Plastičnost gline privlačna je svima koji se bave oblikovanjem ovog prirodnog materijala. Terapeuti su u svojem radu razvili brojne varijacije tehnika koje im koriste u radu s pacijentima, a jedna od njih je i modeliranje gline.
Lončarenje je jedan od najstarijih obrta na svijetu. Oblikovanje uz lončarsko kolo svoju dugu povijest bilježi još iz vremena Mezopotamije i Sumerana koji su ga osmislili i koristili kako bi izradili posude za kuhanje i jedenje. Prvi su predmeti od gline bili isključivo u primijenjenu svrhu života. Iako naizgled vrlo jednostavna, tehnika lončarenja je kompleksna i zahtijeva korištenje nekoliko vještina odjednom. Radi ovoga mogla bi se dugi niz godina usavršavati, kako bi se postizala savršenost oblikovanja.
Korištenje grumena vlažne gline, bilo na lončarskom kolu ili na statičnom postolju poput stola, daje mogućnost slobodnog oblikovanja i razvijanja kreativnosti. Koristi li se pritom kolo, um se pri oblikovanju opušta, energija tijela se harmonizira s vlažnim materijalom, koji na jedan dodir mijenja cjelokupni izgled.
Životni zakoni
Na taj način uočava se niz životnih zakona koji govore o mogućnostima promjene, kontrole života, donošenja odluka te kreiranja vlastitih prilika. Dodir zemlje pritom također ima ključnu ulogu. Njezina struktura pod prstima opušta a njezina podatnost motivira na daljnje formiranje oblika. Je li nešto prošupljeno, zatvoreno, tanko, debelo, ima li poznati nam oblik… sve su to detalji koji govore samo o nama.
Nije neobična činjenica da oni koji se jednom okušaju u oblikovanju gline, nastavljaju koristiti ovu tehniku u slobodno vrijeme te često uključuju i svoju djecu ili prijatelje.
Posebno se povoljnom terapija glinom pokazala u radu s osobama koje se bore s depresijom ili bipolarnim poremećajem, jer upotreba gline ublažava otežavajuće simptome te osobama pruža dojam zaštićenosti, topline, ali i novi stupanj samosvijesti. U slučaju depresije, konkretno se polaže pažnja na detalje. Savjetuje se pomnije promatranje predmeta koji se izrađuje, preporučuje se što finije oblikovanje sa sitnim intervencijama. Njegovanje ovakvog pristupa razbija monotoniju mišljenja i zapadanja u duboke, ali nekorisne misli koje nas udaljavaju od stvarnosti.
Umirenje koje nastupa tijekom terapije uz pomoć rada s glinom donosi i druge prednosti, poput snižavanja tlaka, usporavanja rada srca, jasnoće misli, oštrenje fokusa ali i drugačijeg percipiranja boli. Osjećaj kreiranja formira osjećaj smisla, radi čega se nakon rada s glinom osoba osjeća cjelovitijom, ima dojam da samu sebe bolje razumije. Upravo je ovo razlog radi kojeg glinu vole i djeca. Dodirivanje prirodnog materijala koji se potom suši ili peče relaksira djecu, uči ih koncentraciji te razvijanju ciljeva.
Također ublažava dječje strahove koji priječe otvaranje pred odraslima ili koji navode na laganje radi zaštite. I stariji članovi obitelji mogu imati koristi od oblikovanja gline s najmlađima.
Naime, umjetničko oblikovanje gline u terapeutske svrhe pokazalo se popularnim u američkim domovima za starije i nemoćne, posebno kod oboljelih od artritisa, ali i kod onih starijih koji se bore s demencijom ili pak za lakšu socijalnu komunikaciju i razvijanje empatije. Lončarenje je vrlo ugodna tehnika koja omogućuje izražavanje sreće, tuge, bijesa, ljubavi, usamljenosti, itd. Ono što je primarno je trodimenzionalno oblikovanje vlastitih stanja i njihovo uprizorenje u prostoru, što ostavlja snažniji dojam od naslikanog ili nacrtanog emotivnog obrasca.
Zemlja, voda, zrak i vatra
Glina je zemlja koja sadrži vodu i uz pomoć nje se oblikuje ili, radi njezinog nedostatka, puca i suši se. Ono što je zanimljivo kod obrade gline je da ona okuplja u sebi četiri elementa. Tri smo već nabrojali – zemlju, vodu, zrak, dok je tu i vatra, odnosno visoka temperatura, koja služi za pečenje gline, odnosno dobivanje keramike. Umjetnik ili onaj koji radi s glinom, javlja se ovdje kao peti element, onaj konačni faktor koji donosi duh kreacije. Nije ni čudo da se posebna energija razvija upravo uz ovaj materijal, koji nam donosi raspad stijena te razni okolni klimatski uvjeti i vegetacija. Njegovo porijeklo u izravnom je dodiru s ljudskim ciklusom života i smrti.
Dječje uratke najbolje je sušiti na sobnoj temperaturi, nakon čega se mogu i bojiti. To je također novi element koji dijete unosi u svoj rad s glinom. Odabir boje govori dodatno o djetetovim emocijama i trenutnom raspoloženju, ali i interesima. Motiv koji dijete izradi, može biti prilika za razgovor koji često otkrije mnogo više.
Dobro je znati…
Proces sušenja napravljenih predmeta ovisi o njihovoj veličini i debljini. Nakon što su potpuno suhi, predmeti se mogu dodatno obrađivati brusnim papirom ili grubljom tkaninom, ali i nekim drugim materijalom koji nam odgovora za ono što želimo izraziti. Glinu možemo četkati, strugati, iscrtavati, brusiti, zaglađivati spužvom, valjati… sve je pitanje unutarnjeg osjećaja.