BIJELJINA – Demistificirano je 196.000 nerezidenata iz jednostrano objavljenog popisa stanovništva u BiH, izjavio je profesor demografije Stevo Pašalić i zaključio da su prezentirani podaci Agencije za statistiku BiH demografski nerelevantni, analitički neusporedivi i statistički nereprezentativnim.
Prema Pašalićevoj analizi, isključivanjem 196.000 nerezidenata, nacionalnu strukturu u BiH čini 47,33 a ne 50,11 posto Bošnjaka, 32,68 a ne 30,78 Srba, 16,28 a ne 15,43 Hrvata, uz 3,70 posto iz kategorije ostalih.
Expert čije su demografske procjene prihvaćene i u Haškom tribunalu u izjavi Srni otkriva da famoznih 196.000 nerezidenata, zbog čijeg uključivanja u stanovništvo BiH Republika Srpska odbija jednostrano objavljeni popis, čini blizu 90 posto ili oko 170.000 Bošnjaka.
Pašalić kaže da se među nerezidentima nalazi 20.588 djece do šest godina, kojih je po jednostrano objavljenom popisu u BiH 210.425, dok je broj rođenih u razdoblju od 2008. do popisa 2013. godine 189.837. Objavljeni broj osnovnoškolske djece uzrasta od šest do 15 godina veći je za više od 42.000 od broja učenika školske 2013/14. godine, gdje je skriveno 21,50 posto nerezidenata.
Pašalić je otkrio da je u jednostrano objavljenom popisu suficit od 47.040 žena u dobi za rađanje između 15 i 49 godina, što čini 24 posto nerezidenta. Prema njegovoj analizi, više od 86.000 nerezidenata skriveno je u populaciji muškaraca starijih od 15 godina i žena starijih od 49 godina.
“BiH nema broj stanovnika objavljen od strane Agencije za statistiku BiH”, tvrdi Pašalić nakon analize jednostrano objavljenog popisa prema kojem u BiH živi 3.531.159 stanovnika, od čega u Republici Srpskoj 1.228.423, u FBiH 2.219.220 iu distriktu Brčko 83.516 stanovnika .
Prema njegovim riječima, točan broj stanovnika u BiH je bez 196.000 nerezidenata 3.335.159, od čega u Republici Srpskoj 1.178.668, u FBiH 2.078.239 iu Brčko distriktu 78.252 stanovnika. Pašalić kategorički tvrdi da nijednog naroda nema 50 posto u BiH i da su apsurdni objavljeni podaci prema kojima Bošnjaci kao najbrojniji narod imaju najmanje demografske gubitke, te da, naprotiv, oni imaju najveće demografske gubitke.
“Popis je pretvoren u političko pitanje”, ocjenjuje Pašalić i kaže da je sa stanovišta struke za njega bio izazov da demistificira 196.000 spornih, nerezidentnih stanovnika u BiH, koji utječu za čak do dva posto u nekim značajnim obilježjima, što je vrlo značajno. On ukazuje da se utvrđivanjem stvarnog stanja mijenja cijela struktura podataka, među kojima i koeficijent mladih starih, parametri na temelju kojih se dobiva podatak o indeksu starenja. Pašalić naziva apsurdnim podatak iz jednostrano objavljenog popisa prema kojem RS ima tri godine starije stanovništvo u odnosu na FBiH.
“To je izuzetno velika razlika u jednoj zemlji koja nije moguća. Nešto starije jeste, jer u Republici Srpkoj imamo nižu stopu prirodnog priraštaja – rađanja, ai produženi životni vijek utječe na prosječnu starost stanovništva”, kaže on. Kao još jedno od ključnih pitanja koje popis otvara je, prema Pašaliću, dvije decenije stara priča o takozvanom etničkom čišćenju. “Već 20 godina se uporno ponavlja da je izvršeno etničko čišćenje, što je po definiciji progon stanovništva s jedne teritorije brzo i silom.
Tko je to, brzo i silom, istjerao stanovništvo nakon rata iz BiH? Milijun ljudi je otišlo izvan granica BiH oko milijun ljudi se razmjestila unutar BiH. Danas ovi podaci pokazuju da u BiH već dugo traje proces etničke i teritorijalne homogenizacije koju je najviše generirao rat “, kaže on. Pašalić ističe da se proces etničke, teritorijalne homogenizacije mora prihvatititi kao činjenica i ukazuje da je to vidljivo iu Hrvatskoj, jer su Hrvati stvorili jednu od etnički najčišćih država, gdje je broj Srba smanjen sa 12,2 posto na oko tri posto. “Što se tiče BiH, entitet FBiH je homogenizovaniji.
Ona je bipolarna, konstituisana kao bošnjačko-hrvatski entitet iu njoj trenutno ima oko 2,5 posto Srba. Republici Srpskoj je imputirano da je etnički očišćena, a stanje je sasvim drugačije. Nama ne trebaju pogrešni podaci koji daju pogrešnu sliku o broju stanovnika i pogrešnu statistiku “, naglašava Pašalić. On ukazuje da Srba nema u Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Zenici, ni u srednjoj Bosni, gdje je Pašalić do rata živio, a 537 Srba u Zavidovićima svedeno je na razinu statističke greške. “Sada je na svim tim teritorijama u FBiH 2,5 posto Srba i ključna odrednica je da je u BiH prisutan proces etničke teritorijalne homogenizacija, što je u Haagu dokazivano i od sudskog vijeća prihvaćeno”, podsjeća Pašalić.
Prema njegovim riječima, u BiH nije trebalo popisivati državljane, već stalno stanovništvo. “Nitko ljudima ne može oduzeti državljanstvo. Ipak, oni koji u kontinuitetu, duže od godinu dana ne žive na jednoj teritoriji, ne mogu se svrstavati u stalno stanovništvo. Standardi su utvrđeni na svjetskom nivou, upravo zbog migracija, kako bi se točno znalo kako će se popisivati migranti u nekoj zemlji. To nema veze s državljanstvom koje migrant ‘donese’ u neku zemlju “, pojašnjava Pašalić.
On zaključuje da je u međupopisnom razdoblju od 1991. do 2013. godine negativni migracijski saldo bio je glavni faktor ukupne depopulacije u BiH, dok je prirodno smanjenje djelovalo u istom smjeru, ali znatno manje.
“Popis stanovništva 2013. godine pokazao je da se dalje pogoršava dosadašnji trend neravnomjernog prostornog razmještaja stanovništva. Takav razmještaj je u pravilu posljedica ratnih zbivanja, sigurnosne i političke nesigurnosti manjinske etničke skupine u određenom području, neravnomjernog ekonomskog razvoja, a gospodarsko zaostalija područja ujedno su područja slabije prirodne demografske dinamike i istovremeno emigracionim intenzivni “, zaključuje Pašalić.