Predsjednik Zoran Milanović komentirao je odlazak s dužnosti ministra obrane Marija Banožića jučer u Trogiru prije nego je objavljeno ime novog kandidata za ministra Ivana Anušića, rekavši da se samo “udbaški drukeri” mogu veseliti ovakvim okolnostima Banožićeva razrješenja. No, u svakom slučaju, odlaskom Banožića s dužnosti odnosi između Pantovčaka i MORH-a sigurno će se “relaksirati”, tim više što Milanović i budući ministar Anušić čak imaju i stanovitu pozitivnu povijest međusobnih odnosa, gdje dosad nije bilo sukoba.
Niska razina odnosa
Doduše, nije ni moralo biti, s obzirom da je Anušić bio “samo” župan i nije bio toliko zanimljiv na nacionalnoj političkoj sceni. No, kad se prisjetimo na koliko su niskoj razini bili odnosi Pantovčaka i Banožića, jasno je da sad odnosi ipak mogu biti samo – bolji. Kako je poznato, Milanović je bio najveći Banožićev kritičar, a sad ostaje bez dijela tema koje može otvarati u prepucavanju s Plenkovićem.
– To je odluka premijera, to će biti netko tko je njemu lojalan i to je glavna odlika za to mjesto. Ja na to nemam utjecaja. Istovremeno sam prema Ustavu vrhovni zapovjednik i odgovaram za obranu i sigurnost, ne piše kako odgovaram, ali piše u Ustavu. Bit će onaj koga izabere Plenković i bilo bi dobro da mu taj skrene pažnju na to da dvije godine nije bilo sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost zato što on to ne želi, a to bi se trebalo dogoditi, izjavio je Milanović.
– Novi ministar bi trebao biti netko tko će normalno komunicirati s mojim savjetnicima jer ja s ministrom nema puno dodirnih točaka, mi nismo ista razina. Razina predsjednika je premijer u ovim stvarima. Zato odgovornost za odabir osobe snosi isključivo premijer. Kako je to izgledalo zadnjih tri godine, vidjeli ste, rekao je predsjednik Milanović. Ovaj resor je vrlo vidljiv i zahtjevan posao, to je i politički posao, to mora biti netko tko će biti jako odan šefu, osobito u HDZ-u. Bilo bi dobro da je to obrazovana osoba, koja može dobro razgovarati sa sugovornicima po svijetu, predstavljati Hrvatsku na aktivan, menadžerski način, rekao je.
Za ministra Banožića je rekao da je “morao otići u groznim okolnostima” i dodao kako mu “ne želi ništa loše jer mu je već dovoljno loše”.
– U ovom groznom slučaju je, nažalost, sve jasno. Jasno je tko je kriv. Obitelji gospodina Šarića ovom prilikom izražavam sućut i ne znam što bih uopće rekao. Čovjek je ostao bez života, djeca bez oca i supruga, bez muža, ali tu nema dvojbe da je Banožić bio tamo gdje nije smio biti. Da je vozio 10 na sat, tamo nije smio biti, rekao je.
– Oni koji javno govore da je ovo Plenkoviću došlo kao naručeno, to su bolesni ljudi. Nije mu došlo kao naručeno, ispada da netko mora poginuti da bi se pokrenulo ministra. I da nije nitko poginuo, kako bi reagirao Plenković? Vjerojatno isto smijenio ministra jer je bio na krivom mjestu. Tu izbora nije bilo, kazao je predsjednik jučer.
Poziv Anušiću
Njegovi odnosi, pak, sa Ivanom Anušićem su solidni, dapače Anušić mu se čak u jednoj prilici bio i ispričavao. Naime, u siječnju 2020. Ivan Anušić se kao šef izbornog stožera tada HDZ-ove predsjedničke kandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović morao pravdati javnosti, a time i Milanoviću, nakon neprimjerenih izjava Tomislava Madžara, predsjedničina savjetnika.
Dvije godine kasnije Anušić je, tada kako potpredsjednik HDZ-a, komentirao istup predsjednika Zorana Milanovića koji je njemu i još nekim HDZ-ovcima poručio: “Pozivam Anušića i ostale da se ne daju šaltati kao Plenkovićeve pudlice jer su ljudi s kičmom, a vode ih ljudi s udbaškim metodama”. Milanović tada nije htio reći je li s Anušićem možda i razgovarao. Milanović je tada govorio upravo o rekonstrukciji Vlade i Banožiću kao ministru obrane. Anušić je tada rekao da s Milanovićem nije u kontaktu, i da neće biti oružje u rukama nikoga. “Kao što sam i prije govorio, neću biti oružje u ničijim rukama, pa tako ni u Milanovićevim, koji pokušava preko mojih leđa unijeti razdor u stranku”.
Kad je pak u pitanju epski sukob Milanovića i bivšeg ministra Banožića, na desetke je situacija u kojima su se oni sukobljavali, i pritom ga je predsjednik doista brutalno vrijeđao, njegovu inteligenciju, pojavu, postupke i odluke. A čini se da je izvor sukoba, očekivano, banalan i subjektivan – naime, svojedobno su se njih dvojica sukobila oko pitanja tko ima pravo sate provoditi u sauni ili vježbati u teretani u vojnom objektu smještenom u centru Zagreba, na Tuškancu, koji je pod posebnom zaštitom jer na korištenje imaju pravo tzv. štićene osobe i članovi njihovih obitelji. Radi se naravno o slučaju Burčul: “Zbog svog seljačkog primitivizma, Bane nije tamo htio gledati brigadira Elvisa Burčula, i odlučio ga je umiroviti. Iako je u međuvremenu Upravni sud stao na stranu Burčula, Bane je to stavio u ladicu”. Naime, Burčul je, kako je poznato, bio šef Počasno-zaštitne bojne predsjednika, a upravo je ta jedinica zadužena za zaštitu štićenih osoba, dakle i Milanovića i njegove obitelji, dok obnaša dužnost.
Sve nakon slučaja Burčul je povijest – “džepni ministar, baksuz, vazal, specijaliziran za lov u mutnom, nedokuhan, ne vatra, već opušak”, to su samo neki od nadimaka kojima predsjednik Zoran Milanović časti oministra obrane Marija Banožića. “Psihijatrijski slučaj, bijednik, izdajnik i štetočina”, nadimci su koje je ministar Banožić namijenio predsjedniku.
Zatopljenje?
Otišao je predsjednik i korak dalje kada je načelniku Oružanih snaga Robertu Hranju zapovijedio da zabrani Banožiću držanje govora u požeškoj vojarni. Banožić je, zauzvrat, izjavio da Hranj ne bi trebao biti načelnik Glavnog stožera ako se ne može oduprijeti valu zahtjeva od predsjednika. U studenome 2021., ministar je donio odluku kojom brani Oružanim snagama RH i Hranju bilo kakvo uključivanje i potpore u protokolarne aktivnosti Ureda predsjednika bez njegove prethodne suglasnosti – Milanovićev ured odluku je ocijenio nezakonitom i neustavnom.
Milanović je nakon toga ponovno zaključio da je daljnja suradnja s Banožićem nemoguća te dodao da je materijalno stanje vojske “gore od lošeg”, a s vremenom je sve više negirao i razloge za nabavku francuskih aviona Rafalea, a Banožiću je uskraćivao i informacije o vozilima Bradley, koje je Hrvatska također nabavljala tijekom mandata obojice.
Prepucavanja su se događala i oko ministarskih sastanaka u NATO-u i EU-u, ali povremeno je bilo i zatopljenja, pa su se tako njih dvojica prije samo nekoliko dana na jednoj od proslavi obljetnica brigada Hrvatske vojske na opće iznenađenje rukovali i pozdravili.
Odlaskom Banožića s dužnosti predsjednik Milanović gubi omiljenu metu za svoje napade, i bez tog “dueta” politička scena će sigurno biti manje dinamična. Ali možda na kraju sve rezultira boljom suradnjom dvije institucije, Ureda predsjednika i MORH-a, što bi i trebalo biti svrhom njihova postojanja.
wpDiscuz
