Published On: Pon, ruj 6th, 2021

PLOD MUČENIČKOG EVANGELISTIČKOG RADA : Jedinstvena izražajnost Hercegovačke Psovke mora se zaštiti UNESCO poveljom

Stari duh izvorne hrvatske hercegovačke katoličke psovke, najsočniji je i najbolje se zadržao u Hercegovini, naročito u franjevačkim župama.

Poznat je po svom nevjerojatnom koloritu, osjećajnosti, prodornosti, seksualnom naboju prema božanstvima i drugim jedinstvenim inačicama psovanja ovog neupitnog živopisnog i pobožnog kršćanskog puka.

Pokušali smo izbrojati. Samo psovanja Gospe u psovkama, u bekijskoj krajini ima preko 100 varijacija, no kako se spuštate prema Međugorju prema središtu naše religioznosti, taj broj značajno raste.

Kada bi sada ovdje počeli nabrajati sve psovke kojima se služi naš pobožni i dobri narod, trebali bi nam dani i dani vremena da samo trećinu popišemo.

Kada bi samo spomenuli situacije u kojima katolici Hercegovci sve psuju,u sklopu svoje nevjerojatno snažne duhovnosti. ne bi imali prostora da sve nabrojimo.

Psuje se čak i na hodočašćima. Katolik kad ide pred Boga, sa sobom nosi komad kruha, vode i sepet psovke svoje.

I ništa se to ne bi očuvalo da nije bilo naših fratara, koji su to narodno blago njegovali i godinama čuvali od zaborava. Kako? Pa tako što se nisu bavili ekumenizmom i narodom nego su obitavali po dvorovima. Turskim, austrijskim, Karađorđevićevim, Titovim. Tamo su bili uz nas kažu. Uz svoj narod.

I hvala im na tome. Da su radili drugačije drčnost i dišpet našeg naroda, njegov istinski hajdučki duh bio bi ubijen uz ubojstvo psovke. Što bi danas Katolik Hercegovački bio bez psovke? Pola njegove energije bilo bi ubijeno.

Katolici franjevačke Hercegovine naširoko su poznati po svojoj pobožnosti ali i kreativnosti beštimanja.

Raseljeni po velikim gradovima svijeta, uslijed iznimno uspješne mudrosti vlastitih pradjedova koji su smatrali da je modernije  ginuti za Nijemce i Talijane nego  se boriti za zemlju svoju i u svojoj vojsci, prepoznavali bi se kao migranti u gomilama Europe upravo po gangi ali  i psovci. Narod bi od njih zazirao al oni u doba  kad nisu postojale socijalne mreže nisu imali drugog načina.

Ako nemaš lijep glas, i ne znaš otpjevati iznimno teško pjevljiv  pjev gange onda sjedneš na neki trg u Europi i opsuješ Gospu, Isusa, Duha Svetoga, Boga, Sina Božjega, svejedno. I isti tren pojavi se troje zemljaka za kavu.

Psovka je tako poslužila kao preteča Facebooka i Instagrama. Tagiranje prije tagiranja. Kao šifra. Jer psovanje katolicima najdražih – Gospe, Boga, Isusa, u Katolika ima posebnu boju, poseban stil i posebnu emociju, koju može izreći samo onaj koji ih istinski voli.

Lako se da primijetiti kada netko glumi da je katolik   a tko je naš pravi katolik.

Onaj tko svece svoje i Boga ne psuje taj mu nije ni u mislima. Taj se Njemu moli samo onako. Onaj tko Boga psuje s Bogom i živi. I Boga se boji.

Kako se ispravno Bogu psovati?

Naš pobožni  katolički narod posvećuje psovke svojim blaženicima i blaženima, svome Razapetom Bogu, kojeg štuju i psuju, svojoj  Blaženoj Djevici Mariji , psovke po zagovoru Duha Svetoga imaju posebne varijacije u katolika Hercegovine. I posebnu psovačko duhovnu vrijednost u katoličkom načinu življenja.

Psovke Gospi kojoj se klanjaju i na kojoj strašno zarađuju , a koju također psuju,  su raskošne, psovački genijalno dovitljive, vidi se da narod ipak najviše voli Nju. Psovke svome  Isusu ili presvetom Srcu Njegovome,  koje naročito vole i baštine i kojeg časte najodurnijim riječima u najbanalnijim situacijama ne mogu se prevesti na druge jezike, toliko su kreativne i srasle su s našim katoličkim življem.

Zato međugorski prevoditelji često ostanu nijemi kad ih turisti pitaju “što je ovaj pobožni i mili vjernik brat upravo rekao onome drugom bratu i zašto ga onaj drugi brat sad tako ljutito gleda?”.

Čak i oni koji ne psuju, koji su se odrekli izvornog hercegnovskog katolicizma, (sram ih bilo!) iz respekta prema tradiciji, čak i nakon mise na kojoj je rečeno da se treba umrijeti za Isusa i vjeru svoju, poštuju običaj djedova, oni naime sjede u društvu  pravog katolika i pravog psovača dok psovač katolik nabroji sva rebarca svog Najdražeg božanstva i tek onda taj moderni katolik, može ići ća.

Inače bi prekršio sveti katolički ritual psovanja.

Novi plodovi psovanja tek nastaju u ovoj plodnoj pobožnoj psovačkoj dolini.

Naročito u Međugorju.

Možda se zato Gospa i ukazala upravo Međugorju s obzirom koliko ju je narod dozivao?

U komšiluku međugorskom kada je rat za turiste uzdižu se u nebo kršne psovke naše katoličke  tko voćke naše poslije kiše.

Na međugorskim taxi stajalištima, danas ćete čuti neke od najraskošnijih katoličkih psovki, o kakvima druge katoličke sredine svijeta mogu samo sanjati.

U odjelu urbanizma u Čitluku, u sektoru građenje, imate nešto modernije i učenije psovke.

U hrvatskim katoličkim  kladionicama, dječjim katoličkim vrtićima, kad djeca imitiraju svoje roditelje katolike isto tako imate nevjerojatnu psovljivost.

Na svim tim svetim mjestima svetog Međugorja padaju sveci tko hercegovačko katoličko lišće u kasnu hrvatsku katoličku jesen. Koja je najljepša jesen na svijetu. Prčio joj Isus mater.

Psovke su to koje fraturice nikad nisu niti pokušali iskorijeniti.

Jer fratrizam, psovicizam, taćeonizam i katolicizam su filozofija življenja tu već vjekovima. I zašto ih dirati?

Naša braća fratri oduvijek znaju da je psovka važna za njihov a i naš posao. Bez nje nema rada i napretka. A ni grižnje savjesti u grešniku.

Bez grižnje nema ispovjedača. Ni misnika. A ni redovine.

Psovka mora opstati da bi opstala i moć franjevaca.

Zato franjevci ne diraju u psovku.

Uostalom kakav je ispovjeđavajući koji  usred opisa nekog svog grijeha, recimo seksualnog prijestupa s nekom maloljetnom katolkinjom,  pred  svojim fratrom neće osut jednu sočnu psovku?

Kakav je uostalom fratar pred kojim se ne smije opsovati i koji bi sad nešto posebno kažnjavao zbog te pradavne i lijepe stilske figure?

Doista u Hercegovini živi jedinstvena, živopisna, psovačka  katolička uljudbenost, stojni psovački zdrug koji bi morao zaštititi i sam UNESCO.

Upućeniji govore, da je čak i sama “Nadnaravnost koja se ukazuje vidiocima” na upit vidioca Jakova “Hoće li Dinamo biti prvak države” tom prilikom mahinalno odgovorila “Aj Gospe ti šta me pitaš, naravno da hoće”. No na traženje Fra Tomislava to nije ušlo u zapisnik.

Kojeg Tomislava? O Boga vam. Evo ovog:

Ovo je Tomislav Vlašić, psihopat koji je izmislio Međugorje

Napomena za katolibane: Ako ne kontate  metafore i ironije, znači da niste čitali Novi Zavjet. Isus , onaj kojeg svaki dan oko vas psuju, često koristi te stilove. Čitajte ponovno.

guest
nije obvezno
5 Komentari
Najstariji
Najnoviji Most Voted
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare
WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com
5
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x