Published On: Wed, Aug 9th, 2017

Opasno buđenje Varšave – Susjede silom podsjeća na ”sve povijesne poljske zemlje”

Iako naizgled beznačajan povod, izgled stranica novih poljskih putovnica je doveo do diplomatskog spora Poljske s Litvom i Ukrajinom.

”Napad” na Litvu

U odnosima između Poljske i Litve je došlo do pogoršanja, a ono je povezano s pomalo neočekivanom temom oko izgleda nove poljske putovnice.

Ministar vanjskih poslova Litve je izrazio ogorčenje zbog namjere Poljske da na novim poljskim putovnicama iskoristi sliku ”Svetih vrata”, znamenitosti u Vilniusu. Varšava tvrdi da na to ima pravo, jer je ikona Bogorodice na ovim vratima vjerojatno najveće nacionalno svetište Poljaka. No, namjere Poljske za mnoge imaju drugačiji prizvuk.

Ikona Bogorodice

Ministar vanjskih poslova Litve, Linas Linkevičius, rekao je kako Poljska novim dokumentima ne bi trebala koristiti slike ”Svetih vrata” Vilniusa. Ministar je objasnio kako nije uobičajeno koristiti slike drugih zemalja, pogotovo ako su u pitanju različita tumačenja zajedničkih stranica povijesti”.

Ovakva akacija Varšave je izazvala gnjev među stanovništvom Litve, obzirom da je Vilnius znatan dio svoje povijesti u različitim oblicima bio dio Poljske, a trenutna pripadnost grada je određena 1939.po volji Sovjetskog Saveza i osobno Josifa Visarionoviča Staljina.

Ako Varšava provede svoje planove oko izgleda nove putovnice, Poljaci će na putu po svijetupodsjećati da je glavni grad Litve u svojoj dugoj povijesti zapravo bio poljski grad.

Slična je situacija i s korištenjem slike ”Svetih vrata” u Vilniusu u novi poljskim putovnicama. Ako izuzmemo kontekst poljskog nacionalnog svetišta, ovo je jasan podsjetnik na težnje Varšave i otvoreno pokazivanje velikih ambicija.

U takvim okolnostima nije čudo s kolikom pažnjom prosvjeduje ministar vanjskih poslova Litve. Vilnius je u situaciji kao dobri dječak koji zbog nasilnika iz susjedstva ne smije izaći iz kuće.

Slučaj Ukrajina

Što je najgore, da Poljaci misle ozbiljno i da nije riječ samo o nacionalnom svetištu, govori i drugi izbor i korištenje u novim putovnicama sliku kapele u Lavovu. Dakle, Varšava u novim putovnicama želi pokazati sve ”poljske povijesne zemlje”.

Naime, osim simbola Vilniusa, poljske vlasti na stranicama novih putovnica namjeravaju staviti i sliku poznate okrugle kapele koja se nalazi u ukrajinskom gradu Lavovu. U Kijevu su snažno prosvjedovali i izjavili kako oni to  smatraju neprijateljskim činom, koji bi mogao utjecati na razvoj suradnje između dviju zemalja.

Zašto je Varšavu toliko zanima ukrajinska kapela, ako već nije slučaj da je riječ o svetištu i mjestu hodočašća za Poljake?

”Veleposlaniku Republike Poljske u Ukrajini, Janu Piekłu, predana je notu kojom se izražava oštar prosvjed o namjerama Ministarstva unutarnjih poslova i vlade Poljske da na stranicama novih putovnica Poljske stavi sliku kapele koja se nalazi na teritoriju poljskog vojnog groblja na groblju Lijčakiv u Lavovu”, navodi se u priopćenju objavljenom na internetskoj stranici ministarstva iz Kijeva.

Kapela na groblju Lijčakiv u Lavovu je na mjestu gdje su pokopani Poljaci koji su sudjelovali u borbama protiv Zapadne Ukrajinske Narodne Republike od 1918. do 1920. i dio je ”Memorijalnog kompleksa Orlat”, koji nosi ime po članovima poljske organizacije koja se aktivno borila protiv Ukrajinaca tijekom bitke za Lavov 1918.

Orlat

Ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova je rekao da će takvu akciju smatrati neprijateljskim korakom, koji će se nepovoljno odraziti na razvoj poljsko-ukrajinskog strateškog partnerstva.

Paralela s Litvom

Kao i Vilnius, Lavov je do 1939. bio dio Poljske, a onda ga je Ukrajina ”na poklon” dobila od Staljina. Najveći dio urbane populacije su činili Poljaci, dok su Ukrajinci uglavnom živjeli na selu.

Lavov, koja je stoljećima pripadao Austro-Ugarskoj, postao je poljski tijekom procesa koji su se u istočnoj Europi događali nakon Prvog svjetskog rata.  1918. ukrajinska populacija Galicije proglašava  Zapadnu Ukrajinsku Narodnu Republiku sa središtem u Lavovu (ZUNR).

No, mladu republiku nije priznala Poljska. Između Ukrajinaca i Poljaka je izbio rat, a cijeli teritorij ZUNR je na kraju bio okupiran od strane poljskih vojnika. Ovaj događaji je postao temelj za izgradnju ”Memorijalnog kompleksa Orlat” u Lavovu.

Danas veći dio istomišljenika poljskih nacionalista i dalje Lavov i nekoliko drugih gradova u zapadnoj Ukrajini i Bjelorusiji doživljavaju kao dio istočnih pokrajina međuratne Poljske.

Spomenik je bio demontiran za vrijeme sovjetske ere, a ponovno je izgrađen kada je Ukrajina stekla neovisnost 1991. godine. Proces obnove je u više navrata naišao na protivljenje ukrajinske javnosti, čije se sjećanje da taj povijesni period ne podudara s onima kako na njega gledaju u Poljskoj.

Na primjer, dio slike uz spomenik je i Szczerbiec, krunidbeni mač, kojim je, prema legendi, bio naoružan kralj Poljske tijekom napada na Lavov. Dakle, simbolika je više nego jasna. Nakon dugog kašnjenja, spomenik je otvoren tek 2005. godine.

Szczerbiec

Sukobi između Ukrajine i Poljske oko povijesne memorije se često događaju, iako Varšava često daje potporu Kievu na međunarodnoj sceni. No, često upozori svog partnera na ne baš svijetle primjere iz novije ukrajinske povijesti.

Početkom srpnja je rekao je ministar vanjskih poslova Poljske Witold Waszczykowski u intervjuu za poljske medije rekao kako je za Varšavu neprihvatljivo slavljenje ukrajinskih nacionalista i kolaboracionista.

”Naša poruka je vrlo jasna. Sa Stepanom Banderom nećete ući u Europu. Nećemo ponoviti greške iz ’90-ih, kad smo prešutjeli neke problemi u odnosima s Njemačkom i Litvom. Mislim na status poljske manjine u tim zemljama. Već imamo takvo iskustvo i čvrsto zahtijevamo da Ukrajina riješi te predmete, prije nego Kijevu bude na vratima za članstvo u Europi”, rekao je poljski ministar Waszczykowski.

Problem ukrajinskog nacionalizma je vrlo bolan za Poljake, prije svega zbog činjenica da Ukrajina ništa nije poduzela u rješavanju problema vezanih uz masakr u Volinu, masovnom ubojstvu poljskih civila 1943. godine koje su počinili pripadnici Ukrajinske ustaničke vojske, njemačkih kolaboracionista za vrijeme Drugog svjetskog rata, čije vođe ukrajinska strana smatra herojima, dok ih poljska historiografija smatra ratnim zločincima.

Povremeno neprijateljstva na temelju različitog tumačenja povijesti poprimaju teže oblike. Nedavno je razlog za skandal bio je napad na poljski konzulat u Lucku, kada je na zgradu konzulata nepoznata osoba ispalila hitac iz bacača granata. Počinitelji sve do danas nisu pronađeni.

U siječnju ove godine su u poljskom Ryashevu pretučeni ukrajinski studenti koji su inzistirali da je Lavov uvijek bio, jest i bit će ukrajinski.

U svibnju je skupina Poljaka u gradu Nowa Huta sa štapovima s čavlima pretukla ukrajinskog tinejdžera samo zbog njegove nacionalnosti.

Poljskoj su česti napadi na spomen-obilježja Ukrajinske ustaničke vojske (UPA), koja su postavili članovi ukrajinskih nacionalističkih organizacija. U svibnju 2016. godine su u poljskom selu Pikulichi lokalni nacionalisti zamijenio natpis na spomeniku UPA borcima svojim tekstom, na kojem je pisalo: ”Na ovom mjestu su pokopani Banderini razbojnici, brutalni krvnici i mučitelji nedužnih poljskih žena i djece.”

U travnju ove godine je u poljskom selu Grushevichi potpuno demontiran spomenik ”Organizaciji ukrajinskih nacionalista – Ukrajinskoj ustaničkoj vojsci (OUN-UPA)”.

Sada Varšava dolijeva ulje na vatru u napetim odnosima s najvjernijim saveznicima, Litvom i Ukrajinom. I u prvom i drugom slučaju je simbolika oko novog izgleda poljskih putovnica više nego jasna. Poljska se probudila i želi podsjetiti na staru slavu i čiji je teritorij bio Vilnius i velika područja zapadne Ukrajine.

Ako sve ostane na simboličnoj razini,  ovakvi sporovi nisu ništa neobično. Možda je najpoznatiji korištenje slike planine Ararat na državnim dokumentima Armenije, iako se ova planina nalazi na teritoriju Turske.

Ankara je dugo negodovala zbog ove situacije, a čak se obratila i međunarodnim institucijama da se to promijeni. Poznati je anegdota kada je jedan sovjetski diplomat uzvratio ”kako Turska na zastavi koristi polumjesec, koji se također nalazi na teritoriju Turske”.

Drugi primjer je spor između Makedonije i Grčke u kojem Atena tvrdi kako bivša jugoslavenska republika koristi ime povijesne grčke pokrajine i to smatra uzurpacijom.

Što se tiče Poljske, ”Sveta vrata” u Vilniusu imaju u ikonu Bogorodice, koju tamo duboko štuju i katolici i pravoslavni, a za Poljake je gotovo glavno nacionalno svetište. Prema tome, razumljiva je želja Poljske da sliku vrata s ikonom iskoristi na novim putovnicama.

Druga stvar je što za Varšavu u cijeloj priči oko ove situacije to i nije jedini razlog, a upravo to je ono zbog čega su zabrinuti u Vilniusu i Kijevu.

Posljednjih tjedana su ove napetosti bile obilježene otvoreno agresivnim djelovanjem poljskih vlasti, koje kao da su odlučili podsjetiti svijet na svoje ambicije za vraćanje ”stare slave i moći”.

Pođimo redom. Poljski ministar obrane Antoni Macierewicz je rekao da Njemačka treba platiti ratnu odštetu  njegovoj zemlji za materijalnu štetu i zločine protiv poljskog naroda iz vremena Drugog svjetskog rata. Potom se Varšava aktivno suprotstavila EU i Njemačkoj oko planova izgradnje plinovoda ”Sjeverni tok 2”.

Odnosi Varšave i Bruxellesa su se pogoršali do te mjere da je Europska unija pokrenula protiv Poljske postupak uvođenja sankcija, ali se čini da Varšavu to ne zanima i čak je poručila da će poljski zakonodavci razmotriti izlazak iz EU. Tu je i spor s EU zbog sječe Bjeloviječke prašume, zbog čega je EU od Varšave tražila da plati kaznu od 2.5 milijardi eura.

Na kraju imamo ”šlag na torti”, kada je Varšava Washingtonu u ugovoru za kupnju raketnih obrambenih sustava Patriot postavila uvjete za prijenos tehnologije ili od posla neće biti ništa.

Niti jedan drugi američki satelit si nije priuštio takvu ”drskost”, posebno ne u tako osjetljivom pitanju za Sjedinjene Američke Države.

Ali Poljska kao da zaboravlja da su slična ponašanja poljskih vlasti u povijesti više puta završila tužno, no isto tako je poznato da poljski duh i ambicije imaju svoju čar, posebno kada su usmjereni protiv drugih.