Osoba kojoj je dijagnosticiran takav poremećaj, navodi WHO, pokazuje značajna oštećenja u osobnom, obiteljskom, socijalnom, obrazovnom ili radnom životu zbog računalnih igara najmanje godinu dana. Britanski parlamentarci sad predlažu da se slična definicija primijeni i na pojedince koji se bore s prekomjernom upotrebom društvenih medija.
‘Instagram je pomogao ubiti moju kćer’
Parlamentarci ujedno pozivaju britansku vladu da izda službene upute o tome kako da osobe mlađe od 24 godine izbjegnu prekomjernu uporabu društvenih medija.
Podupiru i inicijativu kojom se društvene medije želi prisiliti da podijele anonimne podatke s istraživačima kako bi se što bolje razumio utjecaj njihovih proizvoda na mlade ljude. Uz to, traže da se 0,5 posto poreza na dobit društvenih mreža odvoji za financiranje istraživanja, obrazovnih inicijativa i uspostavljanje jasnijih smjernica za javnost.
Zabrinutost zbog utjecaja društvenih medija na mentalno zdravlje djece značajno se povećala nakon kampanje koju su pokrenuli roditelji 14-godišnje djevojčice Molly Russell, koja si je 2017. oduzela život. Njezin otac tvrdi kako je Instagram pomogao ubiti njegovu kćer, natjeravši društvenu mrežu da zabrani prikaze samoozljeđivanja na svojim stranicama.
Problem još nema ime, ali je katastrofalan
Ovisnost o računalima relativno je nov, ali izuzetno ozbiljan problem. Mnogi ne vjeruju da uopće postoji, a psiholozi još nisu ni sigurni kako da ga nazovu. Neki ga opisuju kao ‘ovisnost o internetu’, drugi kao ‘ovisnost o računalu’, treći pak misle da možemo govoriti o ‘ovisnosti o cyberspaceu‘. Ma kako ga zvali, problem je ovdje i poprima katastrofalne razmjere.
Da je riječ o katastrofi, slaže se i doc. dr. sc. Ante Bagarić, pročelnik Zavoda za liječenje bolesti ovisnosti pri Klinici za psihijatriju Vrapče, kroz čije ruke godišnje prođe 4000 ovisnika. Kao ni drugdje u svijetu, tako ni kod nas nema zakona koji bi se bavio time.
Epidemija ovisnosti o internetu
‘Nekad smo razlikovali tri ovisnosti: alkohol, droge i kocku. A sad imamo i internet. Riječ je o vrlo osjetljivom pitanju. Razgovara se na stručnim skupovima i o tome, ali nema zakonskih rješenja. Pokazalo se da je problem puno ozbiljniji nego što se mislilo’, upozorava Bagarić i podsjeća kako je termin ‘ovisnost o internetu’ 1995. uveo pokojni psihijatar i farmakolog, dr. Ivan Goldberg kako bi opisao patološko i kompulzivno korištenje interneta.
‘Ta je izjava bila izrečena napola u šali, ali nakon samo deset godina pokazalo se da je situacija ozbiljna. Izvještaji iz dalekoistočnih zemalja pokazuju da je riječ o epidemiji ovisnosti o internetu, a situacija nije puno bolja ni na Zapadu, pa tako ni kod nas’, otkriva Bagarić. Šteta je ogromna, a kako je smanjiti?
‘Nemoguće je išta zabraniti, mada je bilo i takvih pokušaja u Francuskoj, npr. izbacivanjem mobitela i računala iz škola. Moraju se donijeti zakoni, napisati preporuke i njih se treba držati’, preporučuje Bagarić, svjestan da je to puno lakše reći nego učiniti.
Rana dob
‘Bacili smo se u povijesne teme i vratili sto godina unatrag, a prava je tema kako će nam se djeca razvijati. Nepopravljive su štete koje nastanu u ranoj dobi’, upozorava Bagarić i spominje primjere iz prakse, poput slučaja majke koja doji dijete, a pritom cijelo vrijeme gleda u ekran pametnog telefona.
‘Ljudi sve češće prate događanja u digitalnom svijetu, umjesto da prate mimiku, geste i izražaj očiju osoba kojima smo okruženi. S druge strane, danas imamo tisuće djece vrtićke dobi koja žele isključivo mobitel i ne žele se igrati drugim igračkama’, otkriva Bagarić. ‘Puno se govorilo o mogućoj štetnosti zračenja, a pokazalo se da je to još najmanja šteta. Puno je gore to što pretjerana i nekontrolirana upotreba tehnologije od ljudi stvara emocionalne invalide, a djeca su najviše ugrožena.’/tportal.hr/
