Američka Ambasada u BiH osudila je kao neprihvatljivo veličanje ratnih zločinaca koje vrše bošnjački političari, javljaju Nezavisne.
“U javnom diskursu nema mjesta za jezik koji promovira netoleranciju i podriva međusobno povjerenje i razumijevanje. Negiranje ratnih zločina, te slavljenje ratnih zločinaca je neprihvatljivo”, naveli su iz Ambasade SAD u BiH nakon što su ministrica vanjskih poslova u Vijeću ministara Bisera Turković i ministar u Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona Rašid Hadžović veličali komandanta Trećeg korpusa takozvane Armije BiH Sakiba Mahmuljina osuđenog za zločine nad Srbima.
(Napomena: Ista jedinica radila je zločine i nad Hrvatima, za što Sud BIH uopće nije niti tužio niti osudio Mahmuljina. Isti slučaj ignoriranja hrvatskih žrtava koje je ubio El Mudžahid, ponavlja se i u presudi Rasimu Deliću. Sudovi kao da ne vide hrvatske žrtve tijekom agresije bliskoistočnih zemalja na BIH)
Iz Ambasade SAD u BiH ukazuju da takvi potezi vrijeđaju žrtve iz svih etničkih grupa i nanose bol njihovim porodicama, te predstavljaju prijetnju sigurnosti BiH.
Nesvjesno ili namjerno, US ambasada naglasila je da su žrtve El Mudžahida bili pripadnici svih etničkih skupina u BIH. Što sam Sud BIH ne vidi, dok jedna strana ambasada vidi. Uz Hvate koje su ubijali naime, javna je tajna, da su žrtve El Mudžahida, posebno u Zenici, bili Bošnjaci i mlade Bošnjakinje koji su se oduprli podvrgnuti njihovom načinu življenja i odijevanja. Navodno je Vlada Alije Izetbegovića neke obitelji kojima su poubijali kćerke, toliko financijski pomogla i odselila početkom 1993 iz BIH samo kako bošnjačka javnost ne bi doznala što su učinili tim djevojkama. Točnije djevojčicama.
Iz ovog diplomatskog predstavništva su napomenuli i da zločini pojedinaca ne mogu nositi kolektivnu stigmu. Ovo je važan detalj priopćenja budući da bošnjački mediji, mediji pod kontrolom raznoraznih Bisera Turković svakodnevno bacaju kolektivnu stigmu na Srbe i Hrvate u BIH. Tako su Srbi genocidni narod dok su Hrvati ili Ustaše ili UZP-ovci, ovisno koju terapiju je taj dan popila Mladež SDA uposlena po javnim TV emiterima:
“U isto vrijeme, moramo se podsjetiti da presude za ratne zločine ukazuju na individualnu odgovornost i ne odnose se na jedan narod u cjelini. Dužnosnici imaju obvezu da se suzdrže od retorike podjela i pozivamo ih da sa svih nivoa poduzmu konkretne korake na promoviranju pomirenja, te se fokusiraju na nužne reforme i napredak za sve građane BiH”, navedeno je u odgovoru na upit portala “Dnevno.hr”.
Ministrica vanjskih poslova u Vijeću ministara Bisera Turković, koja je kadar SDA, veličala je Sakiba Mahmuljina koji je Sud BiH osudio za ratne zločine u BiH na deset godina zatvora.
Nakon Turkovićeve, isto je učinio i ministar prosvjete, znanosti, kulture i športa HNK Rašid Hadžović, također kadar SDA.
“Nikada se nećemo i ne smijemo odreći naših heroja i velikana, na čelu sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem”, objavio je Hadžović na “Fejsbuk” profilu uz priložene fotografije Mahmuljina na kojima piše da je on “heroj, a ne zločinac”.
O ovome se oglasio i HDZ BiH navodeći da je to sramota zbog funkcije koju Hadžović obavlja:
“Smatramo skandaloznim i krajnje uvredljivim ovakav javni stav Hadžovića kojim veliča ratne zločince, te potpunim moralnim sunovratom osobe koja je zvaničnik u izvršnoj vlasti ovog kantona. Osoba koja je na čelu Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta poslala je poruku da su mu stravični ratni zločini protiv Hrvata i Srba prihvatljivi i `patriotski opravdani`”, navodi se u saopštenju HDZ-a BiH.
U HDZ BiH smatraju da je Hadžovića na ovaj skandalozan čin ohrabrilo to što je Turkovićeva ranije veličala Mahmuljina.
Potez Turkovićeve inače , prvi je od BH dužnosnika osudio njen zamjenik g.Josip Brkić (HDZ) naglašavajući da će njen potez naštetiti cijeloj BIH i njenom europskom putu.
Nakon toga doživio je val uvreda od ambasadorice BIH u Pragu, Martine Mlinarević koja nikada nije diplomirala niti razumije što je to pravo ili vladavina prava. Osim kada pravnu državu treba prevariti. Recimo nepostojećom fiktivnom tvrtkom koja izdaje svjedožbe jezika na crno, utajom poreza od prodaje knjiga ili pak lažnim CV-om u kojem stoji da imaš fakultet. A nemaš. Ona je inače najobrazovanija srednjoškolke među svim diplomatima svijeta. I to je čini jedinstvenom u svijetu. Budući da niti jedna druga država na svijetu nikada nije imenovala srednjoškolku, zubotehničarku na vrlo važno mjesto u diplomaciji na kojem je nužno imati nekakav minimum obrazovanja ili pak opće kulture da bi se uopće sudjelovalo suvislo na raznim sastancima, konferencijama i slično.
Hajci na Brkića, koju je pokrenula Mlinarevič, pri tome se biranim riječima odnoseći prema Turkovićevoj, koja joj je na SSS diplomu odobrila VSS plaću, pridružio se i Damir Arnaut “borac za vladavinu prava” koji na pitanje o protupravnom imenovanju Mlinarevićeve u pravilu umukne.
Zanimljivo ovaj “neustrašivi borac” za devalvaciju znanja i vladavinu anarhije umjesto prava, koji se voli predstavljati kao “Pravednik među nepravednima” nije zatražio ostavku Bisere Turković. No jeste ostavku ministra pravde Josipa Grubeše. Čovjek ima neki problem s pravom i vladavinom istog. Istovremeno Grubeša, HDZ kadar u Vijeću ministara, puna tri tjedna mirno promatra kako ministrica vanjskih poslova (SDA) gazi nogom o sudbenu vlast. A on bulji ko tele u zelena vrata. Možda ga zato u HDZ-u kolokvijalno zovu “junac”.
Ratni zločinac Mahmuljin važan je ratni zločinac za proces pomirbe u BiH. On je proglašen krivim po zapovjednoj odgovornosti jer je tijekom rata bio komandat Trećeg korpusa takozvane Armije BiH, u čijem je sastavu bila i zloglasna jedinica “El mudžahedin”, sastavljena od džihadista iz islamskih zemalja koji su počinili teško opisive ratne zločine nad zarobljenicima i civilima. Vrh SDA ovu jedinicu koja je dala i 6 napadača na WTC naziva “slavnom”. Slavnim herojem Sakiba naziva i biserni dio SDA. Što će reći da za SDA oni nisu niti agresori na našu zemlju nego “slavni šehidi”
No presuda ima jednu drugu važnost. Ona , iako presuđuje nebitnom čovjeku (Bošnjaci su presudom Sakibu spaili glavnog teroristu Prostora Džihada, miljenika Alijinog i miljenika Arapskih zemalja. Isti taj zločinac javlja se u Dusini. Kada nije mogao izbjeći presudu podmeće polusuvislu osobu, pronalazi lažne svjedoke i tvrdi da je taj kojeg je podmetnuo bio glavnokomandujući taj dan. Te izbjegava presudu. Na suđenu za Dusinu čak se pojavljuje kao svjedok optužbe protiv svog vojnika. Domagoj Margetić bio je jedan od rijetkih novinara koji je do u tančine istražio sve džihadističke zločine ABIH. On međutim jedno vriejme nestaje, svoju knjigu koju je objavio na tu temu povlači s interneta, da bi nakon nekog vremena hibernacije preko noći postao novinar Prostora džihada, koji svjedoči njihovu istinu. Para buši đe burgija ne može, kako se ono reče. Stvoren je novi čovjek. Domagoj PetroDolar Margetić.
Optužnica protiv Mahmuljina se odnosi na likvidacije civila srpske nacionalnosti i zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske koje su islamistički borci ubili na području Zavidovića i planine Ozren tokom završnih ratnih operacija 1995. godine.
Što se Suda BIH tiče obredna ubojstva Hrvata bila su izgleda dozvoljena.
Isto tako što se Suda BIH tiče, časnog suda, pismo u kojem se Mahmuljin hvali kako su ” brutalne vojne pobjede” čitaj – obredne dekaptacije (rezanje glava) nad zarobljenim vojnicima Vojske RS-a natjerali – “agresora na strah i bijeg ali i lokalno stanovništvo na iseljavanje) nije bilo dovoljan dokaz da se protiv vrha Armije podigne tužba za UZP.
Iako danas taj prostor jeste etnički najočišćeniji prostor na tlu BIH.
Zamislimo da imamo pismo nižeg časnika HVO-a koji piše Praljku – kako su uspješne akcije HVO-a natjerale bošnjačko civilno stanovništvo na bijeg, koliko milijuna godina bi dobio tada Praljak na sudu?