Published On: Sun, Dec 28th, 2014

Odlazi Vlada iz našeg malog (a ipak većeg) entiteta.

Bilo je nekoliko (površnih) analiza o radu Vlade FBiH u odlasku. Kako sam ih kroz profesiju pratio malo detaljnije, a mnoge od ministara i upoznao, ne bi bilo loše podsjetiti na istinsku “ostavštinu” ove cirkuske skupine.

Svoj rad Vlada je počela nelegalno. Sjednica Doma naroda na kojoj je izabran Predsjednik FBiH bila je mimo zakona, a Živko Budimir sa zamjenicima do danas nije preuzeo certifikate o preuzimanju mandata. Na žalost, nelegalnost je manji problem Vlade Nermina Nikšića.

Prvih nekoliko mjeseci mandata, mediji, oni iz Sarajeva, na sva su zvona hvalili vladu kao “najuspješniju ikad”. Uspješnost su mjerili jednoglasnošću glasovanja, što je kriterij nepoznat na planeti. Prema ovom bizarnom kriteriju, Vlada Sjeverne Koreje je toliko uspješna da ova država stoji na samom vrhu razvijenosti u svijetu. Aha.

____________piše: Tvrtko Milović 

Kako bilo, “najuspješnija vlada ikad” počela se raspadati godinu dana nakon provođenja uspješnosti. SDP je odlučio izbaciti SDA iz Vlade, iz danas nebitnih razloga. Kako ih nisu mogli istjerati kroz normalnu Parlamentarnu proceduru, SDP je kupio ministra Desnicu Radivojevića, koji mijenja stranački dres. Prvi put.

S prevlašću u Federalnoj vladi, SDP je mogao mirno čekati da SDA sama ode. Ali avaj. Živko Budimir smjenjuje Desnicu Radivojevića s ministarskog mjesta. Vlada ulazi u pat poziciju koja traje dok Desnica Radivojević ne mijenja stranački dres. Drugi put. Ulazi kod Lijanovića čime Lijanović postaje pravi lider Vlade. U želji da formalizira prevlast, Lijanović pokušava promijeniti Poslovnik o radu Vlade na način da on upravlja Vladom kad god “Nikšić nije tu”. Nakon kraćeg naguravanja dva bloka, stanje se stabilizira Radivojevićevom promjenom stranačkog dresa. Treći put. Vitalni ministar prelazi u SDP gdje se zadržava do SDP-ovog kraha na izborima.

Pokušaj vraćanja ravnoteže u rad “najuspješnije vlade ikad” pokušao je još jednom Živko Budimir neuspješnom smjenom minista Ante Krajine. Ali avaj…

Što su radili ministri cijelo ovo vrijeme? Neki ništa. Predrag Kurteš u pauzama nerada lupao je auta. Erdal Trhulj imao je dobar PR, pa je njegovo ništa nekako u medijima ocijenjeno kao “najbolje upravljanje ministarstvom ikad”. Valjda po ranijim kriterijima… Enver Bijedić je u početku muku mučio sa željeznicama FBiH da bi ubrzo shvatio kako je bolje ne raditi ništa. Vjekoslav Čamber najbolje je radio ništa, jer čovjek stvarno nije radio ništa. Rusmir Mesihović nije tako dobro radio ništa, ali s obzirom na to da mu se ministarstvo “ne pita ni za šta” onda je njegovo ništa također pri vrhu tablice ničega. U kategoriji “ministarstava koja se ne pitaju ništa” dobro kotira ministarstvo Damira Mašića i Salmira Kaplana. Shodno tome, oni nisu radili ništa, ali su bili korektni pa su svoje dragocjeno vrijeme posvetili radu u matičnim strankama. Plaćen od poreznih obeznika, a posvećen stranačkim poslovima bio je i Adil Osmanović. Manje više – ništa. Najnevidljiviji i najmisteriozniji ministar bio je Sanjin Halimović za koga je teško utvrditi što je konkretno radio, što svakako ne znači da nije radio ništa. Ali šta?

Da ne bi bilo da Vlada FBiH nije radila baš ništa, tu su primjeri ostalih ministara. Krenimo od jedine ministrice u Vladi. Ona u svom mandatu uradila dvije grandiozne stvari: Predložila je Zakon koji biciklistima zabranjuje da se vozaju po prirodi mimo označene staze! Kada je “pročitala Zakon”, kako sama kaže, onda ga je povukla iz procedure. Druga velika stvar koju je uradila ministrica Đurić jeste suspenzija glasnogovornice Mije Martine Barbarić. Uspješna u odlukama kakva jest, ministrica ju je ubrzo vratila na radno mjesto. To je to što se Đurićke tiče.
Ranije spomenuti Živko Budimir osim problema sa osobljem kabineta (četiri smjene i tucet otkaza), propalim pokušajima smjena ministara i još propalijim pokušajima osnivanja stranke, imao je propali pokušaj pridržavanja zakonu. Zbog sumanutog kolektivnog pomilovanja svega što mu je došlo na stol, Živko Budimir je uhićen. Pokazalo se da je ministar Zoran Mikulić sukrivac za čudnovata pomilovanja, zbog čega se i danas vrti po sudovima. Osim ovoga, ministar Mikulić se nije posebno istakao u radu “najbolje vlade ikad”.

Jedno od najvažnijih ministarstva pripalo je anonimnom knjigovođi iz Livna, Anti Krajini. Ministar Krajina je brzo pokupio Trhuljev fol da treba biti fin sa novinarima, a novinarkama otvorati vrata i reći Dobar dan. Zbog toga je u medijima bio ocijenjen kao “fin”. Što je fino. Osim što nije ništa radio. Njegovo ništa nije “ništa” kao kod ostalih kolega. Kao ministar financija zadužen je da suzbije rasipništvo i zaduživanje. Radeći ništa, Krajina je zaslužio smjenu. Ne onakvu faleričnu kao Budimirovu, nego pravu pravcatu smjenu. Ali, kako se našem malom (a ipak većem) entitetu nerad posebno cijeni, u Antinu obranu stao je, ni manje ni više, nego Valentin Inzko. I tako je Budimir ispao smiješan a Krajina “fin”.
Ministar oko kojeg je bilo najviše smutnje je Zukan Helez. Agresivno provedena revizija braniteljskih primanja kompromitirana je već na samom početku kada su pripadnica Armije BiH počeli revidirati prava pripadnika HVO-a. Revizija je pala na Ustavnom sudu FBiH što dovoljno govori o ozbiljnosti Zukana kao ministra. O ozbiljnosti Zukana kao čovjeka svjedoče brojne kafanske tuče i krivične prijave koje je stekao u mandatu.

I na kraju dva najveća bisera “najuspješnije Vlade ikad”: Milorad Bahilj i Jerko Ivanković.
Čim je sjeo u fotelju, Jerko je nemilice počeo dijeliti po 800 maraka članovima stranke. Ješ nemilije je počeo osnivati poljoprivredne zadruge po Federaciji, onda maksimalno nemilo istima počeo dijeliti pare. U međuvremenu kupovine ministara i pokušaja preuzimanja Vlade, Jerko Ivanković je organizirao prosvjede “poljoprivrednika”. Dok su pred Jerkinim ministarstvom čamili iscrpljeni pravi poljoprivrednici, Jerkini “rent- a-poljoprivrednici” prosvjedovali su pred Federalnom Vladom, tražeći da “Vlada odobri više novca ministarstvu poljoprivrede”. Izbezumljeni novinari su teško raspoznavali razlike između dvije skupine poljoprivrednika, a najveća konfuzija je nastala kada su Jerkini poljoprivrednici stigli pred ministarstvo poljoprivrede braniti Jerku od razjarenih pravih poljoprivrednika. Tih se dana nekako istakao Jerkin “rent-a-ministar”, kamiondžija po struci, stavu i uvjerenju, Milorad Bahilj, kada je novinarima na upit o eventualnoj gladi stanovništva poručio: “štedite, nemojte jesti.”
Obojica su u konačnici završili u pritvoru SIPA-e.

Što ostaje reći za Premijera “najbolje vlade ikad”? Ne mnogo. Čini se da je Nermin Nikšić pokušavao balansirati između neradničkog i kriminalnog lobija u vlastitoj Vladi. Osim što je njegova “najbolja vlada ikad” ustvari najgora vlada ikad, Nermin Nikšić ostat će upamćen i kao rekorder po trajanju upravljanja Vladom kojoj je izglasano nepovjerenje. Ipak, od svih lidera Platforme i ministara u svojoj Vladi, Nikšić je na kraju jedini profitirao. Osvojio je mandat u Parlamentu i postao predsjednik najbogatije stranke u BiH. Realno je očekivati da će njegov mandat na mjestu predsjednika SDP-a biti “najbolji ikad”.