Published On: Pon, kol 28th, 2017

OCRNJENA, IZGAŽENA, A SPAŠAVALA I BOŠNJAKE I BIH: Hrvatska Republika Herceg Bosna stvorila je današnju Federaciju BIH

BIH je tijekom rata imala tri politička, pravna, i na žalost vojna ratna sustava u tužnom ratu koji je pogodio ovu zemlju 90-ih.

Iako su neki pametni ljudi pokušali uraditi sve da do rata ne dođe. Al su proglašeni glupanima.

I danas u BIH niti jedna ulica ne nosi ime po njima. Markovića gotovo nitko i ne spominje. Iako je bio dogovorio brzi ulazak BIH u EU i milijarde pomoći. Te pare su otišle u Portugal. Marković u zaborav. A mi u rovove.

Umjesto Markovića, umjesto Mihaila Ljubibratića našim ulicama  šepure se ulice Lorkovića, Busuladžića, Mihajlovića i otomanskih osvajača.

Nagrada za humanizam zove se Isa Beg Isaković. Čovjek je bio nekakav povijesni lik. Koji je dobio na upravu Sarajevo nakon što je poubijao tisuće BH građana. Ok povijest je to.  No on s humanizmom ima točno onoliko koliko i Inzko s matematikom. Jel moguće da nemamo nikog humanijeg?

BIH, ta divna zemlja bratstva i jedinstva, rastočila se 90-ih ko Potemkinova fasada na  Srpsku, HRHB i teritorij pod kontrolom ArBIH.

 

Na sva tri teritorija izgrađeni su logori. Stvarni logori. Mučeni su civili, silovane su žene, ubijana djeca, vađena krv zarobljenicima. Za Ženevu zemlja antifašista ko da nikad čula nije.

Na sva tri teritorija počinjeni su dakle grozni zločini protiv čovječnosti.

VRS je počinila Srebrenicu, Prijedor. Omarsku.

HVO Ahmiće, Heliodrom, Dretelj.

ArBIH izgleda nije počinila ništa. Nit se spominju logori nit zločini. Kao da ih nikada nije bilo. Iako ArBIH jest imala odred koji je ratovao po džihadističkim pravilima. Imali su čak i BH državljanstva.Neki od tih ljudi sudjelovali su i u napadu na WTC. No tome se danas ne smije govoriti. Da ne bi tog Delićevog odreda, ArBIH danas bi bila prva vojska u povijesti, koja kolokvijalno zločina uradila nije. No čak i Delić, šef dečkiju koji su rušili WTC u BIH ima ulicu i pucaju mu se počasni plotuni. Delićijade se organiziraju. Gore oko Sankskog čak uprizoruju ulazak “slavne” turske vojske u BIH. I slave taj čin. Ako im napišeš, da to ne mogu biti Bošnjaci, nego da samo Poturice to čine, koristeći pri tome narativ uglednih bošnjačkih imena poput dr.Vahida Sendijarevića, kazat će ti da si fašist. Jer samo je Bošnjaku dozvoljeno kritizirati pojavu poturičke ideje u BIH. Ne i pripadniku donje kaste.

Pravilo je sljedeće: Ako si patriot BIH govoriš pozitivno o Sarajevu. O Armiji BIH. O Titu. Voljeti BIH znači mrziti RS i HRHB. Hrvat i Srbin dobri su samo ako mrze HRHB i VRS. Hrvati i Srbin su u pravilu ustaša i četnik dok se ne dokaže suprotno.

Upitati se, cinično, je li  jedini uspješni zračni napad Armije BIH izveden na tornjeve WTC-a je grijeh. Đe ćeš bola to. Cinizam je dozvoljen samo povlaštenoj kasti. Na cinizam se porez  plaća.

I BIH doista postaje u 2017-oj društvo dvaju kasti. Jedna vladajuća, povlaštena je sarajevska, čak i među samim Bošnjacima. Oni kradu i bošnjačke kantone i tamo među sobom stvaraju milijunaše. Druga kasta su kršćani. Srbi i Hrvati. Njima se nameće da su oni režim. Nije režim u Sarajevu.  Nego je režim u Banja luci i Mostaru.Tamo ubijaju i sada Bošnjake. I vode ih u logore. Tamo je kažu apartheid.  Iako nema Hrvata koji dnevno ne pljune na nekog hrvatskog lidera,  režim je u Mostaru. Čović otima ljude i voda ih u gepecima, pomiče rijeke, planine, i mora. Ubija pogledom. Zapošljava od čistačice do rektora. Sve nadzira, svim vlada i svim upravlja. Osim Komaricom.

Međunarodna zajednica dopustila je medijski šovinizam jednog nacionalizma s javnih medija. Dali su medije na upravu komunistima kojima je demokracija stran pojam i jednostavno nisu dorasli istoj. Dopustili su da saraj političar preko usta izvaljuje što želi, dok se sprkim i hrvatskim političarima i novinarima mjeri svako slovo. Za takve vrijedi delikt mišljenja. Iz komunizma nismo prešli u demokraciju nego u OHRizam. Nešto kao komunizam sa žutim zvjezdicama.

Što je to drugo nego uvod u erdoganovu viziju BIH? U kojoj će njemu odani moći govoriti što žele a BH Kurdi iz Banja Luke i Mostara, ono što im se dopusti? I svemu tom kumuju nažalost najveći zaštitnici prava na slobodu riječi. Sorošlije. Krvosljednici čika Žorža. Oni koji drže NGO sektor u BIH.

Ajde sad ovako. Možemo li zamisliti da su bivši vojnici HVO-a i VRS-a sudjelovali u napadu na WTC i da se to uopće ne spominje u BH javnosti? Teško. No tko je zadnji put spomenuo ovu činjenicu u BIH? U BIH nitko. No State Department redovno je spominje.

Možemo li zamisliti da se Hrvati masovno vraćaju iz Sirije, kao dragovoljci i da se to stidljivo negira?

Možemo li zamisliti da su dva Srbina pripadnici ISIL-a vraćeni u BIH i da je info prešućena?

U BIH je to moguće. Uvjet je da su Bošnjaci i stvar će biti gurnuta pod tepih. Pričat će se gluposti oko burki, te sniju li se nositi ili ne al ISIL bojnu nitko spomenuti neće.

Jedini koji usamljeno vodi borbu protiv radikalizacije je šef Islamske zajednice u BIH. Kavazović. I u tome je sam već odveć dugo.

Ljevica, začudo, jedan dan tvrdi da SDA radikalizira društvo, a svaki natpis sa strane, poput Zemanove izjave, da bi BIH mogla postati kamp za radikale, osuđuje kao napad na Bošnjake. Zašto bi to bio napad na Bošnjake? Zar Bošnjaci u 99% slučajeva i sami ne žele da tog zla nema u BIH? Zar je Zeman rekao da je BIH to već postala? Što je loše u tome što čovjek na to upozorava? Ne bi li sama Saraj ljevica na to trebala upozoravati? Koliko svi mi u BIH trpimo zbog takvog imidža u BIH? Svi bez obzira na naciju? Kad će nam BH gospodarske komore dati podatak koliko je investicija pobjeglo iz BIH zbog ovih pojava, i koliko je to u milijardama maraka i broju iseljenih BH građana? Smije li se to uopće pitati?

Vratimo se na zlo doba rata. Sva tri područja sa svojim liderima u ratu odgovarala su i odgovaraju na Haaškom sudu. Neki više, neki manje. Neki nikako. Tako je i u BIH. Neki u BIH odgovaraju po strožim zakonima. Neki po blažim. Sve zavisi koja si kasta.

Ako pak danas pratimo medije, prosječan neupućeni čitatelj zaključit će ovo:

Građani BIH su bili samo građani. I voljeli su se za poludit. Nisi mogao proć Bosnom i Hercegovinom to se sve ljubilo, drpalo, roštiljalo, grlilo i pjevalo od sreće i izobilja samoupravne diktature. Hrvat ne bi razgovarao sa sinom ako bi oženio Hrvaticu. To je bilo passe. Tražio je od njeg da ženi Srpkinju ili Muslimanku. Tako je bilo i kod ostalih naroda. Sve to je bilo hairli i totalna pozitivna ludara. TLN je zasmijavao raju. Nosale su se borolete. Jelo se, pilo se, i bio je rahat.

Onda je Mate Boban pukao. Kriza srednjih godina. Il utjecaj furadana. Zvao je Rašu i rekao Rašo ovo je ovde previše se stopilo, previše žive u miru. Sramotimo se pred normalnim svijetom. Pravi muškarci ratuju.

Rašo je rekao da i njega pere kriza i da može. Trgovina oružjem je danas dobar biznis reko je Rašo. I Rašo se neko vrijeme mislio  i na kraju je skovao plan kako će. U Sarajevu su naišli na Aliju. On je mrzio Tita i Jugoslaviju. Pa su i njeg nagovorili. On je pristao pod uvjetom da mu se narodu promijeni ime i da se napravi puno džamija. Ova dva su rekli može. Idemo se zajebavati. I počeo je belaj.

Njih tri su onda su uzeli mikrofon i vikali na narode: Vi od danas  niste BH građani nego ste Srbi i Hrvati i Bošnjaci i sad ćete da se međusobno ubijate. Narodi su rekli e nećemo. A ova trojica su rekla e hoćete. Ovi su opet rekli e nećemo. Onda je Rašo doveo JNA tenkove i počeo pucati. I neki svatovi su pobijeni. I puštale su se TV emisije s tom tematikom. I ljudi su se kanili petinga i uzeli puške.

I narod koliko god se volio je jedan dan rekao ok, ajde da to odratujemo pa ćemo opet da se volimo.

Bajku na stranu, tih dana grupa građana koja se zvala Savez komunista strepila je od mirne tranzicije društva iz društva boroleta u društvo konzumerizma i starleta. Prijetile su nekakve kaznene prijave, lustracije, presude za politička ubojstva, za kršenja ljudskih prava, za bespravno sticanje imovine. Oduzimanje iste imovine.

I njima je pasao rat. Par godina koljiva, i raja zaboravi čiju si ženu štancao, kome si spremio metak u Veneciji il Čikagu i otkud ti vikendica na Igmanu. Nikome kao komunistima nije odgovarao rat. I nitko se nije bojao mirnog češkog modela tranzicije kao bivši članovi UDBE. Nitko nije imao utjecaj na strukture moći i medije kao oni. Nitko nije vukao konce tog vremena koliko oni. Prvi sukobi u Mostaru počinju tek nakon ulaska komunista u SDA i HDZ i SDS. Oni su danas u drugim koprenama. Miljenici su međunarodne zajednice koju vuku za nos. Da su snalažljivi jesu. Da će im biološki sat presuditi, fala Bogu hoće.

U svakom slučaju, ako se složimo da su zločini jedan dio priče, kao što jesu, a politika, geopolitika, i raskol Jugoslavije drugi, može se zaključiti sljedeće.

Hrvatsko političko vodstvo u BIH dalo je nezavinost Bosni i Hercegovini. Da nije bilo masovne agitacije naroda na referendum željeni postotak ne bi bio postignut. Ostala bi dio Juge. Hrvatima je Alija obećao federalnu BH jedinicu s hrvatskom relativnom većinom unutar zajedničke domovine BIH. Danas je federalizam tabu tema u Sarajevu. Federalni parlament donosi rezolucije protiv federalizma. Traže čak i ukidanje konstitutivnosti iako je ista ta konstitutivnost i u referendumskog pitanju, i u ZAVNOBIH-u i u presudi Ustavnog suda.

Hrvati u BIH prvi su organizirali obranu. Bošnjaci su se masovno uključivali u HVO jer Alija nije do zadnjeg pristajao na osnivanje vojnih formacija. Hrvatska je naoružavala i obučavala i Bošnjake. Da je imala namjeru raditi zločin nad njima zašto bi to činila?

Hrvati u BIH prvi su organizirali izbjegličke kampove za bošnjačke izbjeglice. Sve do sukoba Bošnjaka i Hrvata. Prve logore na tlu današnje FBIH čine hrvatske i bošnjačke snage. U Dretelju 1. No o tome se danas šuti.

U RH je bilo prihvatilište za gotovo pola milijuna bošnjačkih izbjeglica.

HRHB je bila sutvorac Splitskog sporazuma, nakon pogibeljne godine ratovanja Bošnjaka i Hrvata. Koja se događa u vrijeme kada RS drži 75% BIH. I kada na preostalom dijelu BIH postoje dvije očajne vojske. Kako je došlo do sukoba? Možda je bolje pitanje – kolika je vjerojatnost da do sukoba nije moglo doći?

HRHB je oslobađala Bihać. Pobjedama HVO-a i HV-a skupa s ArBiH došlo je do preraspodjele odnosa snaga u BIH. Omogućen je Dayton. HV i HVO vratili su Sarajevu Vogošću, Ilijaš, Ilidžu, Hadžiće, koridor do Goražda, deblokirali BIhać, zamalo osvojili Banja Luku. Da nije bilo US intervencije u BIH bi danas bila druga priča.

Uz sve to ponavljamo HVO  i HRHB su radili i  zločine. Da. Radili su i zločine. I izgleda da je samo radio zločine. Sve dobro što je rađeno se gura pod tepih. Hoće se reći da su nastali samo s ciljem zločina. Da zločin nije nešto što se na žalost dogodilo, nego je HVO i HRHB osnovan samo da bi se zločini mogli raditi. Ne za zaštitu života i slobode nego kao sredstvo za ubijanje i porobljavanje. I to je taj javni fašizam o kojem govorimo.

Sad prosudimo koliko godina je dobio HVO a koliko ArBIH, za svoje logore i  zločine. Jesu te godine fer? I zapitajmo se čiji se jedini logori spominju u javnosti. Čije su vojne vođe u zatvorima a čiji su savjetnici predsjednicima? Kako je ljeto proveo Dževad Mlaćo? Gdje je jučer jeo Sefer? Kako se osjeća Mahmuljin po ovim vrućinama?

Jedne zle politike, jednih logora, i jednog progona kao da nije bilo. Iako na tom području “nedostaje” gotovo pola milijuna BH građana. Srpske i hrvatske nacionalnosti. Netko tko se zove ArBiH proglasio se nešto kao JNA 1945-e. Eto mi smo to morali jer smo mi bili antifašisti a vi fašist. Džaba činjenica da je ArBiH pokidala sve Titove postere, petokrake, i uvela Tekbir kao vojni pozdrav. Jok. Antifašisti i točka.

Danas je HVO i HRHB najgori zločinački projekt u povijesti BIH. UZP. Ustaše. Fašisti.

Jer povijest ne pišu činjenice. Na trenutak pomisliš da je VRS bila vojska ljubičica a pripadnici ArBIH vojska meleka. Sanitet čisti.

Povijest pišu oni koji drže masovne medije. Ako napišete ovo što ste upravo pročitali fašist ste. Ako vjerujete u ovo što ste upravo pročitali fašist ste. Ne zato jer ste fašist, nego zato što veliki igrači određuju tko je fašist a tko nije. Ako veliki kaže da si ti zlo, brani se, no zlo si. Džaba ti je.

Koliko nam god gadili HRHB, mi znamo, da HRHB nije i neće biti sinonim za Dretelj i Heliodrom. Nekima da. Žrtvama se moramo pokloniti. Žrtvama moramo kazati što nam je na srcu. I da nas je stid što je to netko činio u naše i me i da to osuđujemo. Ti što su to činili u naše ime to nisu smjeli činiti. Nema onog “ali”, nema opravdanja i želimo da počinitelji odgovaraju. Kao i svaki drugi. Al ne po metafizičkoj nego po direktnoj odgovornosti.

To ne znači da opravdavamo zločine drugih, to znači da sami prema sebi zauzimamo odnos kakav moramo zauzeti.

No za nas HRHB nije i neće biti Dretelj niti Maturice. Možda jest za Blaža Kraljevića, prvog upravitelja Dretelja. Možda je onda i za Komšića koji štuje Kraljevića. No za nas nije.

Za nas je HRHB nešto posve drugo. Ona je bila otpor u doba dok je naš predsjednik Alija govorio “Ovo nije naš rat”. Ona je za nas bila i ostala sloboda. I ma koliko to Sarajevo živciralo jedina multietnička vojska iz rata 90ih. Koliko god oni Divjakom divljali u medijima.

Vojska u kojoj se nisu njegovale džihadske tehnike. Ona je bila i vojska u koju su išli sarajevski Židovi. Zašto ako je fašistička?

Je li se sve to moglo učiniti čestitije? Jeste. I dao Bog da jeste. Rat je prostor singulariteta, kaosa, vladavina spleta okolnosti. I nema rata koji sa sobom ne nosi zlo koje se ne da kontrolirati.

No HRHB je za nas i područje na kojem je povratak u BIH omogućen. Ona je za nas pozitivni dio BIH.Uza sva svoja crnila koja su se dogodila na njenom tlu, ona je za nas i danas bolji dio BIH. I liberalniji dio BIH.

Dio koji treba demokratizirati, kritizirati, europeizirati, al daleko najbolji dio BIH. Mi imamo pravo to misliti, mi znamo na što smo ponosni i nitko nam to pravo neće oduzeti.

Mrzite nas, al to je tako. I nikada, nam to promijeniti nećete. Koliko god puta ponovili da smo mi srušili Stari, mi znamo, da je Most rušen i da ne bi mogao biti srušen da nije rušen. Mjesecima je rušen. S obe strane rušen. FTV je sama greškom prikazala udarce na most s istočne strane. Pa im je bilo krivo.Sada se foliraju da tu snimku nisu pustili.

Danas se održava Svečana akademija u povodu 24. obljetnice osnivanja HR HB. One republike koja nikad nije ugašena. Koja je prerasla u FBIH. Koja je kazala “da” suživotu. Da dogovoru. Da miru.  One koja i danas drži Federaciju na životu. Bez nje nema ni Federacije.

Akademija će se održati  večeras u 19 sati u Hrvatskom domu herceg Stjepan Kosača u Mostaru.  U povodu obljetnice bit će organizirane brojne svečanosti, jedan dio akademije bit će radni, kojom prigodom će biti promovirana knjiga “Prilozi za povijest HR HB” autora Dr. Jadranka Prlića. Hoće li doći i Lana? I neki članovi SDP-a koji su bili tada u Vladi HercegBosne a sada su u MVP BIH SDP kadrovi vidjet ćemo.

Hrvatska Republika Herceg-Bosna bila je privremena hrvatska upravna jedinica u sklopu  Bosne i Hercegovine, koja je 28. kolovoza 1993. izrasla iz Hrvatske zajednice Herceg-Bosne utemeljene 18. studenog 1991., kao političke, kulturne, gospodarske i područne cjelina Hrvata u Bosni i Hercegovini. Na svim dokumentima HRHB-a stajalo je i RBIH.

Utemeljilo ju je hrvatsko političko vodstvo reagirajući na srpsku agresiju u Hrvatskoj i BiH, da bi se u kolovozu 1993., slijedeći Owen – Stoltenbergov plan mirovni plan, preoblikovala u Republiku. Iako se vodstvu HRHB-a pripisuju razne karte činjenica je da su ljudi iz međunarodne zajednice crtali niz karata za reorganizaciju BIH. Recimo Coutillierov plan, koji je Alija bio potpisao pa odbio nudio je mir. Ali je taj mir odbijen. Ne od strane HRHB-a. Takva zemlja danas ne bi imala 100.000 mrtvih i ovoliku tugu u sebi. Imala bi daleko veće šanse. No Aliji to nije bio cilj. Što mu je obećano, da odbije taj mir, i krene u rat, to je  samo on znao. Je li postupio ispravno lako je zaključiti.

Hrvatska Republika Herceg-Bosna bila je, uz Hrvatsku i Republiku BiH, supotpisnica Washingtonskog sporazuma 18. ožujka 1994., kojim je dogovoreno stvaranje Federacije BiH kao zajednice hrvatskog i bošnjačkog naroda, s ciljem kasnijeg federaliziranja cijele države.

Umjesto da se u FBIH danas taj datum slavi, da nadnevak tog sporazuma bude dan FBIH u istoj toj FBIH traje uporna satanizacija svega hrvatskog. Pljačkaju se hrvatski kantoni, odugovlače se istrage zločina nad Hrvatima, medijski se udara na svaku hrvatsku inicijativu, napada se čak i Ustavni sud kad donese presudu da je Izborni zakon antiustavan i da dozvoljava majorizaciju.

Posljedica takvog stanja je iseljavanje. I umjesto da naša zemlja donese plan da se to iseljavanje zaustavi, jer to su i njeni građani, tom iseljavanju Sarajevo se veseli. I da, to je naša domovina. To je naš glavni grad koji se hvali kako je prihvatio španjolske Sefarde, nekad u doba Turaka dok danas puca od sreće dok gleda svoje Sefarde, kako odlaze iz zemlje koja ih prezire.

Javljaju se političari s fašističkim istupima, ljudi odvratnog narativa, koje štiti Najdraža ambasada,  koji tvrde da brojnost nekog naroda određuje njegova kolektivna prava. Zadnji koji je to javno tvrdio zvao se Hitler. No Valentin Inzko se ponaša kao da to ne zna. I ne dijeli sankcije takvima.

Kada bi hrvatski i srpski političari danas preuzeli pola od one retorike koju ima taj šovensi prokomunistički dio političkog Sarajeva sutra bi u BIH buknuo rat.

No OHR i ugledne ambasade takve političare ne upozoravaju. Kažu problem su nacionalističke politike. S druge strane lideri etno partija zvuče daleko umjerenije, europskije i dostojanstvenije od onih koji su se proglasili socdemokratskim liderima, dok u javnosti još uvijek javno mašu ikonama komunističkog diktatora. I stide se vlastitih bošnjačkih žrtava  koje je taj čovjek poubijao.

HRHB je činjenično  nastavila postojati i nakon donošenja Ustava Federacije BiH 30. ožujka 1994. kada su sve ovlasti Vlade Herceg-Bosne prenesene na Vladu Federacije BiH. Prema međunarodnom pravu HRHB je sutvorac FBIH. Kažu nije priznata. Međunarodno pravo priznaje tijekom sklapanja međunarodnih ugovora sve zaraćene strane. Mnogi zakoni HRHB-a i danas su formalni zakoni FBIH. Predsjednik HRHB-a bio je prvi predsjednik Federacije. Ministri HRHB-a postali su ministri FBIH. Al eto, i danas će neki reći kako je ona poražena. Čime je poražena? Koja je to vojna pobjeda Armije BIH porazila HRHB? Kako se zove ta akcija? I u kojem paralelnom svemiru se dogodila?

U slučaju da vlasti u Sarajevu odbiju provesti odluku Ustavnog suda BIH, koji je kazao da je FBIH i hrvatski entitet, Božo Ljubić najavio je da će taj čin biti prelazak preko Rubikona. To bi značilo da Sarajevo javno ustaje protiv vlastite države i protiv FBIH. Do sada su to činili samo politički. Ovaj put to čine pravno. Udarom na ustavni poredak države i pred međunarodnom zajednicom konačno će skinuti maske. U BIH su stvari dovedene do kraja. Era postdaytonske BIH je završila. Sve je jasno kao dan. Danas. Tko je tko u BIH. Više nema niti neke naročite potrebe, da se piše bilo kakva politička analitika o tome što se događa u BIH.

Hrvati će morati  izići iz FBIH i prenijeti sve ovlasti koje FBIH nad njima ima, na državu BIH ukoliko Sarajevo odbije poštovati odluku Ustavnog suda BIH. Ne zato što su rušitelji FBIH, nego zato jer su poštovatelji države BIH koju su stvorili i koju jedini i čuvaju. Već treći put.

Takav potez, Sarajevo ne može zaustaviti, budući da bi zaustavljanjem Hrvata, da prestanu biti dio neustavnog sustava u Federaciji, natjerali iste da se ponašaju antiustavno.

Poskok.info