Otpor im nije mogao ništa! Na današnji dan održan je legendarni koncert Prljavaca

Publika je bila sjajna, a usred koncerta Jajo ju je ohrabrio: ‘Narode, neka u ova teška vremena Bog čuva i vas i nas’. Houra kaže kako je tek idućeg jutra postao svjestan što se događalo i da je to bio povijesni koncert.

Danima su htjeli zabraniti koncert, a nekoliko minuta prije početka šef osiguranja, nekakav milicajac, poželio je isključiti struju. Bilo je previše ljudi i nije se mogao probiti. Rekao je da kažem publici da je otkazan. Odgovorio sam tom panduru neka on s tom kapom izađe pred ljude i kaže da ga nema, ispričao je Jasenko Houra Jajo (60), piše 24sata.hr

Legendarni koncert Prljavoga kazališta bio je na tadašnjem Trgu Republike 17. listopada 1989. godine. Procjene su da je na koncertu bilo između 200.000 i 300.000 ljudi. Pjesma ‘Mojoj majci’, ili u narodu prihvaćeno ‘Ruža Hrvatska’, postala je svojevrsni simbol otpora i u to vrijeme najiščekivanija pjesma. Četiri mjeseca prije koncerta Slobodan Milošević imao je govor na Gazimestanu, gdje je najavio da ni oružani sukob nije isključen. U takvim okolnostima nisu željeli koncert Kazališta.

Prljavci su se ipak popeli na binu i nadmašili sva očekivanja. Izuzetno uspješnu turneju popratilo je objavljivanje dvostrukog uživo albuma ‘Sve je lako kad si mlad – live’.

Publika je bila sjajna, a usred koncerta Jajo ju je još ohrabrio.

– Narode, neka u ova teška vremena Bog čuva i vas i nas.

Houra kaže kako je tek idućeg jutra postao svjestan što se sve događalo i kakav je to povijesni koncert bio.

– Bila je to košmarna godina, dovodili bi nas četiri sata prije koncerta i puštali iz dvorane tek dva sata nakon što se publika razišla. Pamtim taj hermetični svijet, hotele, nemaš pojma zašto te ne puštaju da izađeš iz dvorane. Stalno neka psihoza, gdje god smo ušli, kao da je rat počeo, sve trešti, pirotehnika posvuda. Tijekom ljetne turneje 1988. u 30 dana svirali smo 29 koncerata. Spavali smo u nekoj kući u Malom Stonu i sjećam se da sam po noći izašao okupati se u moru. Molio sam Boga da ostanem u toj tišini. Stalno smo vodili neke razgovore, stalno je nešto visilo u zraku. Ne znaš što se događa, zašto te ne puštaju dok svi ljudi ne odu – prisjetio se Jajo tog vremena.