Posljednjih dana predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović izložen je napadima određenih medijskih krugova te odveć poznatih nevladinih organizacija zbog izjave o zaštiti ratnih zapovjednika koje optužuju bh. pravosudne vlasti.
„Vidimo da i dan danas u susjednim državama, pa i u BIH, za koju želim vjerovati da nam je prijateljska, zasipaju Hrvatsku optužnicama, protiv hrvatskih ratnih zapovjednika za neka nedokazana, izmišljena djela kolektivne i zapovjedne odgovornosti od prije 26 godina. To nije dobro za odnose. Hrvatska država tome jednostavno treba reći, gospodo, taj film ne bute gledali. Tim ljudima se neće suditi i te ljude ćemo zaštititi pod svaku cijenu,“ rekao je između ostalog Predsjednik RH u Kninu prije koji dan.
Ova izjava trebala bi potaknuti sve relevantne političke faktore u Republici Hrvatskoj da razmisle o njihovom doprinosu zaštiti ratnih zapovjednika od zaista širokog tumačenja pravne doktrine koju znamo pod imenom „udruženi zločinački pothvat“. Valja, istine radi, podsjetiti sve na Milanovićev raniji doprinos zaštiti hrvatskih ratnih zapovjednika, zbog čega je i prije šest godina bio meta istih medijskih krugova.
Zaključkom kojim Vlada RH utvrđuje svoja stajališta u pitanjima provedbe utvrđene politike te određuje zadaće tijelima državne uprave, ne dovodeći u pitanje zakonske obveze, već upravo poradi ispravne primjene domaćeg, hrvatskog zakonodavstva, te izražavajući jasan politički stav, Milanovićeva Vlada tog 3. lipnja 2015. godine suprotstavila se ekstenzivnom tumačenju „udruženog zločinačkog pothvata“ kakvo nameću pravosudna tijela BiH. Najvažniji dijelovi zaključka slijede…
„Iz sadržaja pojedinih zamolbi koje pravosudna tijela Bosne i Hercegovine upućuju pravosudnim tijelima Republike Hrvatske proizlazi kako se u činjeničnom opisu kaznenih djela u gore navedenim postupcima koristi široko postavljeno i ekstenzivno tumačeno sudioništvo u udruženom zločinačkom pothvatu, koje uključuje razne pripadnike oružanih snaga, policije, sigurnosnih i obavještajnih službi Republike Hrvatske, pa i članove političkih struktura i članove tijela vlasti. Nadalje, koristi se i formulacija po kojoj su se zločini događali u okviru širokog i sistematičnog napada vojnih snaga u koje je bila uključena Hrvatska vojska.
Vlada Republike Hrvatske u potpunosti odbacuje ove navode te utvrđuje potrebu da se bez odgode poduzmu odgovarajuće mjere radi sprječavanja ovakvog postupanja pravosudnih tijela Bosne i Hercegovine.
Zadužuje se Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske da prilikom postupanja po zamolbama pravosudnih tijela Bosne i Hercegovine pazi na moguće povrede domaćeg javnog poretka ili drugih bitnih državnih interesa, te u slučajevima koji grubo krše ova načela, odbije postupiti po takvim zamolbama. Također, nalaže se svim nadležnim tijelima koja ostvaruju neposrednu komunikaciju u ovim predmetima, da ne postupaju po ovakvim zamolbama Bosne i Hercegovine.
Vlada Republike Hrvatske ostaje posvećena svojem opredjeljenju da se svi ratni zločini procesuiraju i zločinci primjereno kazne i pri tome će nastaviti poduzimati sve odgovarajuće radnje, pružati potrebnu pomoć i poticati međudržavnu suradnju. Istovremeno, Vlada Republike Hrvatske suprotstavit će se svakom pokušaju da se kroz politizaciju sudskih postupaka u drugim državama diskvalificiraju institucije Republike Hrvatske.“
U više svojih izvješća pred Vijećem sigurnosti UN-a, glavni tužitelj Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove (MRMKS) Serge Brammertz, optuživao je Republiku Hrvatsku za politički pritisak na pravosuđe a sve zbog zastoja u procesuiranju optuženih od strane bh. pravosuđa. U tim izvješćima (konkretno svibanj 2018.) pred Vijećem sigurnosti UN-a, Brammertz navodi i da je ratno vodstvo Hrvatske „prepoznato kao ključnim dijelom UZP-a radi etničkog čišćenja dijelova BiH,“ iako se tim velikim ljudima nije sudilo i za njih bi trebalo vrijediti pravilo presumpcije nevinosti, a da o nepostojanju te široke pravne kategorije UZP-a u to vrijeme i ne govorimo!
Osim navedenog, ponajveći problem glavnom tužitelju bio je upravo ranije navedeni zaključak Vlade RH od 3. lipnja 2015. godine koji se u svakom izvješću spominjao kao onaj glavni krimen zbog kojeg ne može „pohvaliti“ Hrvatsku.
Ipak, negdje usput dogodila se ogromna promjena. U studenom 2020. godine, glavni tužitelj MRMKS-a u svom izvješću pred Vijećem sigurnosti UN-a navodi:
„Najznačajniji napredak postignut je u Hrvatskoj, gdje su vlasti potvrdile da su mnoge presude Suda upisane u domaću kaznenu evidenciju, uključujući i osuđujuće presude izrečene u predmetu Prlić i drugi. Međutim, i u Bosni i Hercegovini i u Srbiji, vlasti su obavijestile Tužiteljstvo da nema domaće pravne osnove za upis međunarodnih kaznenih presuda u domaće kaznene evidencije.
Nakon nekoliko godina zastoja, razvoj događaja tijekom izvještajnog razdoblja mogao bi ukazivati na pozitivnu promjenu pristupa hrvatskih vlasti koje su dugo postavljale prepreke regionalnoj pravosudnoj suradnji u pitanjima ratnih zločina. Tužiteljstvo je nekoliko godina izvještavalo da se Vlada Republike Hrvatske, budući da nije povukla zaključak iz 2015. godine kojim se Ministarstvu pravosuđa nalaže da ne pruža pravosudnu suradnju u određenim predmetima ratnih zločina, politički miješala u pravosudni proces. Zbog toga je zamrznut veliki i stalno rastući broj predmeta ratnih zločina protiv bivših pripadnika snaga hrvatskih i bosanskih Hrvata. Konkretno, hrvatske su vlasti odbile prihvatiti optužnice protiv hrvatskih državljana premještenih iz Bosne i Hercegovine, omogućavajući optuženima da uživaju sigurno utočište u Hrvatskoj, te su dodatno blokirale napredak u istragama protiv drugih hrvatskih državljana odbijajući obraditi zahtjeve za pravosudnu suradnju. Blokirani slučajevi uključivali su pet predmeta druge kategorije i druge složene slučajeve koji uključuju strašne ratne zločine.
Nakon pet godina stalnog angažmana, Ured glavnog tužitelja može izvijestiti da je učinjen pozitivan korak ka obnovi regionalne pravosudne suradnje u pitanjima ratnih zločina između hrvatskih vlasti i Bosne i Hercegovine. Tijekom izvještajnog razdoblja, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske konačno je pokrenulo istragu u dva predmeta kategorije II koji su u tijeku od 2015. Oba se slučaja tiču teških zločina koje su snage bosanskih Hrvata počinile nad civilima bosanskim Muslimanima i bosanskim Srbima, a potkrijepljene su opsežnim istragama s uvjerljivim dokazima, a osumnjičeni otvoreno žive u Hrvatskoj. Ured tužitelja pozdravlja poduzete korake i poziva hrvatske vlasti da nadograde taj napredak pokretanjem istrage u preostalom predmetu kategorije II koji je zaprimljen, olakšavajući drugi neriješeni predmet iz kategorije II i radeći sa svojim bosanskim kolegama na rješavanju više od 50 drugih slučajeva koji su blokirani u posljednjih pet godina. Iako Vlada Hrvatske još nije povukla zaključak iz 2015., Tužiteljstvo vjeruje da on neće imati daljnji učinak niti će se na njega osloniti u smislu da će odbiti zahtjeve za regionalnu pravosudnu suradnju.
S obzirom na to da se svake godine procesuira sve manje predmeta, ostaju značajne praznine u odgovornosti, posebno u odnosu na hrvatske državljane koji su počinili zločine u susjednim zemljama i odgovornost hrvatskih zapovjednika za zločine koje su počinili njihovi podređeni. Žrtve imaju velika očekivanja od pravde koju će hrvatske vlasti morati ispuniti. Ured tužitelja nastavio je pružati podršku Državnom odvjetništvu Hrvatske u pogledu obuke, izgradnje kapaciteta i pomoći u konkretnim slučajevima. Državno odvjetništvo suočava se s nizom ključnih izazova, uključujući nedostatna sredstva i osoblje, koje će trebati prevladati kako bi se postigli bolji rezultati.“
Pitanje na koje hrvatska javnost a posebno Hrvati u BiH trebaju dobiti odgovor jeste – tko je uvjerio Brammertza da zaključak Vlade RH iz 2015. godine više neće imati učinak na progon naših ratnih zapovjednika?
Sjećamo se presude „Prlić i drugi“ i izjave iz Vlade RH: „Vlada će razmotriti raspoložive pravne i političke mehanizme kako bi osporila određene navode iz presude.“ Kako to da smo od razmatranja raspoloživih mehanizama došli do upisa te presude u „domaću kaznenu evidenciju“ dok Srbija i BiH to jednostavno ignoriraju? Tko je u pravu – Milanović ili Brammertz?
Analitički tim portala Bild.ba