Published On: Pon, tra. 16th, 2018

Nezavisni novinar i antifašist Dragan Budak

Kao Nezavisni novinar, antifašist, iz antifašističke kuće, kojem je USAID dao 81.000 dolara, Dragan Bursać, morao je primjetiti da je fotografija od prije par dana  s mnoštvom koji stoji ispred crkve, u Širokom, namjerno ubačena, od strane još jednog nezavisnog portala. Nije to primjetio.

Morao je to napisati. Da netko želi izazvati političku priču, da je gvardijan u Širokom komad budaletine koji to dopušta, kompromitirajući cijeli jedan narod jer ne želi odbiti, svjesnu političku zloporabu mise. Nije to Dragan napisao.

Kao Nezavisni novinar kojem je USAID dao 81.000 dolara, Dragan Bursać, antifašist, iz antifašističke kuće morao je primjetiti da su proustaške stranke iz BIH 2010-e oktroirane u vlast FBIH od strane OHR-a i tadašnjeg američkog ambasadora Patricka Moona i da se nitko živ tada nije usprotivio tome, osim Hrvata koji ih nisu birali i gospodina Mile Dodika. Nitko drugi.

Nit je to pisao, nit mu je smetalo. Odšutio je. Baš ono nezavisno.

Kao nezavisni zabrinutist za sprstvo u FBIH morao je primjetiti da na prostoru najboljeg dijela BIH danas fali 240.000 Srba. Da uz 170.000 Hrvata ne postoji prostor u BIH s većim postotkom nedostajanja i  da se radi o prostoru s najvećim koeficijentom etničkom čišćenja po kvadratnom metru površine.

Pri čemu je to famozno “nedostajanje” samo brojčano, ne i stvarno i empatijsko i  da nitko ne žali za tim ljudima kojih tu više nema, nit se tko iskreno više nada da će se ti isti ikada više vratiti. Ta kojeg smo ih vraga tjerali.

Govorimo o prostoru antifašizma na kojem su bojnici El Mudžahida slavljeni kao junaci.

Antifašist, nezavisni, usaidizirani, zelenaš, Bursać, nije to primjetio. Odšutio je.

Odšutio je i sve ove godine da je konstitutivnost Srba u FBIH shvaćena kao bošnjačko nacionalno pravo koje im pripada po slovu i duhu Daytona. Jer konstitutivnog Srbina u Vladu FBIH imenuje Bošnjak, kao i kompletan srpski dom naroda.

Kao Nezavisni novinar, antifašist, iz antifašističke kuće, kojem je USAID dao 81.000 dolara, jer se bori protiv Dodikovog režima, zaboravio je primjetiti da je danas zabranjeno govoriti o povratku Srba u Konjic, Jablanicu, Zenicu, ili još gore pozivati na konačno kazneno procesuiranje onih koji su ih progonili.

Pošto logora ABIH nije bilo, glupo je sada tvrditi da ih je bilo. A bilo ih je. Međutim u ugovorima o donacijama, koje antirežimski i nezavisni NGO sektor prima, od pravih donatora, od najboljih donatora, stoji da ih nije bilo.

Prema istom ugovoru nije dozvoljeno pisati da su  jedini prostori gdje su se Srbi vratili u imalo ozbiljnijem broju prostori hrvatskog UZP-a. Jednako  kao i Bošnjaci. Napisati da je Aneks7 ispoštovan samo na prostoru banovine ratnog zločinca Slobodana Praljka, ravno je grijehu. Stoga je super docirati, s prostora gdje se aneks 7 naprosto iziginorirao. Bili to prostori Rasima Delića ili Radovana Karadžića.

Zato je  posve normalno na tviteru pročitati ovo, kao dobar primjer suočavanja Konjičana s prošlošću. Jer njih nitko ne tjera, da se suočavaju, i da se kaju. Nema tih NGO-a koji sljedbenike tekbir antifašizma tjeraju da ga se odreknu.

Kao Nezavisni novinar, antifašist, iz antifašističke kuće, kojem je USAID dao 81.000 dolara, nije Bursać ni primjetio zašto bošnjačke elite traže najednom popis iz 1991-e godine  niti se pokušao baviti tom analizom.

Odgovor je zato, jer ne mogu pristati da Srbi konačno budu konstitutivni u FBIH, da imaju svog potpredsjednika i da im ga i dalje ne bira lijeva, građanska, progresivna, no bošnjačka sećija.

Pošto po popisu iz 2013 u Sarajevu Srba nema, dok u onom iz 1991-e ima. I to toliko da takav popis, ako se primjeni, fingira laž, da ABIH nikog otjerala nije.

I u konačnici, kao Nezavisni novinar, antifašist, iz antifašističke kuće, kojem je USAID dao 81.000 dolara, Dragan Bursać je , valjda za to i služe ti dolari, zaključio da je Mile Dodik u Hercegovini “lokao sa onima koji slave Budaka”.

Iako je Dodik predsjednik RS-a, znači na čelu nekakve institucije koja bi se morala poštovati jer ju bira narod, minimum nekakve društvene pristojnosti je da ne pišeš da ti je predsjednik lokao, bez obzira koliko ga mrzio, pogotovo ako znaš da nije lokao i da zna ispijati tekućinu kao pristojan čovjek.

Lokanje je glagol koji se pridaje stoci, životinjama. Obično  lokanje asocira na svinje. Ako impliciraš da je predsjednik entiteta RS svinja, a ne čovjek, makar mu stotine tisuća tvojih sugrađana davale tolike godine podršku, ne pokazuješ li time možda prve znake nekakve duševne nepristojnosti, smatrajući da je ogromna većina građana, s kojom živiš, ništa drugo nego stoka. Ne upitaš li se nekad je li možda problem u tebi?

Drugi minimum pristojnog novinarstva je da ne pišeš da je lokao s ustašama, kad već znaš da nije lokao s ustašama, i kad si već bio tolika kukavica, od 2010-e do 2014, da iz Banja Luke, nisi cijele 4 godine mogao skupiti zrno herca, pa da napišeš, kako lažna sarajevska antifašistička elita, divani s ustašama.

Ili pak loče, Kako ti ćeif. Jer samo stoka, može 2010-e u Vladu FBIH dovesti štovatelje Maksa Luburića, i upravitelje Dretelja 1.

Onog Dretelja koji za Sarajevo nije postojao jer su u njemu ubijali i silovali i Bošnjaci. Onog  o kojem Bursać također, prema ugovoru ne smije. Iako se radilo o logoru za Srbe. U kojem je  silovala multietnička vojnica. O kojoj se također, prema ugovoru o dolarima, naprosto ne smije.

Što bi Bursać pisao o HOS-ovcu, ustaši odbjeglom iz BIH, odbjeglom  zbog ratnog zločina u Dretelju,  Miri Hrstiću i  o sto njegovih silovatelja jedne srpkinje iz Čapljine, doktorice Olge Draško, kada upravo on, Bursać a ne Dodik, u Mostaru divani s ovnima koji su silovatelja Olge Draško Hrstića ekranizirali, i prikazali kao svjedoka jednog humanizma. 

Ako je itko makar  nesvjesno,  druženjem , divanjenjem, podržao veličatelje jednog zločina, jednog prešućenog ustaštva u Mostaru, bio je to, i to ne tako davno Dragan Bursać, ne Milorad Dodik.

Bursaću je moralo biti čudno , kako od perioda 2010 do 2014 Sarajevo ne producira vijesti o Ustašama iz Hercegovine.  I misama iz Hercegovine. No nije mu bilo čudno.

I njima, Platformašima je čak bilo neugodno moralizirati iz Saraj grada gdje su Ustaše toplo dočekane ne samo 1941-e nego i 2010-e nekakvoj Hercegovini o tome. Hercegovini kojoj si upravo ustaše nametnuo u vlast.

Čak je i njima bilo neugodno. Bursaću nije.

Nije nam dakle poznato da je itko iz Platforme, dakle nitko iz koalicije SDP-SDA-HSP, nitko od onih koji su se u toj istoj Crkvi pomolili 2010-e, bio i blizu Dodika.

Nismo vidjeli Pavelićeve biste na sajmu, no jesmo Pavelićeve biste u Sarajevu. U onaj vakat. Vakat kad je Bursać šutio.

No njemu ne smeta napisati ovo:

 

Između ostalih stvari, kada govori o fašizmu, Bursać je zaboravio primjetiti još jednu stvar.

U “okupiranom” Sarajevu od 1941-1945 koje je i tada bilo predominantno bošnjački grad,  tko je bio okupator tih godina?

Tako veliki grad držati u okupaciji tolike godine, grad pun antifašista, za to treba velika vojska.
Vjerojatno se unuk narodne partizanske herojke, slaže s tim. Tko je onda i koja vojska okupirala Sarajevo?

Bursać je zaboravio primjetiti, valjda nezavisni dolari tome i služe, da je u tom istom okupiranom Sarajevu, ubijeno preko 10.000 Srba i Židova, nešto malo više od 400 Bošnjaka antifašista i nešto malo više Hrvata antifašista od Bošnjaka antifašista. Hrvata, koji su i tada u odnosu na Bošnjake Sarajeva, deset puta malobrojniji. Kako je to moguće?

Ovaj broj Bošnjaka i Hrvata koje su fašistički okupatori poubijali zapravo je mjera antifašizma okupiranog grada. Jer se Srbe i Židove ubijalo po defaultu, dok su Bošnjaci i Hrvati u najvećoj mjeri bili lojalni vlastima.

Prema tome je li se radilo o okupiranom gradu? Iz perspektive Srba i Židova, kao iz perspektive antifašizma da. No iz perspektive tadašnjeg prosječnog Sarajlije je li to bila okupacija za njega? Ako je Busuladžić u taj vakat bio narodni tribun, i jako cijenjen građanin, a slavio je tu vlast, može li se reći da je prosječan Sarajlija, štovatelj Mustafin, onaj koji je mirno gledao, baš kao po Arendtovoj banalnosti zla,  kako se odvode ljudi u Jasenovac, tu vlast smatrao okupacijom?

I tko je dođavola onda poubijao tolike Židove i Srbe, tko je taj vojnik i od čijih je kuća. Nije moguće da su svi vojno sposobni Sarajlije premješteni na Koševo. Gdje je i bilo sjedište Crne Legije.

Kao Nezavisni novinar, antifašist, iz antifašističke kuće, kojem je USAID dao 81.000 dolara, Dragan Bursać je , valjda za to služe ti dolari, zaboravio zaključiti da fašizam u BIH od 1941 do 1945 ima dvoetnički potpis, da je bio široko raširen u dva naroda, i da je dao ideologe fašizma, fašističke postrojbe, i fašističke zločine u oba ta naroda.  Naš hrvatski  otpad , ideologe ustaštva, o kojima se priča, i njihov, o kojem se pričati ne smije.

Zaključak na osnovu gore iznesenog je da kao Nezavisni novinar, antifašist, iz antifašističke kuće, kojem je USAID dao 81.000 dolara, Dragan Bursać o tome pričati, izgleda ne smije.

Jer takav je valjda ugovor, takvi su to dolari, takav je to život.I u konačnici  takva  nezavisnot.

Jer  da pričati smije, Dragan Bursać, antifašist, iz antifašističke kuće, prvi bi 2010-e napao one koji su u Vladu FBIH doveli Ustaše. Ne bi to morao činiti Dodik.

 

Ta tko jede granu na kojoj sjedi? Nitko.  Pa ni narodni heroji. Novinarstva. Bursaći. Buke.

Stoga Bursaću ne treba tražiti zamjerke. Čovjek samo odgovorno ispunjava stavke iz poslovonog ugovora.

Dobar je udarnik. I što se dogovoriš s njim čovjek uradi.

Ja tebi vojvodo, ti meni serdare.
Ja tebi  tekstove, ti meni “Đe si Nezavisni”.

 

Oznake:

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer