Published On: Mon, Aug 10th, 2015

NJEMAČKI MEDIJI Balkan je bio sirotište Europe, to će i ostati

“Na put kreću oni koji ne vide perspektivu u domovini”, piše list Neue Tag i dodaje da se to posebno odnosi na zemlje bivše Jugoslavije. Potražitelji azila iz područja koje se danas birokratski naziva Zapadnim Balkanom posljednjih nedjelja su glavna tema u Njemačkoj. Oni podnose bezmalo polovinu ukupnog broja zahtjeva za azil, ali bivaju prihvaćeni tek u jedan do dva posto slučajeva.
Smatraju ih ekonomskim izbjeglicama, koje prije svega hoće da se okoriste od socijalnih davanja u Njemačkoj. U tom stilu nastavlja i Neue Tag: “Njemačka neće izdržati seobu naroda s Balkana u ovdašnje socijalne sustave. Nema drugog rješenja do brzog i konsekventnog vraćanja u zemlju porijekla. Tako će se zatvoriti prostor za radikalnu desnicu na političkom spektru” u Njemačkoj.
Prema riječima komentatora Frankfurter Allgemeine Zeitung, iluzorno je očekivati da se naprasno poboljša ekonomska situacija na Balkanu, te da time i prestane dolazak ljudi.
“Balkan je bio sirotište Europe i to će u dogledno vrijeme i ostati. Devedesetih su ljudi s tih prostora dolazili u Njemačku kako bi spasili živu glavu. Ali ratne izbjeglice su postale ekonomske izbjeglice. Ove ljude iz jugoistočne Europe pokreće neveseli dualizam: EU za njih ima privlačnu, a vlastite zemlje odbijajuću moć.“
Noa osnabrücker Zeitung ulazi u meritum njemačkog shvaćanja problematike: potražitelji azila sa Zapadnog Balkana konkuriraju s onima iz Sirije ili Iraka. Kako se to ne sviđa vladajućim njemačkim političarima, oni žele proglasiti još tri balkanske zemlje – Albaniju, Kosovo i Crnu Goru – takozvanim sigurnim zemljama porijekla. Socijaldemokrate, kao manji partner u koalicijskoj vladi, misle da to nije dovoljno već da ljudima s Balkana treba olakšati legalni dolazak u Njemačku i dobivanje radne vize, ukoliko su potrebni ovdašnjem tržištu rada.
“Politika je konačno shvatila realnost”, komentira list iz Osnabrück. Vestfeliše Nachrichten dodaje: „Ako je vjerovati njemačkom gospodarstvu, brojne tvrtke i poduzeća bile bi zahvalne ukoliko bi se voljnim i dijelom dobro obrazovanim azilantima dozvolilo da rade.“
Predloge socijaldemokrata komentira i ugledni Süddeutsche Zeitung: “Zvuči kao elegantno rješenje: omogućiti migrantima s Balkana da lakše dođu do radne vize kako se više ne bi pokušavali domoći Njemačke bezizglednim zahtjevima za azil. Ugovor o radu koji u najmanju ruku garantira minimalnu plaću – trebalo bi da je to dovoljno. Dobro zvuči, ali neće pomoći. Jer široke mase onih koji odlaze iz Albanije, Srbije ili s Kosova nemaju način iz Tirane ili Prištine osigurati sebi posao u Njemačkoj – već i zbog toga što malo tko govori njemački. Mnogi došljaci bili bi spremni raditi za niske plaće i tako bi potisnuli druge. Nije slučajno SPD u svom predlogu dodao da bi došljaci bili plaćeni po uobičajenim tarifama.“ Novinar Sueddeutschea zaključuje kako se u predlogu socijaldemokrata zapravo radi o taktici – o prikupljanju podrške za proglašenje novih zemalja sigurnim kako bi potražitelji azila brže bili poslati kući, na Balkan.
Konzervativni Velt komentira kako bi multikulturalisti u Njemačkoj konačno trebali razmišljati i govoriti kao neoliberali. Glavna teza teksta objavljenog u berlinskom dnevniku je debata o izbjeglicama i njihovoj integraciji nije priča o nekakvoj borbi kultura: „Integracija najbolje uspijeva tamo gdje migranti imaju normalan posao.“ List smatra da je inicijativa SPD dobar korak, ali da je neophodno mnogo reformi naklonjenih gospodarstvu kako bi tržište rada primilo sve došljake – pa i one koje Velt naziva ekonomskim izbjeglicama.
Osim što se ove godine u Njemačkoj očekuje rekordan broj zahtjeva za azil – oko 450.000 – postavljen je i tužni rekord po broju napada na azilantske domove. Bilo ih je u prvih sedam mjeseci više od 200, što je više nego cijele protekle godine, prenose Nezavisne novine.
Leipziger folkscajtung bilježi: „Izgleda da postoje dvije Njemačke: jedna tiha, suosjećajna, i jedna glasna, agresivna. Dva paralelna svijeta čiji stanovnici još nisu našli način da otpočnu razgovor, da suštinski rasprave u kakvom društvu žele dživjeti, danas i ubuduće. To se mora promijeniti. Treba nam diskusija o vrijednostima. Nju moraju hrabro, samouvjereno i glasno povesti svi oni za koje je samorazumljivo da ljudima u nevolji treba pružiti ruku.“
Ali od toga je Njemačka daleko, a i cijela Europa, kako piše Volksstimme: „U Grčku je do sada ove godine došlo 124.000 izbjeglica – prema njemačkim aršinima, to je stanovništvo jednog velikog grada. Svatko može shvatiti da je zemlja kojoj prijeti bankrot preopterećena valom izbjeglica. Ipak, uglavnom nitko ne čuje apele na solidarnost upućene Europljanima na sjeveru.
Naprotiv. Posebno se istočna Europa ograđuje, a prednjači Mađarska. Po nahođenju Orbanove vlade na granici sa Srbijom gradi se žica visoka četiri metra, koja treba da zaustavi ilegalce. Europska kvota za raspodjelu izbjeglica u Budimpešti se odbija ciničnim argumentom da su dobrodošle samo prave izbjeglice – i šlus.“