Published On: Pon, stu 19th, 2018

PIŠE UGLEDNI EUOBSERVER “EU mora prepoznati novu snagu za destabilizaciju Balkana: Željka Komšića”

Ugledni portal Euobserver.com za europske poslove i jedan od najčitanijih europskih portala, objavio je članak pod naslovom EU mora prepoznati novu snagu za destabilizaciju Balkana: Željka Komšića. Naglašava se zašto je izbor Željka Komšića nelegalan i nelegitiman te zašto EU mora već na današnjem sastanku Vijeća ministara vanjskih poslova EU prepoznati opasnost lošeg izbornog zakonodavstva.

Primjer općine Bosanska Krupa, u kojoj živi 50 Hrvata, a gdje je Komšić osvojio 2.798 glasova, najbolje ilustrira apsurdnu situaciju.

U članku se iznosi niz primjera pro-bošnjačke i nacionalističke kampanje Željka Komšića, spominje se primjer agresivne retorike, kako tvrdi autor, „koja odiše osmanskom supremacijom“ protiv predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, Dragana Čovića, ali i Pelješkog mosta.

Članak prenosimo u cijelosti:

EU mora prepoznati novu snagu za destabilizaciju Balkana: Željka Komšića

Gotovo da su se mogli čuti uzdasi olakšanja u Bosni i Hercegovini (BiH) od nekih diplomata Europske unije nakon Općih izbora u zemlji 7. listopada. Izbori su se odvili usprkos tome što je Ustavni sud BiH 2016. odlučio proglasio neustavnim dijelove izbornog zakona.

No, možda se najveće olakšanje osjetilo zbog izbora Željka Komšića na mjesto hrvatskog tročlanog predsjedništva BiH. Dok velika većina bosanskohercegovačkih Hrvata gleda na Komšića kao lutku u rukama većine, Bošnjaka, na Zapadu neki na njega neprecizno gledaju kao na glas razuma i jamca političke stabilnosti u usporedbi s njegovim hrvatskim suparnikom i odlazećim proeuropskim predsjednikom, Draganom Čovićem.

Međutim, Komšićev izbor dodatno pojačava osjećaj nepravde među hrvatskom zajednicom u BiH zbog nezakonitog i nelegitimnog izbornog sustava BiH, ali i zbog entuzijastičnog Zapada koji zatvara oči pred tim izazovom.

Komšić koristi ovaj trenutak za loše namjere. Dok je Čović dugo optuživan za planove za stvaranje trećeg entiteta u BiH za Hrvate – koji će, prema Čovićevim zapadnim kritičarima, razoriti polusveti Daytonski sporazum na kojem se temelji sustav te zemlje – zapravo je Komšić taj koji nastoji ukinuti Dayton. Želi se odmaknuti od modela ‘konstitutivnih naroda’ i modela podjele vlasti koja jamči ravnopravnost Bošnjaka, Hrvata i Srba, a umjesto toga uspostaviti model jednostavnog majoritarnog sustava u kojem će očiti pobjednici biti Bošnjaci.

Vijeće EU priopćilo je kako će raspravljati o sudbini BiH poslije izbora, i to u ponedjeljak, 19. studenog. EU dobiva priliku pokazati da nije politički patuljak na Balkanu, gdje su potrebne ne samo gospodarske već i političke reforme.

U osnovi, razlog zbog kojeg je Komšić ponovno izabran za predsjednika – dok Republika Srpska bira svog člana Predsjedništva – leži u činjenici da se u bošnjačko-hrvatskoj Federaciji, kao jednoj izbornoj jedinici, biraju i bošnjački i hrvatski članovi Predsjedništva BiH. S Bošnjacima, kojih ima četiri puta više od Hrvata u Federaciji, ne morate biti matematički genij da biste ustanovili da Bošnjaci imaju moć da izaberu bilo koga tko im se sviđa na mjestu Hrvata, neovisno o stvarnoj volji Hrvata.

Upravo se to dogodilo – treći put – 7. listopada. Komšić je osvojio najmanje 90 posto glasova birača koji su se deklarirali kao Bošnjaci. Uzmimo ilustrativni primjer: u općini Bosanska Krupa prema popisu stanovništva ima 50 Hrvata. Glavne hrvatske stranke – HDZ i HDZ 1990, Komšićev smrtni neprijatelji – osvojili su 44 glasova, dok je Komšić osvojio 2.798 glasova.

Komšić vraća svoj dug Bošnjacima koji su ga izabrali djelujući kao reinkarnacija bošnjačkog nacionalizma. Bizarno, Komšić je najglasniji protivnik Pelješkog mosta, koji se gradi blizu uske obale BiH, kako bi povezao najjužniji poluotok Pelješac (u blizini Dubrovnika) s ostatkom Hrvatske. Projekt financira EU u iznosu od 357 milijuna eura.

Tijekom kampanje, Komšić se priključio bošnjačkim nacionalistima koji osuđuju hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović za snažnu potporu tom mostu. Seksizmom i omalovažavanjem predsjednice, Komšić i njegovi podupiratelji išli su do te mjere da su na skupovima pozivali da se Čović nabije na kolac i “zabije do jaja” predsjednici Grabar-Kitarović. Ova srednjovjekovna retorika puna mržnje, koja odiše osmanskom supremacijom, čini se da je prošlo neopaženo u Bruxellesu i Washingtonu. To nije govor umjerenjaka, a sigurno nije jezik kojem se služe Hrvati u BiH i Hrvatskoj.

Komšić je možda ponovo pobijedio, ali je sigurno na pogrešnoj strani zakona. Ustavni sud BiH je 2016. godine odlučio da “veza između onih koje predstavlja i njihovih političkih predstavnika na svim administrativno-političkim razinama je ta koja omogućava legitimitet predstavnicima zajednice” i “dakle, samo legitimitet predstavljanja stvara temelj za stvarno sudjelovanje i odlučivanje”.

Zagovornici integracionističkog sustava ‘jedan čovjek, jedan glas’ odbacuju sve navedeno, tvrdeći da je podjela moći između tri konstitutivna naroda diskriminirajuća. Bi li to isto tvrdili za Belgiju? Oni tvrde da su si intelektualci i ljudi koji dovode u pitanje legitimitet i zakonitost Komšićevog izbora ‘tvrdolinijaši’, ‘nacionalisti’ i optužuju ih da se opsjedaju pitanjem ‘je li Komšić pravi ili lažni Hrvat’. Ove lažne optužbe skreću pozornost sa zabrinutošću o Komšićevom izboru naspram Daytonskom sporazumu i zakonima. Ukratko, Komšić nije lažni Hrvat, ali je lažni predstavnik Hrvata.

Međutim, svi pokušaji da se izborni zakon uskladi s odlukama Ustavnog suda su zaustavljena od strane bošnjačkih stranaka, jer znaju da bi im ta promjena mogla onemogućiti da u budućnosti nameću nelegitimne Hrvate, što im omogućuje kontrolu nad zakonodavnim i izvršnim tijelima.

Iako Komšićeva pobjeda zadovoljava neke na Zapadu, ona u konačnici čini političku paralizu u BiH još vjerojatnijom. Ako EU smogne hrabrosti da riješi ovu žalosnu situaciju, u skladu s modernim sporazumima o podjeli moći i federacijama, u skladu s duhom i slovom Ustava BiH, moglo bi se izbjeći ozbiljno pogoršanje ionako loših bošnjačko-hrvatskih odnosa. Međutim, neizvršavanje će vjerojatno dovesti do de facto ciprizacije bošnjačko-hrvatske Federacije – što bi, ironično, moglo učiniti hrvatski treći entitet realnijim.