Published On: Sub, srp. 7th, 2018

Oprez, Hrvatska igra najtežu utakmicu na Svjetskom prvenstvu! Evo gdje ne smije kiksati

Večeras od 20 sati u Sočiju Hrvatska igra četvrtfinale SP-a, najvažniju utakmicu u posljednjih 20 godina.

Protivnik je Rusija, domaćin turnira. To će, bez obzira na sve prije i poslije, biti najteži ispit Hrvatske na ovom SP-u. Rusija nije Brazil, ali je za razliku od Brazila još uvijek na SP-u.

Hrvatska mora biti jako oprezna i iskoristiti adrenalin koji trese igrače na pravi način. Kao protiv Argentine, što je najbolje jučer na press konferenciji objasnio Ivan Rakitić:

“Nije nogomet samo kada napadaš. Mi smo uživali bacajući se na glavu jedan za drugoga protiv Argentine, to je Hrvatska, želimo svima pokazati kako igra Hrvatska kada se borimo svi zajedno”

Kako igra Rusija?

Rusija je na ovom prvenstvu krojena po vrlo jednostavnom predlošku. Njezin izbornik Stanislav Čerčesov je i prije početka turnira bio svjestan kako je Rusija kvalitetom debelo iza ekipa koje ozbiljno konkuriraju za završnicu. Shodno tome, on je svoju ekipu učinio kameleonom. Rusija nema svojih izrazitih vrlina, posebno u napadu – ona je skrojena da iskoristi ono što joj ponudite. Čak je i protiv Saudijske Arabije, jedne od najslabijih ekipa na turniru, Rusija iskorištavala visoko postavljanje njezinog desnog beka i uništavala je u tranziciji. Osim Urugvaja, u utakmici u kojoj su precijenili svoje mogućnosti, ali na kraju s obzirom na ždrijeb izborili i bolji rezultat, Rusi su odigrali organiziran turnir s jasnim stavljanjem naglaska na najslabiju protivnikovu kariku. Hrvatska im to ne smije dozvoliti.

Problemi na beku

Hrvatska najveću manu ima u defenzivnoj fazi igre, u situacijama u kojima krilni igrači ne dupliraju bokove. Nigerija to nije kaznila, Island je to kaznio u nebitnoj utakmici, a Danska je to kaznila neprestanim korištenjem Poulsena na skoku što, srećom, nisu iskoristili za čiste šanse pred hrvatskim golom. Ali Hrvatska će protiv Rusa morati igrati opreznije. Kao prvo, njihova dva krila u posjedu ulaze vrlo usko, u prostor koji je dosad branio Brozović, ali su Modrić i Rakitić često bili prezauzeti blokom na suparničkim stoperima. Ulaskom u sredinu ruska krila omogućuju svojim bočnim igračima da imaju čiste koridore uz linije. I dok su i Striniću i Vrsaljku obrambena faza igre jače strane, previše toga bi moglo ovisiti o njihovoj moći da riješe te duele jedan na jedan. Poseban bi tu problem, s obzirom na iskustva s Poulsenom, mogao raditi Džjuba, igrač s velikim skakačkim sposobnostima, koji jedva čeka visoku loptu i preskakanje igre jer je u takvoj igri car. Ako Hrvatska Rusima put prema bočnim pozicijama uspije odsjeći aktivnom igrom prednjeg dijela u obrani (poput Urugvaja) ili onemogući Ruse da razviju svoj napad s te strane, napravila je više od 75 % svojih zadaća u obrambenom dijelu igre. I Golovin i Čerišev su neugodni igrači, ali samo u tranziciji u kojoj koriste eventualne rupe u suparničkoj momčadi. Kada suparnik to ne dozvoli, poput Urugvaja, pa čak i Španjolske, Rusi u napadu postaju izrazito predvidljiva momčad.

Hrvatska treba svoju veznu liniju

Samo je u susretu s Argentinom Hrvatska svoju veznu liniju imala u punom sastavu i u postavci gdje može nametnuti svoj ritam, a to je s jednim igračem ispred Modrića i Rakitića te krilima koja ulaskom u sredinu nude opcije na poziciji desetke koja inače ostaje upražnjena. Tek takvom kretnjom bi Rebić i Perišić natjerali ruski prednji blok na povlačenje i pomaganje ispred obrane, što bi neminovno vodilo tome da Modrić i ekipa imaju kontrolu sredine terena. Prisjetimo se, i protiv Nigerije i protiv Danske (ako izuzmemo Island, zbog rezultata) Hrvatska je u posjedu djelovala izlomljeno na dva dijela i tek je dugim loptama uspijevala uposliti svoju prednju četvorku. U situaciji u kojoj se čini sigurnim da će to biti Mandžukić, Hrvatska treba od svojih krilnih igrača igru koja će ih gurnuti kao spojke koje mogu započeti posljednju fazu napada. To je i dalje dio igre s najvećim rezervama ove ekipe.

Spremni na sve

I konačno, dok bi dio pripreme i same utakmice trebao otpasti na ispravljanje svega onoga što nije bilo idealno, jednako velik dio, ako ne i veći, trebao bi se koncentrirati na sve ono što može zadesiti Hrvatsku a da se ne tiče nužno samog rasporeda na terenu. U to spada i pritisak nacije koja će ispadanje smatrati neuspjehom, u to spada i kriterij prekršaja koji će vjerojatno ići u korist domaćinu kojemu igra s više prekida odgovara (danas vjerojatno ne bismo pričali o Rusiji da je Žirkov dobio zasluženi crveni karton već u prvom poluvremenu). Hrvatskoj suparnici neće biti samo 11 Rusa koji igraju nogomet. Bit će to i 11 igrača spremnih da prokomentiraju svaki hrvatski prekršaj, posebno one igrača koji su pod prijetnjom suspenzije, 11 igrača spremnih da dočekaju svaki Rebićev ili Mandžukićev krivi potez i isprovociraju njihovu, ali i sudačku reakciju. Više od svega ostalog, bit će to utakmica u kojoj je dodatni protivnik i pritisak nacije koja smatra kako joj se ždrijeb otvorio i kako ne bi prihvatila ništa ispod izjednačavanja kultne bronce. I dok je takvo razmišljanje apsolutno logično s obzirom na ždrijeb, procjenu kvalitete i formu, Hrvatsku čeka najteži ispit dosad. Borba protiv 11 suparnika na terenu, 200 milijuna u publici i 10 milijuna na svojim plećima. Svi navijači su pretjerali s planovima za čartere i avanture u posljednjem tjednu Svjetskog prvenstva – na putu do toga stoji najteži suparnik dosad. Ne po svojoj kvaliteti, nego sposobnosti da shvati kako je inferioran i svu svoju igru podredi tome. Španjolci su na taj konto ispali, može li Hrvatska iz tog ogleda išta naučiti?/HMS/

Pošalji ovaj članak prijateljima:

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer