“Nije narod počinio zločin, već pojedinci, ja želim s tim narodom da živim. Iskreno, posebno je teško da od 1994. godine mi nismo našli niti jednu koščicu naših stradalih, kao i to da su zločinci četiri mjeseca živjeli sa svojim žrtvama.
Ne smijemo prešućivati ovakve zločine, dobro se znaju odgovorni, a ovakve predstave su jako bitne”, kazao je Drežnjak.
Sead Đulić, kulturni radnik i režiser, devedesetih je bio oficir Armije RBiH, a kroz predstavu “Uspavanka za Mladenku” progovorio je teatarskim jezikom da zločin koji je počinjen u Grabovici u njegovo ime, nije njegov zločin.
Sretni smo da imamo odličan kontakt s obiteljima žrtava te da nam oni mogu reći šta misle i eventualno korigirati našu predstavu”, izjavio je Đulić.
Kaže kako je u osam dosadašnjih izvedbi, a premijera je bila 6. listopada prošle godine, publika predstvu primala odlično i bolno, mnogi su ostali u nevjerici.
“O takvim stvarima se govori malo i površno, posebno kad se radi o tzv. našima”, izjavio je Đulić.
Ovo su najvrijedniji projekti koje jedno društvo može proizvesti, kaže Zoran Zovko, predsjednik HVIDRA-e HNK. Dodaje kako za ovakve stvari treba najveća hrabrost, a njegovi autori znaju biti i prognani.
“Jako je bitno govoriti danas o Grabovici i drugim Grabovicama, jer samo kad istina ugleda svjetlo dana možemo ići naprijed. Dok god je to u tami i pomagano da ne dođe do istine, mislim da naše društvo neće krenuti naprijed”, kazao je Zovko.
Podsjećamo, predstava “Uspavanka za Mladenku” na dokumentarno poetski način vrlo otvoren problematizira zločin nad civilima sela Grabovica iz septembra 1993. godine.
Put neizbježnom pormirenju naroda nema alternativu, a g. Đulić je pokazao kako se to radi. Bez dociranja, bez onog “ali” i sa predstavom koja po nama zaslužuje Nobelovu nagradu za mir.
wpDiscuz