Da je europski put autoput, Bosna i Hercegovina bi još čekala uporabnu dozvolu. Možda i betonsku pumpu. I evo, dok čelni ljudi ponosno govore kako „nitko nije protiv Europe“, isti ti ljudi izlaze iz dvorana kada se spomene ono što bi Europu možda stvarno približilo – ozbiljan razgovor. Recimo, o Izbornom zakonu.
Na današnjoj hitnoj sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH – pardon, ne-sjednici – izaslanica Marina Pendeš nije propustila primijetiti ono što ni najtiši promatrač više ne može ignorirati: blokada kao oblik izražavanja ljubavi prema domovini.
– Ovo je blokada – rekla je Pendeš, dok je brojala prazne stolice umjesto glasova. Osam ih je otišlo – šestorica bošnjačkih, dvojica srpskih. Kvoruma više nema, a time ni demokracije. Ali zato, kaže Marina, ima jasnih poruka.
Sve je za Europu, dok se ne dođe do točke dnevnog reda
Jer, kako reče ona, svi su „za Europu“, svi vole „konsenzus“, svi žele „napredak“. Ali kada dođe vrijeme da se razgovara o Izbornom zakonu – onom dokumentu koji bi trebao riješiti vječno otvoreno pitanje tko koga bira i tko za koga smije govoriti – tada klupe zvrje, a mikrofon ostaje sam.
Pendeš podsjeća da je u Ustavu jasno napisano: bez trojice iz svakog naroda, nema sjednice. I nije to nova vijest. Prošle godine imali smo i sedmomjesečnu „tišinu“. U kojoj su neki pričali da žele „smirenje“, ali im se nije dalo doći na posao.
Tko je (ne)za Europu?
– Ne može mi nitko reći da HDZ i Dragan Čović nisu za europski put – rekla je Pendeš, pa na brzinu preletjela tko je sve bio „za Europu“ u zadnjih desetak godina: predsjedatelji, ministri, čak i ona sama, kad je bila ministrica obrane. Sve sami euro-entuzijasti, što bi se reklo. Samo što entuzijazam ne dolazi sa sobom na sjednicu.
I dok europska birokracija strpljivo čeka da joj BiH odgovori – makar i na jedno pismo namjere – ovdje se rado odgovara šutnjom. Ili još bolje – odsustvom. I to ne iz lijenosti, nego iz uvjerenja: da je svako rješenje neprihvatljivo ako nije baš po mjeri tvoje istine.
Pendeš je, valja joj priznati, pokušala reći ono što svi znaju, ali više ni ne pokušavaju objasniti: da se sve ovo možda i događa zato da se o Izbornom zakonu ne bi razgovaralo. Jer kad se razgovara, mora se nešto dogovoriti. A dogovor, znate već, uključuje i popuštanje.
A to je već antinarodna djelatnost.
wpDiscuz
