Zamjenik ministra obrane u Vijeću ministara BiH, Slaven Galić, podnio je kaznenu prijavu protiv člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. Optužba? Veličanje Mehmeda Alagića, optuženog za ratne zločine nad Hrvatima u srednjoj Bosni, uz neizostavni bonus – raspirivanje nacionalne i vjerske mržnje.
Ne treba vam doktorat iz međunarodnog prava da biste znali što slijedi. Komšić se, naime, usudio podići spomenik osobi kojoj bi u svakoj normalnoj državi najprikladniji bio – sudski dosje.
Kad ne možeš povijest, prepravi memorijalnu ploču
Evo kako stvari stoje: 4. kolovoza prošle godine, u mjestu Ljuta Greda na Vlašiću, Komšić je svečano otkrio spomenik Alagiću, velikodušno ga financirao s 10.000 KM iz rezervi Predsjedništva BiH i, kao šećer na kraju, održao govor u kojem ga je veličao.
To je isto kao da netko u Zagrebu financira spomenik Branimiru Glavašu i drži nad njim inspirativni govor o “pravdi”, “heroizmu” i “obrani Domovine”. Razlika? Jedna zemlja bi zbog toga gorjela, dok se u BiH slegne ramenima.
Krivična prijava i Schmidtovo mrtvo slovo na papiru
Galić je podnio kaznenu prijavu protiv Komšića jer nije propustio priliku da:
- izazove nacionalnu i vjersku mržnju,
- zlorabi resurse Oružanih snaga BiH koristeći počasni vod i vojni orkestar za svoju osobnu PR kampanju,
- zloupotrijebi položaj jer, naravno, kada si Komšić, državni budžet je tvoj privatni bankomat.
Haški tribunal nikada nije donio presudu protiv Alagića – ne zbog nedostatka dokaza, nego zato što je čovjek umro prije nego što je došao na red. Njegovi podređeni, Enver Hadžihasanović i Amir Kubura, nisu imali tu sreću, pa su osuđeni na višegodišnje kazne zbog zločina nad Hrvatima. Ali, hej, tko mari za činjenice kad možeš ući u povijest kao čovjek koji je “branio Bosnu” s leševima civila u pozadini?
Da je ovo napravio Dodik…
Zamislite alternativnu stvarnost u kojoj Milorad Dodik otkriva spomenik nekom srpskom generalu optuženom za ratne zločine nad Bošnjacima. Zamislite međunarodne reakcije, Schmidtovu hitnu konferenciju, izjave američkog veleposlanstva, rezolucije Europskog parlamenta i prijetnje sankcijama.
A Komšić? Ništa. Međunarodna zajednica šuti, Schmidt ne diže bonske ovlasti, Ameri se prave da nisu vidjeli, a svi ostali se prave da nije bitno.
Jer u BiH vrijedi jednostavno pravilo: pravda nije slijepa, nego kratkovidna. Gleda samo u jednom smjeru.
Narod bez lidera, lider bez naroda
I tako Željko Komšić, čovjek kojeg Hrvati ne priznaju, a Bošnjaci trpe kao nužno zlo, nastavlja svoj apsurdni politički performans. Kad nema realne moći, onda diže spomenike. Kad nema podršku naroda, onda kroji povijest.
Jedini problem? Povijest se ne da prekrojiti tako lako. I kad danas ili sutra nestane političkog cirkusa i visokih predstavnika, ono što ostaje nisu Komšićevi govori, nego spomenici pravdi koja nikada nije bila zadovoljena.
G. Galiću iskrene čestitke, ovaj čovjek neumorno radi.
wpDiscuz
