Otac Ante bio je oličenje Kristove žrtve i misionarskoga puta koji ga vodio sve do Indije među bengalskim tigrovima i močvarnim zmijama. Među zemljom sa stotinu različitosti i vjerovanja otac Ante , hrvatski sin otpočeo je misiju pripovijedanja, spaljen tropskim suncem i poplavljen mnogobrojnim monsunima.
Otac Ante Gabrić rodio je se na današnji dan 28. veljače u Metkoviću kao osmo dijete od četiriju kćeri i pet sinova što su ih imali i odgajali Petar i Katarina Gabrić. U Metkoviću je završio osnovnu školu i dva razreda građanske škole prije nego se odlučio za Isusovačko sjemenište u Travniku gdje je konačno primljen 1926. godine. Maturu je položio 1933. godine i primljen je u isusovački novicijat. Daljnje školovanje nastavlja u Zagrebi gdje nakon dvije godine filozofsko-teološkog studija izgovara čuvene isusovačke redovničke zavjete. Svoje konačno da misijskom pozivu odlučio je kad je vidio misionare iz Indije koji su držali predavanje i koji su na njega ostavili jako dubok dojam
. U srcu je znao da je to ono za čim je sanjao, ići u misiju neotkrivenog područja prašuma i divljih zvijeri. To je se obistinilo u zoru 10. listopada 1938. godine ukrcavši se na parobrod u metkovskoj luci otac Ante kreće put daleke Indije. Godinu dana studiozno uči jezike, najprije engleski pa tek onda bengalski jezik. U misiji Bošonti, 1943 . godine zaređen je za svećenika.
Posvećuje se misionarskom radu s hindusima, muslimanima, sikijevcima i malobrojnim katolicima. Gradi im lokalne nastambe od trstike i močvarnog tla, organizira rižinu banku za siromašne da bi ih oslobodio od lihvara.
Za udovice hindusa gradi dom, a djecu smješta u sirotišta. Gradi crkve, dovodi vodu u nepristupačna naselja praveći kanale. Kad su državne vlasti vidjele što sve otac Ante radi, pomagali koliko su mogli novčanim sredstvima. Otac Ante je znao proseći od malo građe stvoriti nastambu i obitavalište. U srcu prašume stvorio je naselja, bolnice za siromašne i beskućnike. Usko je surađivao sa sv. Majkom Terezijom i bio joj duhovni otac.
Osnovao je postaju ”Maria Polli” u Boshontiju s humanitarnim ustanovama. Osnovna škola u Kumrokhaliu i dandanas nosi ime ”Otac Ante Gabrić” po njemu. Za života je pokrstio i obratio tisuće ljudi. Zauvijek je sklopio oči uronivši u Gospodinu 20 listopada 1988. u Kalkuti a pokopan je po svojoj želji u misijskoj postaji ”Maria Polli” koju je sam pomoću tamošnjih žitelja izgradio. Na sprovodu je prisustvovalo 20 000 ljudi, hindusa, muslimana, katolika, sikijevaca, animista i džainista. Po vlastitoj želji pokopan je s šakom neretvanske zemlje iz Metkovića i s bočicom Jadranskom mora.
Ivan Vrljić l Dnevnik.ba
wpDiscuz