Biljana Plavšić, bivša predsjednica Republike Srpske, osuđena je pred Haškim tribunalom na 11 godina zatvora za zločine tijrkom rata u BiH. Plavšić se dobrovoljno predala Tribunalu i bila je prvi srpski političar koji se izjasnio krivim. Zauzvrat, Tužiteljstvo je povuklo ostale optužbe, te je osuđena na 11 godina zatvora. Na slobodi je od listopada 2009. godine, pošto je odslužila dve trećine kazne. Biljana Plavšić kaznu je služila u švedskom zatvoru Hisenberg, koji je napustila 27. listopada 2009. godine. Od tada živi u Beogradu.
U razgovoru za Sputnjik o danima koje je provela u zatvoru, ona je otkrila da je, iako je bila u jednom od europskih zatvora — kao Srpkinja prošla pakao.
„Od mene se očekivalo da svjedočim protiv Slobodana Miloševića i moji zatvorski dani su bili obilježeni prijetnjama, pokušajima da me uguše nekim plinom, pa do osobnog svakodnevnog vrijeđanja“, počinje svoju priču Biljana Plavšić.
Kada je stigla u zatvor, oduzeli su joj odjeću i dali sintetičku, na koju je, inače, alergična. Tek je na preporuku liječnika dočekala da joj daju običnu pamučnu, zatvorsku uniformu. Pravilnik zatvora bilo je prvo štivo koje je pročitala po odlasku na odsluženje kazne ali, kaže, vrlo brzo se uvjerila da je na oko sve civilizirano, a da je u realnosti sve okrutno.
„Moja čuvarica je bila muslimanka iz Bosne! Nikada mi se nije obraćala po imenu. Dvije zatvorenice koje su bile sa mnom, također muslimanke, dugo su me maltretirale, a pozdravljale su me sa ’Alahu ahbar‘, i prijetile da će mi presuditi Bin Laden. Pisala sam upravi zatvora zbog ovih provokacija, ali odgovor nisam dobila. Kroz ventilacijsku cijev su mi ubacivali nekakav plin u ćeliju. Osjećao se strašan smrad u ćeliji, oči su mi bile crvene, iz nosa mi je curila krv, počela sam i krv iskašljavati… Dva puta su me skoro onesvješćenu transportirali u bolnicu. To je bila ili kazna za odbijanje da svjedočim, ili prisila da pristanem da se pojavim pred sudom kao svjedok u procesu protiv Miloševića.
O tome sam pisala švedskoj vladi, ali uzalud. Sve je prestalo kad sam alarmirala jednu novinarku iz Srbije koja je o tome napisala tekst“, sjeća se Plavšić.
„Kad je došlo vrijeme da ostvarim pravo izlaska u grad, nisu mi ni to dozvolili, uz obrazloženje da je u gradu mnogo muslimana, pa da se ne vrijeđaju njihova osjećanja“, prisjeća se ona.
Biljana Plavšić kaže da su, s obzirom da je bila i najstariji zatvorenik, a ujedno i jedina žena u Haškom tribunalu, poslije procjene koju su doneli ljekari Svjetske zdravstvene organizacija, tadašnji ministar vanjskih poslova Srbije Goran Svilanović i pokojni srpski premijer Zoran Đinđić, gotovo uspjeli isposlovati da kaznu služi u Srbiji. Međutim, ubojstvo Đinđića, kako kaže, Haškom tribunalu je na neki način dobro došlo kao izgovor da tako nešto ne odobre, jer su Srbiju, zbog ubojstva premijera, proglasili državom visokog rizika./HMS/
wpDiscuz