Published On: Čet, tra 22nd, 2021

ONI UOPĆE NISU BEZ GRIJEHA: Koban utjecaj međunarodne zajednice na kolaps BIH države i društva…

 

Bogovi Olimpa iliti po naški “Vijeće za IMPLEMENTACIJU MIRA” odnosno njihov pali anđeo u BIH – URED VISOKOG NERADNIKA nisu imali tek neku plahu i bezazlenu ulogu u prelasku BIH iz faze ratnog kaosa u fazu ovog današnjeg puno razornijeg po ovu zemlju – političkog.

Gotovo 30 godina u BIH je međunarodni faktor dio vlasti. I to ne bilo kakve, nego ultimativne, neosporive i jedine polubožanske vlasti u BIH.

Sve ostale vlasti u BIH , sudska, izvršna, zakonodavna, traže ovlaštenje od naroda da budu vlast.

Oni, međunarodni “miroimplementatori” u BIH sami po sebi su vlast i ni dva bosanskohercegovačka Boga abrahamska , ne mogu ih smijeniti. Ni Jahve ni Allah. I Iznad njih su i imaju kažu takve ovlasti u BIH, ako im se prohtije, zabraniti i Boga. Protjerati ga. Ime mu staviti na crnu listu ako ga  recimo novinari N1,  proglase neprijateljem naše snažne i suverene zemlje.

Treba li naglasiti da je N1 TV za održavanje imidža nevinosti međunarodne zajednice u BIH? Da formalno ne postoje u BIH kako bi izbjegli svaku moguću kaznenu odgovornost? Da im je čest gost na televizijama deklarirani nacist Reuf Bajrović, koji javno piše kako su smrti naše BIH djece različite vrijednosti i da nisu isto ubijena djeca Konjica, Jablanice, Trusine ili Grabovice i ubijena djeca Ahmića? Nisu isto. Jedno su agresorska djeca drugo su djeca domovine. I toj televiziji kao i IMPLEMENTATORIMA nitko u ovoj zemlji ništa ne može.

Prema tome čija je ovo zemlja? Naša ili zemlja međunarodne zajednice?

Uz sve naše mane, divljaštva, primitivizme, međunarodni faraoni bili su i ostali su glavni faktor, najvažniji faktor, usmjeravanja BIH ka nekom sustavu vrijednosti. Ne može se reći da odgovornosti nemaju. Ako su svi u BIH bili smjenjivi i promjenjivi a samo su oni konstantna, čija je onda najveća odgovornost za stanje u kojem se ova zemlja nalazi? Njihova ili političara koje su smijenili?

Što su “prijatelji BIH” učinili miru i progresu “najdraže” im zemlje?

Dayton su štitili tako što su ga doslovce ubili 4 godine nakon parafiranja. Jamčiti svako slovo Daytona a onda donijeti Izborni zakon koji će obesmisliti Dayton što je to nego pucanj u papir koji si morao štititti?

Vrlo brzo nakon rata izmaknuli su stolicu ispod Hrvata u Federaciji, načinivši ju bošnjačkom, pustivši džihadističku partiju SDA da Hrvate shvati kao dopuštenu metu. Pojma nisu imali koliko će taj vjetar u leđa partiji Hasana Čengića, skupo platiti 2001 godine kada će CIA otkriti da je sam vrh SDA umiješan u najveći teroristički napad u povijesti svijeta.

No oni, mudri implementatori, smatrali su da je to dobro, da će to ojačati građanske vrijednosti, i da je bolja potpora i radikalnom SDA-u nego podupirati fašiste Hrvate ili genocidne Srbe.

U Srba je pripreman projekt Dodik koji će se kasnije pokazati kao nekontrolabilan.

U Hrvata su našli najgore što se od našeg naroda izrodilo. I to su pokušali nametnuti kao vrijednost.

Zlatan zub Jerke Lijanovića sjajio je na svim međunarodnim dernecima, njegova izopačena dijabolična grimasa cerekala se dok su oni, “ugledni međunarodni mešetari našim sudbinama” govorili narodu o potrebi borbe protiv korupcije. S Jerkom u zagrljaju. Kojeg li dadaizma u politici.

Potom su na čelo FTV-a doveli osuđenog kradljiva i džihadistu, suradnika teroriste Handala. Džemala Šabića. Putem ukaza Slave Sebeobljubnog. Džihadiste vlastitog patološkog narcizma. Koji je i danas u vječnoj unutarnjoj borbi sam sa sobom. Gdje obično sam postavlja pitanja sebi. I na njih sebi odgovara. Sa svojih džihadističkih TV pozornica.

Potom se dogodilo terorističko ubojstvo Joze Leutara. No jebeš to. Ubijen je tek tamo neki Hrvat. Teroristi nisu ubili niti Amerikanca niti Engleza.

Da jesu drugačije bi išla priopćenja. Ili da je stradao Kukić, Komšić ili Zubak. Ovaj put kad je ubijen Leutar, OSCE je tek izišao s priopćenjem da se njegova smrt ne politizira.

Tako hladno i politikantski. Kao da je ubijen pas a ne čovjek. Više je proglasa međunarodne zajednice izazvalo Kukićevo šamaranje u Mostaru nego ubojstvo čovjeka , ,ministra , Hrvata, autobombom usred Sarajeva.

Federalna TV utišavala je događaj kao slučajan eksces koji baš nema nikakve veze s rastućim vehabijskim pokretom u BIH. Za potrebe skretanja pažnje s Alijinih anđela, SDA duboka država optužila je Hrvate. Čak i suvozača u samom vozilu. Pakovali su i Čoviću. Sve samo da se spasi jebeni ubojica. I imidž SDA. Koja ni u ludilo tako nešto ne bi dopustila na svom građanskom “Prostoru džihada” (Ratni bošnjački naziv za prostor pod kontrolom Armije BIH)

A iz OHR-a i OSCE-a su kateogički i kukavički mučali.

Niti riječi zabrinutosti. Niti riječi utjehe.

Jer važnija je njihova agenda, i plan kaosa koji su zacrtali u BIH nego što je usred Sarajeva neka bliskoistočna bombica, ubila jednog domorodca uz to nemuslimana.

Potom su nametnuli nove amandmane, nove preinake Izbornog zakona, koji je do dan danas kamen spoticanja i podizač nacionalizma. I protuustavan je. Donesen je od štitonoša Ustava. Visokih kršitelja Daytona.

Zanimljivo, što je rast od terorizma u Europi i SAD-u rastao, to je faktor popuštanja stranci uvezanoj s teroristima bio veći. Kao da su im poručivali da se manu Pariza. Brusselsa i Washingtona i usredotoče na balkanske domordce. Kao da smo za Zapadni svijet postali zamjenske mete džihadu koji tek treba da se desi. I desio se. Itekako se desio. Ali ne samo u BIH.

Potom su optužili Hrvate da su nacionalisti jer se bune protiv poklona Bošnjacima – da oni biraju Hrvatima predstavnike. Tvrdili smo da smo primitivni jer se bunimo protiv zapanjujuće simpatičnih govora Željka Komšića. I njegove ideje da si otplati stan našim parama.

Onda su opljačkali najjaču hrvatsku banku BIH, potom su najjaču hrvatsku osiguravajuću kuću doveli do stečaja, sve to kao kaznu za pobunu od  strane hrvatskog lidera Jelavića za kojeg će vrijeme a i Ustavni sud pokazati da je bio u pravu.

Od časnog čovjeka načinili su medijskom presudom, kriminalca i bjegunca. Obrisali čovjeka iz prava građanstva a sebi izgradili vile po Dubrovačkim republikama.

Ugledni svjetski bankari. Živo zainteresirani za tragiku BH ljudi. Mo’š mislit’.

I onda su inzistirali na preglasavanju kao modelu jačanja “građanske kulture življenja”. I to eksperimentiranjem političkim nasiljem nad najmalobrojnijim narodom u BIH.

Stvorili su Alijanse i Platforme. Dali su  šansu društvu zajedničkih reketaških vrijednosti. Lagumdžiji, Zubaku, Jurišiću i njegovim nepismenim ustašama. Svakome ispljuvku u Hrvata, samo da nije HDZ. I sve su to bili eksperimenti. A onda je u tim antidaytonskim orgijama kao neželjeno dijete isplivao Komšić. Pa Komćić Drugi, pa i Treći . I Bosne i Hercegovine bivalo je sve manje.

Postajao je neka vrsta bošnjačkog Dodika, samo tri puta razorniji po BIH. I za razliku od Dodika vazda pod kontrolom svjetske panislamske sećije.

Oba će odigrati na kartu nacionalnog biračkog tijela i na nacionalizam koji to tijelo želi da se brani. Dodik među  Srbima, Komšić među svojim Bošnjacima.

Niti jedan niti drugi uskoro se više neće dati kontrolirati al ovaj potonji, on je potpuno razvalio bošnjačko hrvatsku Federaciju i odnose među ova dva naroda spalio do ireverzibilnosti. Gdje bi se Komšić zapišao tu suživot više rastao nije.

Danas većina Hrvata imaju nešto bistriji vid. Jasno im je da sve da im se vrate ustavna prava u FBIH oni više uopće ne vjeruju da je bilo kakav suživot moguć u Federaciji BIH.
postavila međunarodna zajednica posijali mržnje u Bošnjaka prema druga dva naroda u BIH.

Doslovce iz dana u dan, projektirana je svijest kako je ovo matična država jednog naroda, naroda veličanstvene povijesti i veličanstvene vojske, čija se vojna slava prepričava širom svijeta, koji se divi otporu tog slavnog naroda i borbi te slavne vojske. Svakoj njenoj bitci. Osim one u New Yorku septembra jedanaestog. Koje još uvijek moraju da se stide. Al i to je pitanje dana, kada će ući u svijetlu povijest veličanstvene vojske. Jer kako znamo međunarodni odnosi se mijenjaju iz dana u dan.

Komšić, taj otužni mrtvozvornik Bosne, je cijelo vrijeme, dok je uništavao BH društvo,  uživao  i uživa potporu stranaca.  Pa čak i danas kada posljednjim izjavama zabija zadnji čavao u Daytonsku BIH. A oni , uvažena Implementacija ,su tu ne da jačaju međunacionalno nepovjerenje, nego upravo suprotno – pomirbu i povjerenje.

Dakle ne može se govoriti da odgovornosti te grupe ljudi u BIH nema. O da, ima. Itekako su utjecali na kaos koji živimo. To je svakome u BIH jasno.

Kaos koji su poticali  je za posljedicu imao ekonomsku stagnaciju. Ona je dovela do iseljavanja. Iseljavanje do novih ekonomskih padova. A ti padovi do pojave prvih slučajeva gladi u BIH nakon povlačenja Osmanlija.

Eto to je njihov “međunarodni” uspijeh.

Gospoda su to  koja iz dana u dan očekuju da im se tepa “preuzvišena uzvišenosti” itekako je imala i ima upliv u kaos u koji ova zemlja ide, itekako je crtala bezdan u koji smo upadali i upadamo.

I sada se ista ta međunarodna zajednica pita: Pa dobro ako se ne možete dogovoriti, jel ok možda da se mirno raziđete?

Upravo to pitanje koje je pušteno iz Pahorovih usta, premda Slovenci nisu imali ništa s rušenjem Daytona, javno je priznanje poraza politike međunarodne zajednice u BIH. No još uvijek nismo dobili javni čin kajanja od njih i priznanje odgovornosti za neučinjeno i nažalost od njih itekako “učinjeno”. Da jesmo, ti bivši Visoki Nepravednici ne bi se šepurili, iznova i iznova sa svojih medija. Posipali bi se pepelom umjesto što posiplju nas , primitivne domorodce, novim lekcijama, što trebamo.

A nije da nisu mogli učiniti nešto za zemlju koju su kasapili 90-ih, koju su nagovarali da odbije mir i potpiše rat, kojoj su potom prodali oružje, prethodno joj nacr uzdizanjem pozitivnih primjera kako izgledaju ti neki BH gradovi u koje dođu europski kapitalci, mogli su, itekako su mogli, umjesto ulaganjem u podanke tzv. “slobodne intelektualce” mogli su činiti sve da BIH premreži slobodni kapital, da zaživi par BH silicijskih dolina, iz kojih bi sutra zaiskrila europska iskra  usred BIH. Ali ne. Oni su uništavali i aluminijsku dolinu, kasnije to fakturiravši opet “mrskim nacionalistima”.

Nakon 30 godina diktature stranaca u BIH činjenice su više nego porazne.

U Vijeću ministara sjedi čovjek koji zna gdje su hrvatske jame u Bugojnu, šefica vanjskih poslova je Sakibova babuskara, ministrica Prade, kojoj je NATO odbio agreman zbog uvezanosti s teroristima. I dalje štite Komšića iako znaju da je protuustavan, hvale sarajevske ćevape , burek naročito. I malu djecu plaše Dodikom.

Za to vrijeme Hasan Čengić, Husein Živalj, Bakir Alispahić,  KSM, i “pokojni” Abu Meali, sve redom ljudi s US crne liste,  poručuju im da su ponosni na njih, i da oni naprosto rade sjajno svoj posao na očuvanju Bosne. Rekao bi im to i Osama da može, al ne može.

Oni svakako moraju znati, da ako postoji zagrobni život, od tamo, iz dženeta il džehenema, signali simpatija od strane tog “uglednog” vlasnika BH putovnice, sigurno neće izostati.

Poskok.info

Napomena: Ovaj tekst nastao je u suradnji s US ambasadom u BIH. Naime US ambasada odnedavno je dopustila BH novinarima da slobodno pišu i osudila je sve koji vrše pritiske na BH novinare u njihovim novinarskim slobodama. Očekujemo da naše pisanje ni na koji način neće utjecati na naša građanska i ustavna prava. Kao što je to slučaj bio do sada.