čišćenja na prostoru džihada kako prostor Šeher Bosne nazivaju zapovjednici napadača na WTC tornjeve , bivše pripadnike ABIH, postojao daleko prije svakog sukoba Armije BIH i HVO-a. Ubojstva Srba zbog srpske blokade Sarajeva netko bi mogao i razumijeti, iako su Srbi ostali u Sarajevu pokazivali lojalnost vlastima. Ali kako razumjeti ubojstva sarajevskih Hrvata već u prvom mjesecu 1993 osim kao početak džihada, koji će nakon 2 mjeseca buknuti i u Srednjoj Bosni. A nakon 5 mjeseci i u Hercegovini.