Nikola Vuković piše za Index: Tomašević je izgubljen, drugi vuku konce u sjeni

GRADONAČELNIK Tomislav Tomašević (dalje: TT) je, počevši s 4. listopadom 2021., višekratno javno komunicirao Odluku Skupštine Zagrebačkog holdinga d.o.o. (dalje: ZGH) o opozivu članova Uprave Društva, pokušavajući opravdati tu odluku, a učestalošću i ponavljanjem istih fraza sam sebe je pokušao uvjeriti da je u pravu. Sve liči na mantru. U pratnji mu je pritom uvijek zamjenica gradonačelnika Danijela Dolenec (dalje: DD). U javnim obraćanjima i odgovorima na upite novinara izrečene su ne samo neistine, poluistine i nesuvislosti već je opovrgavao i sam sebe.

Ovaj tekst je napisao Nikola Vuković, smijenjeni šef Zagrebačkog holdinga

Nije predočen nijedan konkretan dokaz ili činjenica, samo isprazne fraze. Pokušaj osiguranja medijske potpore njihovog PR “štaba” sveo se na fijasko, kroz plasiranje potpune besmislice o tobožnjem dvostrukom povećanju plaća “mojim” ljudima u ZGH-u ili dijeljenje maila u vezi s opravdavanjem njihove odluke o poništenju jedne javne nabave.

Pitao sam ih bi li takvim natječajem tražili ljude da brinu o njihovoj imovini

Dugo osmišljavan narativ opravdavanja odluke sveo se na nedokučive općenitosti. Upitno je kako mogu povezati postignuti “dogovor oko strateških ciljeva bitnih za stabilizaciju ZGH-a”, naše “znanje, iskustvo i dobro poznavanje stanja u ZGH-u”, naš “doprinos stabilizaciji ZGH-a” s “različitim koncepcijama ili vizijama upravljanja”, ‘”teškom suradnjom s Nadzornim odborom, novim članovima Uprave i Skupštinom Društva”. Dakle, prvo priznaju naše vrline i rezultate, a zatim pobijaju operabilnost kojom se došlo do rezultata. Sve je u njihovom opravdavanju dvojbeno: kako je i kad postignut “dogovor oko strateških ciljeva”, kad su se pojavile “različite koncepcije i vizije upravljanja”, zbog kojih konkretnih razloga je došlo do “teške suradnje”, na koji način su novi članovi bili “uskraćeni od informacija i odlučivanja”?

Prvo treba istaknuti da Ante Samodol i ja nismo molili ni tražili da upravljamo ZGH-om, već potpuno obratno, ekipa iz Možemo je tražila i molila nas da preuzmemo upravljanje (zadnji sastanak je trajao punih šest sati). Također smo im jasno rekli da se nikad ne bismo javili na njihov besmislen natječaj, po kojem tražiš i dobiješ nepoznate i neupućene osobe da upravljaju najsloženijim gospodarskim sustavom u Hrvatskoj. Nikad nisam dobio odgovor bi li natječajem tražili takve osobe da upravljaju njihovom privatnom imovinom. Niti sam dobio odgovor kako možeš imati povjerenje u ljude da upravljaju tako složenim sustavom, za koje tvrdiš da ih prvi put vidiš u životu! Kako se kreira povjerenje? Natječajem gdje se svi međusobno vide prvi put?

Vratimo se na ključne razdjelnice.

(1) Jedini dokument o oporavku i razvoju Holdinga napisao sam ja

Mi nemamo različite “strateške ciljeve” ni različite “koncepcije ili vizije upravljanja” iz jednostavnog razloga što ekipa iz Možemo nema nijedan strateški dokument ni “koncept upravljanja” ZGH-om, a kamoli viziju, pa ne može biti različitosti između našeg programa i njihovog ništa. “Ništa” se ne može komparirati s “nečim”, već se jedno “nešto” može uspoređivati s drugim “nečim”. Provjerite njihov program pa ćete vidjeti da tamo o ZGH-u osim fraza nema ništa. Jedini dokument o mjerama i aktivnostima oporavka i razvoja ZGH-a koji postoji napisao sam ja, a ekipa iz Možemo prihvatila ga je bez ijedne primjedbe. Napisan je u travnju 2021., a primili su ga u vrijeme prvog kruga lokalnih izbora.

(2) Moj jedini kriterij vrednovanja je bio radni angažman i doprinos tvrtki

Iz tog dokumenta o razvoju ZGH-a izveden je i model upravljanja ZGH-om na tragu modernih praksi korporativnog upravljanja, napravljen ustroj korporativnih servisa, primijenjen inkluzivan (uključiv) pristup aktivizacije i motivacije ljudskih potencijala (neovisno o njihovim političkim, vjerskim, spolnim, nacionalnim i drugim različitostima). Jedini kriterij vrednovanja je bio radni angažman i doprinos tvrtki. Radna atmosfera je bitno promijenjena, radnici su upravo u tri mjeseca našeg upravljanja, nakon puno godina mučnine, dolazili na posao sa zadovoljstvom, čime je povećana njihova učinkovitost. Potpuno je isključena diskriminacija i mobing.

Sve navedeno je lako provjerljivo. Njihov model upravljanja je drugačiji, suspektan prema političkim neistomišljenicima, isključiv. Prigovarali su zašto angažiram “stare” kadrove, prigovarali su da nije dobro što sam dobar sa svima, da neke radnike treba disciplinirati da bi radili. Uvode ponovo mobing (sindikati im već pripremaju tužbe). Nisu mi odgovorili na upit kada je promijenjena agenda lijeve aktivističke platforme Možemo. I prethodna upravljačka ekipa u Zagrebu je krenula s lijeve pozicije i zaglavila u močvari klijentelizma i korupcije. A ova je u samom početku posrnula.

Jesu li konačno pronašli “ovce”?

Moderno korporativno upravljanje znači poštujući pravila igre, odnosno zakone (čime dobivaš na kredibilitetu i povjerenju), maksimirati upotrebu raspoloživih resursa da bi se postigao cilj povećanja efikasnosti i kvalitete javnih i tržišnih dobara i usluga koje pruža ZGH građanima. Umijeće je povećavati zadovoljstvo ujedno i radnika i korisnika. Njihov model upravljanja je suprotan, primjenjuje se izigravanje zakona gdje god nisu primjereni njihovim predrasudama i skrivenim interesima, ponovo se uvodi političko kadroviranje i politički diktati u poslovanje, a sve u interesu tajnih sponzora i interesnih skupina, te se još pritom treniraju igre moći.

Njihovim natječajem izabrani kadrovi u Upravi primjenjuju originalni upravljački pristup – nakon našeg odlaska pozovu sve voditelje podružnica i navedu im tri elementa novog pristupa: prvo, “mi ne poznajemo sustav”, drugo, “očekujemo od vas da nas uputite u funkcioniranje sustava”, i treće, “očekujemo gotova rješenja”! Kako su sad odjednom dobri stari kadrovi? Koja je svrha Uprave u tom slučaju? Jesu li svrha luksuzni službeni automobili, business-kartice i provedba skrivenih interesa raznih umreženih skupina? S njima Nadzorni odbor, TT i DD vjerojatno neće imati problema u suradnji. Jesu li konačno pronašli “ovce”? Zaista se Ante i ja razlikujemo od njihovih upravljačkih praksi, ali bi bilo “pošteno” da to konkretno prezentiraju, a ne skrivaju se iza neodredivih “različitih koncepcija upravljanja”.

Čitavo vrijeme Nadzorni odbor koji podupiru TT i DD želi uspostaviti “shadow management”, donositi odluke u svom interesu, a ni za što ne odgovarati. U tu svrhu su kanili promijeniti Izjavu o osnivanju, koju nismo mogli prihvatiti jer znači rušenje kredibiliteta Uprave sa štetnim posljedicama za ZGH. Već se, nažalost, osjeća razlika u kredibilitetu nas dvojice naspram Nadzornog odbora i preostalih članova Uprave u odnosu na poslovnu zajednicu, financijsko tržište, državne institucije, ali i interne dionike od sindikata do zaposlenika.

Postoje odluke tog Nadzornog odbora iz kojih se vidi da su prekoračivali svoje ovlasti, postoji zapis u kojem stoji da su kao članovi korigirali zapisnik koji su međusobno usuglasili, dakle, zapisnik nije o tome kako je stvarno bilo, nego su ga oni naknadno kreirali itd. Uprava bi prema TT-u to trebala ignorirati. Zaista se razlikujemo u pristupu upravljanju.

(3) Sa svima smo odlično surađivali – osim s njima

Prigovaraju nam i opravdavaju svoju odluku time da nismo skloni “timskom radu” i da “teško surađujemo”. Iz kojih dokaza su izveli navedene zaključke, ni njima nije jasno. Izgleda da im je koncept “evidence-based decision making”, donošenje odluka temeljem dokaza i činjenica, potpuno stran.

Suradnja i timski rad između Samodola i mene su bili na najvišoj razini, suradnja i timski rad između nas dvojice i rukovodećih ljudi službi, podružnica, ustanove i društava je bila odlična, suradnja između nas dvojice i sindikata je bila vrlo dobra, suradnja između nas dvojice i nadležnih ministarstava i državnih ustanova, kao i financijskog sektora, bila je vrlo dobra itd. Time je opovrgnuta teza TT-a da “teško surađujemo” i da nismo za “timski rad”. Potpuno je nejasno što, po njima, znači timski rad Skupštine Društva, Nadzornog odbora i Uprave, koji javno propagiraju, kad svatko ima svoje zakonske nadležnosti koje se ne smiju miješati. Poslovno odlučivanje nije plenumska demokracija.

Dolenec je rekla da su svi kontaminirani

Gdje je onda problem? U obrani interesa ZGH-a od onih koji su ga ugrožavali svojim skrivenim namjerama, svojim oduživanjem sponzorima, svojim neznanjem i ideološkim predrasudama. Problem je nastao kad smo, raščlanjujući nagomilane probleme, tragajući za neracionalnim troškovima i odljevima likvidnosti, otkrili da neki članovi Nadzornog i ujedno Revizorskog odbora imaju vrlo konkretne financijske interese u ZGH-u.

Konkretan interes je bio ne samo u Laništu d.o.o. već i u obveznicama ZGH-a, gdje je član Nadzornog odbora svake godine ostvarivao prinos od 3.875%, pa je nastala prava panika kad se pojavila mogućnost da se ne plati kupon od 89 milijuna kuna do polovice srpnja ove godine. Već nakon dva tjedna osobno sam obavijestio TT-a i DD da imamo kontaminirane članove Nadzornog odbora koji ne samo da su u sukobu interesa već imaju konkretan financijski interes u ZGH-u i njegovim poslovnim partnerima te se neovlašteno predstavljaju na financijskom tržištu. A, osim toga, nemaju znanja o složenom sustavu ZGH-a i štete svojim postupcima. Odgovor DD je bio da su svi kontaminirani. Problem je što Ante i ja nismo. A onda smo “teški za suradnju”, nismo za “timski rad”.

Doista nismo za suradnju tako da realiziramo njihove privatne interese umjesto interesa građana kroz učinkoviti ZGH. Ali onda bi to “pošteni” TT trebao reći, ili ne smije. Često smo ga Ante i ja, nakon neučinkovitih sastanaka s njim, sažalijevali kako se muči između ostataka idealizma u njemu i pritisaka onih koji su ga, kako sami priznaju, odabrali da bude lider za javnost i izbornu trku, dok izbornici, po svemu sudeći, vuku konce u sjeni. Koliko je izgubljen, svjedoči primjer kad na tiskovnoj konferenciji na upit novinara je li mu poznato da je Nadzorni imenovao sebe u Revizijski odbor niječe tu činjenicu iako sam mu osobno poslao pisano očitovanje o toj paradoksalnoj situaciji, gdje Nadzorni ne zna koje su funkcije Revizijskog odbora i vice versa, a čine ga iste osobe.

(4) Novi članovi su kukali za službenim vozilima, a nisu proučili ni osnovne akte društva

Posljednji pokušaj opravdavanja je u tome da tobože Ante i ja nismo davali informacije i nismo uključivali u odlučivanje nove članove Uprave. Štoviše, na zadnjem istupanju TT je to naveo kao trigger (okidač) našeg opoziva. Još jedna njihova kriva percepcija (inače, presudan značaj daju percepciji). Činjenice su provjerljive te je njihova percepcija lako opovrgljiva. Uz prethodno navedeni modus operandi u upravljanju, novi članovi su došli ne baš zainteresirani za realne probleme ZGH-a. Osim što su par tjedana kukali za službenim vozilima, ni na jednoj sjednici Uprave ili kolegiju, a na svima su sudjelovali, nismo čuli od njih nijednu suvislu poslovnu ideju (pardon, jedan je ingeniozno predložio, kad mu je dopala nabava u nadležnost, da uz službu nabave imenuje još i odbor za nabavu da ga se rastereti odlučivanja o predmetima nabave – moj sarkastični odgovor je bio da je to malo, treba još najmanje i povjerenstvo i komisija).

Novi članovi za mjesec dana nisu proučili osnovne akte društva po kojima bi djelovali, pitali su što radi ta i ta podružnica. Mogu samo pretpostavljati kako izgledaju njihovi programi razvoja ZGH-a po kojima su ih TT i DD izabrali. Možemo li od njih očekivati preporod ZGH-a? Članica Uprave je bila aktivnija, čim je došla, odmah je preuzela upravljanje natječajem za izbor voditelja podružnica tako da ga je ozbiljno kontaminirala.

Premda je na upravi upozorena da je prešla crtu legalnog postupanja, nije se zabrinula. Zanimljivo da je upitala kako jedna natjecateljica koja je prošla na natječaju za Upravu nije zadovoljila uvjete za voditelja podružnice. Od kud je to znala? Za razliku od voluntarizma u Gradu, u ZGH-u su se dosljedno primjenjivali uvjeti natječaja. Dakle, ne samo da im nije spriječeno sudjelovanje u odlučivanju sukladno njihovim ovlastima već su pojedini prekoračivali ovlasti.

Upozoravao sam Tomaševića da je ZGH ključan za funkcioniranje Grada

Nemati nikakvog poslovnog iskustva, a tvrditi, kao TT, da veliki sustavi trebaju velike uprave, izaziva samo podsmijeh. Lako se provjeri da puno veće kompanije imaju često tri člana uprave (CEO,CFO,COO). Kad imate unaprijed utvrđen stav kao TT, tu više nikakvi argumenti ne pomažu.

Nekoliko puta sam upozoravao TT-a da je ZGH ključan za funkcioniranje Grada i da stoga tu ne može biti propusta u odabiru rukovodećih kadrova. On je stalno ponavljao da je to eksperiment, pa ako i ne uspije, nije bitno. On će preuzeti odgovornost na sebe. Očito se radi o aktivističkom nerazumijevanju rizika, kao što nijedan eksperiment nije uspio kad se provodio na razini čitavog grada i države. Svi takvi pokušaji završavali su neuspješno.

(5) Djeluje se po obrascima prethodnog gradonačelnika

Kad se djeluje po obrascima prethodnog gradonačelnika, pa se daju dvojbene pismene upute upravi, pogoduje određenim interesnim skupinama (nisu valjda okupljali Možemo u pivnici i financirali ga da ostanu na jaslama stare skupine) isl., onda i identični narativi izbijaju na površinu, pa ponovo imamo “čistu savjest”, “neka institucije utvrde”, “nemam vremena”, “ne bavim se detaljima”, prebacuje se težište na osobne odnose zamagljujući realne probleme itd. Već se nazire da novi upravljači u gradu nisu negacija prethodne prakse upravljanja, već više mutirana iteracija bivšeg gradonačelnika. Ali su definitivno “unfit to govern” (nepodesni, neprikladni za upravljanje).

(6) Rekli su da se reorganizacija ne radi ljeti

No postoje puno bitnije razlike između nas dvojice i gradskog vodstva, koje TT nije namjerno javno komunicirao, držeći se vjerojatno uputa svojih PR savjetnika.

Prvo, naš plan da u kratkom roku, od sredine lipnja do 1. rujna, izvršimo reorganizaciju kroz uspostavu nove strukture Korporativnih servisa i nove makroorganizacije ZGH-a, postavljanje nove upravljačke ekipe po podružnicama, povezanim društvima i službama novih Korporativnih servisa, pokrenemo i dovršimo pregovore sa sindikatima o kolektivnom ugovoru, čime bismo ostvarili uštede, nismo uspjeli provesti u cjelini zbog otpora TT-a i DD. Pretpostavka za realizaciju plana je bio natječaj za novu upravljačku strukturu kao dio njihove izborne retorike, a oni nisu dozvolili provedbu natječaja u traženo vrijeme jer tobože se to ne radi ljeti!

Kao da reorganizacija ovisi o godišnjem dobu. Budući da su sindikati, koji su bili spremni za pregovore i tijekom ljeta, uvjetovali njihovo pokretanje promjenom stare garniture, pregovori još nisu započeti jer ni natječaj još nije okončan. Niti su pokrenuti pregovori sa sindikatima o promjeni sistematizacija radnih mjesta o kojima ovise ustrojstva podružnica i korekcija broja zaposlenih. A kad će s novom Upravom, ne zna se.

Time je spriječen plan da s 1. rujnom krenemo u konsolidaciju poslovanja ZGH-a s novom organizacijskom strukturom i novim motiviranim rukovodećim ljudima, da temeljem toga donesemo rebalans plana, pokrenemo pregovore s bankama, poboljšamo likvidnost i pokrenemo nove projekte koji bi povećali prihode u zadnjem kvartalu i narednoj godini. Oni ne shvaćaju da se iz kriznog stanja primarno izlazi s novim razvojem, a ne rezanjem (austerity), a za to se moraju imati jasne vizije, inovativne ideje, veliko znanje, umješnost i odlučnost. Gdje im je to?

Tomašević je pod svaku cijenu želio zadržati kontrolu nad javnom nabavom Holdinga

Drugo, čim smo preuzeli upravljanje ZGH-om, odmah smo pristupili preispitivanju cjelokupne nabave, strogoj kontroli troškova, nadzoru “cash flowa” da bi se osigurala dostatna razina likvidnosti. Naš prijedlog da se nabava ZGH-a odijeli od gradske nabave je odbijen, čime nismo imali pun nadzor nad nabavom, što je osim usporavanja postupka dovelo do nepotrebnih rizika. Još jedan prilog tome da je priča o odriješenim rukama u upravljanju bila floskula. TT je pod svaku cijenu želio zadržati kontrolu nad javnom nabavom ZGH-a, ne poznajući uopće poslovne procese, zadržavajući time model koji su kritizirali u izbornoj kampanji. Kao jedini poluargument za odriješene ruke navodi ukidanje davanja suglasnosti gradonačelnika za zapošljavanja, ali se to nije, naravno, odnosilo na kadrove za rukovodeća mjesta (lako dokazivo prepiskama).

Treće, kod upravljanja financijama je dolazilo do apsurdnih situacija. Stalno se pokušavalo utjecati s pozicije uskih vanjskih interesa na pitanje dugova, refinanciranja kredita, osiguranja novih izvora, naplate potraživanja i obveza prema dobavljačima. Naša pozicija je bila fokusirana na interes ZGH-a, dok su drugi sudionici pokušali promovirati eksterne interese. To je bilo primjetno i kod angažiranja KPMG-a, gdje smo uspjeli uravnotežiti početnu nejednaku poziciju. Neovlašteno nastupanje prema bankama rušilo je kredibilitet ZGH-a, koji smo morali vraćati. Koliko su neovlaštene osobe imale utjecaj na TT-a pokazuje primjer predsjednice Nadzornog odbora koja je čak intervenirala (temeljem kojih ovlasti?) u Gradskom uredu za financije, pokazujući poprilično nepoznavanje javnih financija.

Čitavo vrijeme su osobe iz Nadzornog odbora imale punu potporu TT-a i DD, potvrđenu nedavno i javnom izjavom TT-a.

Nagovorio sam Samodola da ostane kad je htio otići

Ante Samodol je bio moj prijedlog za izbor člana Uprave za financije i uvjet za moj ulazak u upravu ZGH-a jer je on prvorazredni financijski ekspert, bivši čelnik glavnog regulatora financijskih tržišta i trenutno najbolji CFO na tržištu, pa je bilo tragikomično promatrati kako trećerazredni nadzornici i neznalice iz Gradske uprave umišljaju da mogu Anti dijeliti lekcije. Logično da Ante nije mogao podnositi takav amaterizam i neznanje koje je štetilo ZGH-u i ne želeći sudjelovati u tom igrokazu, odlučio je otići. Kako je došao na moj nagovor pomoći stabiliziranju ZGH-a i imajući stoga moralnu obvezu prema njemu, uspio sam odgoditi njegovu ostavku s ciljem da ih dovedemo u situaciju da nas zajedno opozovu i time preuzmu punu odgovornost za još jednu u nizu od svojih loših odluka. Dakle, mi smo se razišli od njih zbog svih ovdje navedenih razloga, a ne oni od nas.

Nisu htjeli potpisati okvirni sporazum za otpad

Četvrto, primjer zbrinjavanja glomaznog otpada, koji je imao velik publicitet, na momente je ličio na grotesku. Kad smo došli u ZGH, odmah smo uočili da je podružnica Čistoća glavni generator gubitaka u ZGH-u zbog nesrazmjera između nametnutih regulatornih obveza (sukladno EU regulativi) i cijena zbrinjavanja otpada te smo odmah početkom srpnja pokrenuli aktivnosti smanjivanja troškova u Čistoći. Jedna od aktivnosti je bila kreirati vlastite kapacitete za oporabu glomaznog otpada, a kako se to ne može realizirati preko noći, predlagali smo da se potpiše okvirni sporazum za završeni postupak javne nabave zbrinjavanja glomaznog otpada da možemo paralelno u miru graditi vlastiti sustav. A okvirni sporazum i tako ćemo koristiti sukladno našim potrebama jer on nije obvezujući. Tada nastupa inat-politika platforme Možemo.

Neće potpisati zbog vlasnika firme koja je pobijedila u javnoj nabavi pa makar, rekoše, čitav grad bio pun glomaznog otpada. Kad se u gradu počeo gomilati otpad, nastupila je panika. Ponovo smo mi u ZGH-u morali snositi posljedice odluke gradskih vlasti, pokušali opravdati njihovu odluku iako smo znali da će je Državna komisija poništiti te morali nalaziti žurna, a ne sustavna rješenja za glomazni otpad. Meni su tumačili da je moj pristup poslovno opravdan, ali da oni imaju drugačiji politički interes. Ovaj slučaj pokazuje nesposobnost gradskog vodstva u praktičnom rješavanju problema gospodarenja otpadom iako im je to programski središnje usmjerenje.

Peto, praksa bivšeg gradonačelnika u neposrednom davanju radnih zadataka i naloga zaposlenicima ZGH-a od aktualnih članova Nadzornog odbora i Skupštine društva je čak intenzivirana u odnosu na prethodno razdoblje. Radne zadaće zaposlenicima, po zakonu, može davati samo poslodavac. A tko je ovdje poslodavac, zakonski je precizirano. Zaposlenici ZGH-a su bili često u čudu oko toga kako da se ponašaju. Korektno su me izvještavali pa sam im uglavnom odobravao aktivnosti nadajući se da će nadzornici i skupštinari shvatiti upozorenja.

Nada bijaše uzaludna.

Od početka smo ih upozoravali da rade protivno interesima ZGH-a

O političkim pritiscima iz Grada na kadrovsku politiku u ZGH-u, upornim nastojanjima nadzornika da dobiju ovlasti davanja suglasnosti na svako rukovodeće mjesto u ZGH-u, neću šire elaborirati. Od prvog tjedna u ZGH-u smo ih usmeno i pisano upozoravali da se poslovni sustav ne vodi po njihovim apstraktnim umišljajima, da nas sputavaju u upravljanju i figurativno rečeno, “pucaju u leđa”, da je to protivno interesima ZGH-a, Grada i njih samih, ali uzalud. Puno je još takvih primjera razilaženja u odnosu na TT-a, DD i članove Nadzornog odbora, a iz svega prezentiranog može se sažeti da su razlike značajne u poštovanju regulative i zbiljskom promicanju interesa ZGH-a kao javnog trgovačkog društva.

(7) Nudili su mi druga radna mjesta u Zagrebu

Naposljetku, Ante Samodol i ja smo slobodni ljudi i za to smo čitav život plaćali visoku cijenu i nikad nismo niti ćemo svoju slobodu mijenjati za sluganstvo. Nema cijene za to. I u ovom mučnom iskustvu, s pripadnicima skupine koji su prekršili svaki dogovor i svako obećanje i time se demaskirali, ostali smo dosljedni našim moralnim načelima, a ja nisam pristao da se kompromitiram njihovim ponudama o drugim mjestima u Zagrebu ili mjestom savjetnika Uprave.

Koga da savjetujem?

Zadovoljstvo nam je što smo barem dijelom našim znanjem i iskustvom te integritetom pomogli za tri i pol mjeseca stabiliziranju ZGH-a (za navesti naše aktivnosti u ZGH-u trebalo bi puno više prostora) i što smo odlično surađivali s mnogim zaposlenicima. Žao nam je obojici što će naši započeti ili planirani razvojni projekti u mnogim podružnicama i društvima ZGH-a ostati nerealizirani. Meni osobno što nećemo komercijalizirati imovinu ZGH-a i dati doprinos urbanizmu grada, što se neće uspostaviti ekološki i financijski održiv sustav gospodarenja otpadom i što neće AGM Libertas ostvariti svoju kulturnu misiju. Nadam se da se truljenje grada neće nastaviti tekuće četiri godine mandata. Nadam se da će generacije iza nas uspjeti transformirati provincijalizirani Zagreb u modernu europsku metropolu. Žao mi je što to moja generacija nije uspjela.

Neovisno što sam u ovom obrazloženju uzroka razlaza s aktualnim vodstvom grada Zagreba bio kritičan (i realan, radi potrebe javnosti da sazna što se događa u našem gradu), želim im svaku sreću u budućem radu. Trebat će im.

U Zagrebu, 12. listopada 2021.

PS. Sve što je Ante Samodol napisao na svom blogu je, nažalost, istina.