Published On: Sri, velj 20th, 2013

ODGOVOR DAMIRA NIKŠIĆA NA KAMPANJU 'PONOSNI NA DOMOVINU': Niti jedan pravi Bosanac i Hercegovac ne može biti ponosan na ovakvu domovinu, osim iz očaja!

Nakon što je bh. glumac Feđa Štukan doslovno zapalio domaću javnost svojom javnom reakcijom na kampanju ‘Ponosni na domovinu’ i podijelio je na žestoke ‘patriote’ i opasne ‘rušitelje’ Bosne i Hercegovine, svoj odgovor na pomenutu kampanju, bez dlake na jeziku, uputio je i poznati bh. umjetnik Damir Nikšić

 
Mislim da je jako dobro što u ovoj zemlji još uvijek imamo individue koje se ne plaše iznositi svoje subjektivno mišljenje glasno i jasno, koji misle svojom glavom, koji saopštavaju svoj individualni stav kroz svoje riječi i svoja djela, koji raportiraju svoje osjećaje vezane za ovo društvo i ovaj aparthaid hrabro, iskreno; koji su samokritični kada se radi o “njihovoj zemlji” i nisu zaslijepljeni ispraznlm, jeftinim, populističkim i naročito razornim patriotizmom i lojalnošću totalitarnom izolacionističkom desničarskom režimu.
To su svijetli primjeri građanske hrabrosti, slobodoumlja i liberalne demokratske svijesti – liberalnog centra ili ljevice. Oni su os ove zemlje. Bez njih bi ova zemlja bila bljutava.
Izjava Feđe Štukana koja je isprovocirana nedavno pokrenutom kampanjom pod nazivom “Ponosan na domovinu” predstavija jedan takav čin; čin koji se, po mom skromnom mišljenju, sjajno nadovezuje na ono što je uradio Danis Tanović sa svojim filmom. Dva srebrna berlinska medvjeda dovode u nedoumicu bh. patriote, jer nisu načisto da li da u ovom slučaju budu ponosni na svoju domovinu, domovinu bez čijeg apartheida, da parafraziram Zorana Ivančića, ne bi postojala ni priča za pomenuti film.
Upravo ova dupla oštrica tako brutalno britke, iskrene i hrabre kritike i samokritike, koja postoji u ovakvim djelima i istupima, zbunjuje jednodimenzionalne umove, jednoumlja do kojih još nije doprlo to da niko pri zdravoj pameti ne moze biti ponosan na zemlju u kojoj je i dalje na snazi Jim Crow segregacijski ustav i izborni zakon, i koja se nalazi među dvadeset najbjednijih zemalja svijeta.

Feđa Štukan/ Foto: DEPO PORTAL
FEĐA ŠTUKAN/ MOJ ODGOVOR NA KAMPANJU ‘PONOSNI NA DOMOVINU’: Uče vas da je taj komadić zemlje bitniji od vas, da jednog dana uzmete toljage i za njihove debele guzove i pune džepove date svoje živote!
Hanka Paldum u kampanji 'Ponosni na domovinu'
U opisu kampanje „Ponosni na domovinu“ navodi se da je ovaj projekat doprinos i podrška svim bh. patriotama od strane agencije „Source“, a ljepotu i vrijednost projekta je od samog starta prepoznala Bošnjačka nacionalna fondacija, te brojni medijski partneri… Učešće u ovoj kampanji za sada su uzele brojne bh. javne ličnosti, ali i obični građani, osnovci, srednjoškolci te drugi pojedinci.

Više o projektu i učesnicima kampanje “Ponosni na domovinu” možete saznati OVDJE.

Upravo ne biti patriota, ne biti ponosan, biti razočaran, ozlojeđen, bijesan na domovinu, znači ne samo biti istinski patriota, već znači biti i savjestan građanin svijeta – istinski kozmopolita.
Niti jedan “pravi Bosanac i Hercegovac”, a kad to kažem mislim na “one” nas, na nas nekadašnje, razrahaćene Bosance i Hercegovce – “onih para” – ne može biti ponosan na ovakvu BiH, osim iz očaja.
Izjave Feđe Štukana su filozofske. ali dotiču političke koncepte i institucije: dakle, filozofiraju politiku, dakle spadaju u političku filozofiju. One su u prvom redu kozmopolitske i ja mislim da dobro znam odakle one dolaze. One dolaze iz njegovog internacionainog profesionainog iskustva, ali i njegovog letačkog iskustva. On ovu zemlju često gleda iz ptičije perspektive, svjestan zakrivljenog horizonta, svjestan da gleda planetu Zemlju, da gleda Bosnu i Hercegovinu kao sastavni dio te planete. To je posebna perspektiva koju mi možemo zamisliti, isteoretisati, filozofirati, ali ne možemo, kao on – svjedočiti tom ne samo osjećaju, već toj kompletnoj spoznaji.
On ne misli, on zna i svjedoči da su ograničeni umovi i nazadne ideje i ideologije izolirali ovaj ukleti trougao i bacili ga na dno – među najmizernije, najjadnije države svijeta.
On svaki put sleti u istu žabokrečinu ideologije čijim rezultatima svjedoči i koju je sagledao bolje nego oni koji je luče.
Upravo zato na Feđine filozofske riječi i reaguju oni koji nemaju iskustvo niti kapacitet slobodnog, apstraktnog razumijevanja i promišljanja političke filozofije, kao što je kozmopolitanizam. Oni su ogrezli u žabokrečinu ideologije, oni su izjedeni njom.
Žabac iz lužine ne može pojmiti viziju svijeta i svjedočanstvo sokola sa vrleti. To su dvije različite perspektive. Doslovno i praktično: žablja i ptičija.
Zato mislim da soliti раmet ljudima kao što je Feđa, tj. pokušati nametati takvim slobodoumnim ljudima bilo kakvu “objektivnu”, ideološku, kvazi-intelektualnu i pseudo-stručnu političku analizu i stvarnost svekolike nacionalističke žabokrečine u stilu ‘Main Kampf’-a, nametati mu svoje “objektivne paranoje” i teorije zavjere kao jedinu močvarnu stvarnost, trpati ove slobodne, civilizovane kozmopolitske stavove, bahato i silom, vojničkom čizmom, u septičke jame i okove psihoza i nacionalnih/državno-društvenih sistema, ratnih zasluga, vojne demokratije, u koje očito i rječito ne žele pripadati i, povrh svega, insistirati na institucijama državne bezbjednosti koje bi kontrolisale i eliminisale “neprijatelje ove zemije” – predstavlja potpuno suprotan, desničarski i veoma nazadan tok i blok ideja “sa dna kace” i močvare totalitarizma.
Vjerovatno bi se ta DB “inkvizicija” prvo obračunala sa svim slobodoumnlm individuama koje “neće da slušaju” i koje nisu dovoljno patriote ove zemlje.
Vjerovatno bi tа DB odlučila, umjesto komisije za zaštitu nacionalnih spomenika BiH, da Hagada ne smije u Metropoliten jer bi procijenila da neće biti vraćena.
Mi danas kolektivno ispaštamo zbog svih onih koji su se nametnuli kao lideri po onoj: “Ne daj nikom ispred sebe, pa makar jeo govna”!
Onih koji su bili svakom loncu poklopac, isključivo radi svojih frustracija, pretenzija i ambicija!
Onih koji su ušutkali druge da bi se njih slušatlo, koji kreketom nadglašavaju poj slavuja i kliktaj sokola u ovoj ustajaloj žabokrečini!
To njihovo brektanje i kreketanje je već toliko postalo naporno i notorno da vrijeđa inteligenciju, zdrav razum kao i osjećaj sluha, ukusa i mjere.