Do izbora u Njemačkoj je preostalo tek nešto više od 10 dana, a situacija postaje sve napetija. Naime, sada se otvara pitanje što ako ”Narodni front za oslobođenje Palestine” (PFLP) na izborima uđe u Bundestag, što je moguće, obzirom da je Njemačka skupinu de facto skinula s popisa terorističkih organizacija. Krajem kolovoza je njemačko Ministarstvo unutarnjih poslova odbilo zabraniti ”Narodnom frontu za oslobođenje Palestine” (PFLP) sudjelovanje na izborima, iako je ova za mnoge ”islamistička teroristička organizacija” zabranjena u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, EU i Australiji.
Članovi skupine koji žive u Njemačkoj su priopćili da će kao politička stranka sudjelovati na općim izborima u rujnu za Bundestag. Da, organizacija planira predstaviti kandidate na izborima ovog mjeseca u Njemačkoj i namjerava ući u parlament.
Zapravo je organizaciju pogrešno definirati isključivo kao ”islamističku”, jer je riječ o palestinskoj sekularnoj marksističko-lenjinističkoj i revolucionarnoj socijalističkoj organizaciji koju je 1967. osnovao George Habash. Kasnije je prolazila kroz različite faze i u ideološkom smislu mutirala do neprepoznatljivosti.
Što je ”Narodni front za oslobođenje Palestine”?
Formiran je nedugo nakon šestodnevnog rata protiv Izraela, spajanjem triju borbenih skupina – ”Mladi Osvetnici” koje su činili palestinski nacionalisti, ”Heroji povratka” sa sjedištem u Libanonu i ”Palestinski oslobodilački front”.
Danas je druga po veličini frakcija ”Palestinske oslobodilačke organizacije” (PLO), a opisuju je kao mješavinu palestinskog nacionalizma i marksističke ideologije i kao palestinsku nacionalističku organizaciju s različitim ideološkim stavovima u različitim razdobljima.
”Narodni front za oslobođenje Palestine” je pozivao i na uništenje Izraela i na međunarodnu komunističku revoluciju. Skupina je radikalnija od Al-Fataha, Pokreta za nacionalno oslobođenje Palestine, a od osnutka je u borbi protiv izraelskog ekspanzionizma provodila atentate, često s civilnim žrtvama.
U prvim godinama postojanja je Nijemcima poznata po suradnji s ”Frakcijom Crvene armije” i skupinom u ”Baader Meinhof” (RAF), a jedni i drugi su dobivali sredstva iz Sovjetskog Saveza i Kine. Nakon propasti SSSR-a gubi financijsku podršku ”ideološkog saveznika”, a posljednjih nekoliko godina organizacija surađuje s Iranom, koji pomaže sve skupine palestinskog otpora, čak i one koji štete interesima Islamske Republike, poput Hamsa koji je pod vodstvom nedavno smijenjenog Khaleda Meshaala podržao oružanu pobunu u Siriji.
PFLP je poznat kao prva palestinska skupina koja je bila uključena u otmicu zrakoplova, a njihove otmice se u Izraelu i na Zapadu smatraju početkom ”modernog doba međunarodnog islamskog terorizma”.
U rujnu 1970. su pripadnici PFLP oteli tri putnička zrakoplova koji su iz europskih zračnih luka letjeli u New York.
1972. su članovi ”Narodnog fronta za oslobođenje Palestine” sudjelovali u napadu na aerodrom ”Ben Gurion”, kada je Odjel za inozemne operacije skupine u napadu na zračnu luku u Tel Avivu ubio 28 osoba.
Najpoznatija je otmica zrakoplova Air France 1976. godine koji je letio je u Entebbe u Ugandi gdje je, nakon slijetanja, Izrael pokrenuo dramatičan napad spašavanja gotovo 100 taoca.
U listopadu 2001. godine je PFLP ubio izraelskog ministra turizma Rehavama Ze’evia, što je bio odgovor na ubojstvo novog vođe organizacije od strane Izraela, Abu Alija Mustafe.
Naime, zamjeniku glavnog tajnika i bivšem zapovjedniku tada raspuštenog vojnog krila skupine, Abu Ali Mustafi, izraelske vlasti 2000. dopuštaju da se iz Sirije vrati na Zapadnu obalu. Smatrali su ga umjerenim u skupini i Mustafa nasljeđuje Habasha nedugo po dolasku u Palestinu.
Međutim, Abu Ali Mustafa je ubijen već sljedeće godine, kada je jedan izraelski vojni helikopter ispalio projektile na u ured organizacije u Ramali, a razlog je bio što je Izrael PFLP smatrao za ”stalnu prijetnju”.
Sljedećih nekoliko godina se PFLP usmjerio na samoubilačke bombaške napade u Izraelu, koje je počinio tijekom ”Druge palestinske intifade” od 2002. do 2004. godine. Skupina kasnije sudjeluje sudjelovanje u obrani Pojasa Gaze u ratu protiv Izraela, uglavnom ispaljujući projektile na teritorij židovske države.
Vjerojatno je najpoznatiji vođa organizacije Carlos Šakal, legendarni venezuelanski terorist, ili revolucionar, ovisno s koje točke gledamo, koji trenutno služi doživotnu kaznu u Francuskoj.
Još jedan poznati član skupine je Leila Khaled, poznatija pod nazivom ”prva žena otmičar u povijesti”, koja u posljednjih nekoliko godina ima slobodan pristup mnogim zemljama, uključujući Njemačku, Švedsku, Austriju i Južnu Afriku, gdje drži govore i susreće se s komunistima i pristašama pokreta koji promiče puni bojkot trgovinske i ekonomske suradnje sa židovskom državom.
UN, EU i nekoliko europskih zemalja, uključujući Njemačku, Francusku, Veliku Britaniju, Irsku, Nizozemsku, Švicarsku, Španjolsku, Švedsku, Dansku i Norvešku, financiraju palestinske udruge, Alternativni informativni centar, Zdravstveno povjerenstvo, Palestinski centar za ljudska prava i Savez poljoprivrednih odbora Palestine, od kojih mnoge imaju veze i financiraju PFLP.
Međutim, nijedna zapadna vlada nije donijela odluku poput Berlina i dopustila članovima organizacije da sudjeluju na parlamentarnim izborima u njihovom zemljama.
Izrael je, kao što je bilo očekivano, ogorčen odlukom Njemačke.
”Ako promatramo situacije oko terorizma u Njemačkoj, nije jasno zašto Ministarstvo unutarnjih poslova nije zabranilo ovu organizaciju”, piše The Jerusalem Post i dodaje kako Njemačka ima pravo zabraniti bilo koju stranku, što je učinila 1982 i 1995. godine s neonacistima iz stranaka Volkssosozialistische Bewegung Deutschlands/Partei der Arbeit i Freiheitliche Deutsche Arbeiter Partei.
Možda Berlin ovom odlukom želi nešto pokazati, ali sve izgleda prilično nejasno. Njemačka se u prošlom stoljeću odrekla strašne totalitarne i genocidne vladavine i sada se nastoji prikazati kao stup liberalne demokracije. No, gledajući iz Njemačke, ali i izvana, sve izgleda kao jedna velika zbrka. Njemačka danas, aktivnije od mnogih europskih susjeda, zauzima oštar stav prema imigrantima kojih je u zemlju ”ipak ušlo previše”. Čak je sklona kritizirati i islam, a na drugoj strani čudnoj mješavini islamističko-marksističke palestinske skupine daje priliku da uđe u Bundestag.
Možda Berlin računa da PFLP nikako ne može ući u parlament, jer prema posljednjem popisu u zemlji živi samo 80 000 Palestinaca. Ali što ako za organizaciju u ime solidarnosti glasaju predstavnici turske i drugih muslimanskih zajednica s pravom glasa, kojima je ranije jedini izbor bio SPD ili neka od ljevičarskih stranaka? Ovo može biti jedna od mogućnosti, a ako tako bude, Bundestag će, najblaže rečeno, izgledati ”vrlo zanimljivo”.