Published On: Thu, Jan 10th, 2013

ODGOVOR EMILU KARAMATIĆU: U čemu se nas dvojica razlikujemo?

Na sarkastičan i ironičan način prokomentirao je Emil Karamatić  vijest da predsjednik HDZ BiH Dragan Čović završava gradnju kuće u Barama, po novinarskim procjenama vrijedne pet milijuna maraka, što s razlogom izaziva sumnje da je čovjek mogao na zakonit način steći toliko bogatstvo.
Objavom te vijesti i komentara Martine Mlinarević Sopte,  Emil je zaključio kako je sad „došao na svoje“. Godinama je eto pisao o Čoviću kriminalcu, koji prodaje ublehe o trećem entitetu i rtv kanalu na hrvatskom jeziku, a zbog toga su, ga veli nazivali izdajnikom, i kojekakim ružnim imenima, a on eto bio samo žrtva, koja je ljudima otvarala oči. Sad, zaključuje, Emil, očekuje i od Milana Šutala, Ivana Šušnjara i Joze Pavkovića da udare po Čoviću.
 
________piše: Milan Šutalo
Ne mogu odgovarati u ime svojih kolega Emilu, ali zato mogu u svoje ime Za razliku od „Čovićevca“ Šutala, kojeg spominje u svom komentaru, Dnevnik.ba, čiji sam urednik, objavio je tekst, i to ne jednom o Čovićevoj vili, jer Čoviću ništa nisam dužan. I ne jednom kritizirao Čovića, kada je ono što je činio ili govorio bilo u suprotnosti s načelima koja dva desetljeća branim. I ne samo Čovića. No, nisam primjetio da je neovisni slobodnomisleći Emil objavio i jedan kritički tekst o Jurišiću, da ne govorimo o Asiću, Budimiru i Lijanovićima. Ne daj Bože da je u svojim nazovi komentiraima izrazio makar i sumnju u njihovu čestitost, a kamoli ih nazvao kriminalcima.
A, zašto?
Pogledajte njegov neznase portal na kojem su nadžidžani banneri  Živka Budimira, i institucije koje su u ingerenciji pravaških ministara u nezakonito izabranoj Vladi Federacije; PIO/ MIO, Lutrija BiH, Federalno ministartvo za rad i socijalnu politiku, na čijem je čelu prvaš Vjekoslav Čamber, Elektroprivrede HZ HB, na čijem su čelu Emilovi Platformaši, pa Lijanovićev banner, kojim nam predlaže da kupujemo srcem, dok on novcem poljoprivrednika plaća svoje glasače- pa će vam odmah biti jasno
Emilov „neznase“ portal nema ni impresuma ni pravne osobe- nakladnika, pa se logično upitati kako te državne insticije i kome plaćaju objavu bannera.. Plaćaju li na račun neke pravne osobe, i koje, objavu čestitki i reklamana na Emilovom portalu i je li Emil platio državi PDV za pružene usluge svojim klijentima. Valja se upitati treba li reklama, primjerice, federalnom zavodu za mirovinsko osiguranje uopće? A pogotovo na jednom niskoposjećenom „divljem“ portalu. Konačno, logično se upitati i ,, potiču li  državne institucije, koje bi trebale biti primjer u zakonitom postupanju, na ovaj način crno tržište i kriminal. Jer, što je ako nije kriminal, objava reklama bez plaćanja PDV-a. Ako ove institucije i Emil mogu pokazati račun iz kojeg je vidljivo da su njegovi oglašivači platili PDV na objavu reklame na portalu neznase.ba- spreman sam se odmah ispričati.
No, da ne duljim, jer je ovo stvar kojom bi se trebale pozbaviti nadležne inspekcijske službe i pravosudni organi.
Za razliku od mene, Emil, očito je, antičovićevićevstvo dobro naplaćuje, jednako dobro kao i blaćenje kolega. – Čovjek radi za nas i čeka ga mjesto veleposlanika, otvoreno mi je rekao zastupnik platformaškog potrčka, kada mi je prijetio „kako će mi se napiti krvi“. Istina Emilova želja da naplati svoje tobož neovisno i kritičko mišljene, ali samo o, kako ga on voli zvati, stožerniku, nije mu se ispunila, ali je zato od platformaške vlasti nagrađen mjestom u Upravnom odboru noviske agencije Fena.
Za razliku od Emila, Milan Šutalo nije član ni jednog Upravnog odbora, niti je ikad bio, a portal čiji je urednik „Čovićevac“ Šutalo, nije imao čak ni banner od Čovićevog HDZ-a BiH za prošle izbore. Doduše slali smo ponude i HDZ-u kao i drugima za izbore, ali nisu je prihvatili. Neki jesu, ali  zbog toga nisam niti ću promijenio mišljenje i vrijednosti koje promoviram i branim, jer to nije na prodaju..
Suštinska razlika između Milana Šutala i Emila Karmatića nije u tome da sam ja podržavao ovog ili onog političara, već branio načela, po kojima je Emil pljuvao. On je to dobro naplatio, a ja takvo što smatrao i smatram nemoralnim.
U BiH, zemlji u kojoj su po Ustavu suvereni građani hrvatske, bošnjačke i srpske nacionalnosti branio sam, i branim, načelo da se mora poštovati izborna volja svih triju naroda, zajednica, koja je pogažena 17. ožujka kada je na nezakonit način uspostavljena federalna vlast, bez poštivanja izborne volje građana hrvatske nacionalnosti- ma kakva ona bila. Ako je, naime, demokracija volja većine, onda zagovaranje demokracije u BiH, gdje su suverena tri naroda, znači zagovaranje načela da ona stranka ili koalicija koja predstavlja izbornu volju većine svake od nacionalnih zajednica, trebaju prestavljati tu zajednicu u vlasti. Ako sam zbog toga „Čovićevac“, onda su Čovićevci i prof. dr Enver Kazaz, književnik Ivan Lovrenović, prof. Mile Lasić, prof Žarko Puhovski, Ivo Josipović, Zoran Milanović, Vesna Pusić i da ne nabrajam brojne druge ugledne intelektualce i političare.  Ne znam zbog čega i njih Emil ne prozva „Čovićevcima“. Valjda da bi ostavio dojam kako još eto nekolicina slijepaca brani načela, po kojima Emil, da se poslužim njegovim izrazom, sere.
A što se tiče trećeg entiteta i kanala na hrvatskom jeziku u okviru javnog rtv servisa, tu Emil nije u stanju razlikovati dvije stvar. Legtimnu težnju naroda kojem pripada za institucionalizacijom svoje slobode kroz entitet, i neravnopravnost Hrvata u odnosu na druga dva naroda, koji imaju svoje entitete, od obećanja ovog ili onog političara. I drugo, pravo naroda da ima rtv program na svom jeziku, što je po međunarodnim konvencijama zajemčeno i nacionalnim manjinama, od obećanja ovog ili onog političara da će tu težnju ostvariti.
Krajnje je uvredljivo izrugivati se i omalovažavati jedan cijeli narod što nastoji ostvariti takva legitimna htijenja. Nasjeda li taj narod na obećanja političara, i koliko njegovi izabrani predstavnici politički zloupotrebljavaju njegova stremljenja drugo je pitanje. Jednako je tako diskutabilno mogu li u postoječim okolnostima u BiH hrvatski političari i ostvariti težnje naroda kojeg predstavlaju. No, to, kao što pokazuju iskustva i drugih naroda u svijetu nije, niti će biti razlog da odustanu od svoje slobode i prava da biraju i da ih predstavlju oni koje su izabrali.
Hrvati, kao i drugi u BiH biraju, između onog što im se nudi, počesto se odlučujući za manje zlo. Na žalost, mogućnost izbora Hrvatima je znatno reducirana, nakon što su HSP i Lijanovići, 17. ožujka 2011. sudjelovali u potiranju njihove izborne volje. Takvi , zbog toga što su napravili, ne mogu i nikada neće biti hrvatski izbor, ma koliko Emilu i raznim  emilima plaćali da pljuju Milana Šutala i njegove sličnomišljenike.
I, da ne zabravim, nisam do sada odgovarao na desetine Emilovih izmišljotina o meni, kojima je jedini cilj bio oblatiti me, uništiti me, jer se nisam priklonio njemu i njegovima. Nisam, jer nisam mogao protiv sebe.
Jedna od brojnih Emilovih laži i laži platformaških portalčića je da me Čovićev HDZ kupio za 60.000 maraka, koje je ministarstvo industrije energetike i rudarstva F BiH, u vrijeme dok je na čelu tog ministarstva bio Vahid Hećo, odobrilo tvrtki Pincom. Nisam znao da je Vahid Hećo član HDZ BiH. A drugo, pade mi na pamet, da se pozovem na ono što je objavio Emil i njegovi, pa da odem od Čovića tražiti taj novac. Jer, ako me kupio red je i da mi da te pare.