Jedna djevojka iz Srbije, koja živi i radi u Grazu, na društvenim mrežama ispričala je što misli o muškarcima u Srbiji te zašto nikada ne bi ušla u brak sa svojim sunarodnjacima.
Tu se rasplamsala žestoka polemika jer je većina žena podržava, a muškarci uglavnom ne.
Njezino pismo objavljeno na Murdolijama prenosimo u cijelosti.
“Znam da će me mnogi razapeti zbog ovog teksta, ali istina boli. Cijeli svoj život su me opsjedali muškarci, ne zavaravam se da je to jer sam ljepotica nego sam išla u tehničku školu i bilo nas je tri djevojke na cijelom katu, jednostavan zakon ponude i potražnje i hormona. Nisam ni ja bila svetica, ali ovaj tekst nije hejt prema muškarcima, ovaj tekst je moje iskustvo.
Sve u svemu mučila sam se, mučila ali vrijedilo je. Radim u IT sektoru, imam nezamislivu plaću za srpske uvjete, preko vikenda radim i privatno, otplatila sam sama garsonijeru i podigla kredit za pristojan stan koji ću iznajmljivati kako bi se rata kredita sama pokrivala. Ostalo ulažem u poljoprivredu svojih roditelja koja uzdržava ostatak moje obitelji. Nitko mi ništa nije dao.
Zašto ovoliki uvod? Zato što su ispljuvali neku djevojku u komentarima jer se neće udati za Srbina. Nikad ne reci nikad, ali evo onda da kažem, možda nije nikad ali jako malo vjerojatno da ću se udati za nekoga odavde posebno ako je ostao u Srbiji”, piše studentica pa objašnjava zašto tako misli.
“Magisterij sam završila u Grazu, bilo je naših, prosječnom Srbinu su usta puna jednakosti i poštovanja žena, ali kada čuju da je neka uspješna i sposobna, nije im baš pravo. Od mene bi se očekivalo da radim puno radno vrijeme, a kada dođem kući morala bih kuhati, ribati, juriti oko djece dok on dogovara nogomet u balonu s prijateljima. Ti Tamara jednom rukom kodiraj, drugom kuhaj. U Srbiji je i dalje bitnije udovoljiti njegovim roditeljima, svojim roditeljima, zajednici, društvenim mrežama, nego sebi samima. Čak i momci moje struke, kada dobiju veliku plaću, polude. Pomame se. Ili ih pukne depra ili preuranjena kriza srednjih godina pa bacaju lovu po splavovima.
Imala sam sreće, ali i pameti. Zašto bih rađala djecu nekome koga bih ha trebala uzdržavati ili s kim ne mogu izdržati. Moje iskustvo sa svakim tipom ovdje, ali svakim, je da naprosto imaju problem kada žena zarađuje više od njih. Smeta im kada putujem po konferencijama, smeta im što plaćam da mi netko čisti stan. smeta im što jedem po restoranima, smeta im ovo i ono. Smetaju sebi samima. Ja sam zaradila sve što imam. Neću se nikome pravdati. Ne moram. Moje iskustvo je da su muškarci u Srbiji prerasla djeca koja samo sjede cijeli dan i krive druge za svoje propuštene prilike i uvijek im je drugi kriv.
Muškarci drugih zemalja sami peglaju košulje, znaju skuhati i oprati, nije im šok života da žive sami bez majke, osamostalili su se već s 19 godina. I meni to paše. Dan kada u Srbiji ne bude bio frajer koji se širi ulicom, nego koji ustaje ženi u gradskom prijevozu i nosi košulju koju je sam ispeglao bit će dan kada ću razmotriti domaćeg muškarca. Do tada, lijepi su za rekreaciju i park, ali nisu za stan”,