NEUNIŠTIVI VOZAČ Niki Lauda, čovjek koji se odrekao bogatog oca, triput pobijedio smrt i postao besmrtna legenda Formule 1

Iz Beča ovih dana dolaze vijesti kako 69-godišnji Lauda više nije kritično, nakon što su mu u bolnici zamijenjena pluća, oštećena još za vrijeme karijere vozača Formule 1. Takav scenarij nikog nije iznenadio, jer Niki nas je već navikao na pobjede u svom duelu sa smrti, a njegov život zaslužuje i više od jednog filma, onog pod naslovom ‘Utrka života’ kojeg je snimio o njemu i Jamesu Huntu Ron Howard.

Tri titule prvaka Formule 1 tek su djelić nezaboravnog života kojeg živi ovaj Austrijanac, a doprinos koji je dao automobilizmu, ali i zračnom prometu bio je i ostao izniman…

Zbogom bogatoj obitelji zbog ludih snova

‘Mnogi ljudi kritiziraju Formulu 1 kao nepotrebni rizik, ali kakav bi bio svijet da radimo samo ono što je nužno?’, zapitao se jednom prilikom Niki Lauda.

Snovi su ono što nas pokreće u životu, no svejedno se malotko spreman odreći svoje bogate obitelji kako bi ih pokušao ostvariti. Andreas Nikolaus Lauda rodio se 22. veljače 1949. godine, u Beču u domu poznatog biznismena i industrijalca Hansa koji se nadao kako će njegov sin nastaviti tamo gdje je on stao.

No, dječak kojeg su od milja zvali Niki razmišljao je isključivo o automobilima i jurnjavi u njima. Na užas visokoobrazovanog ostatka obitelji, nasljednik Lauda htio je od malih nogu samo jedno: postati najbolji vozač na svijetu i sve je činio da to ostvari.

‘Dobar možeš biti samo u onome što te veseli,’ poručio je svojima, ali nije naišao na razumijevanje. No, Nikija nije bilo briga. Ralice i traktore s kojima je jurio okolo kao dječak ubrzo su zamijenili automobili, od kojih je prvi bio Volkswagen Buba, no nije prošlo mnogo vremena prije nego što ga je razbio.

‘Formula 1 ne dolazi u obzir,’ stigao mu je zatim ultimatum od oca Hansa koji je potegnuo čak i veze među bogatim prijateljima kako bi sin ostao bez potencijalnih sponzora ganjajući svoju karijeru, ali nije pomoglo. Efekt je bio sasvim suprotan.

Mladog Laudu ništa nije moglo zaustaviti pa je digao kredit od 30 tisuća funti kojim je platio svoje mjesto u bolidu Marcha u Formuli 2. Unatoč talentu kojeg je pokazivao na stazi, rezultati nisu bili impresivni i nije ostvario niti jednu pobjedu u ovom natjecanju, ali tvrdoglavo je nastavio svojim putem, digao još jedan kredit i kupio mjesto u elitnom automobilističkom natjecanju, za volanom F1 momčadi BRM.

Peto mjesto u Belgiji u bolidu koji je bio slab i previše se kvario privuklo je pažnju onih najmoćnijih, no Laudin odnos s obitelji zauvijek je pukao.

‘Zaboravite na obiteljski posao i ne morate mi pomoći. Uspjet ću sam. Samo zapamtite jedno: kad postanem prvak svijeta, nemojte me tražiti. Tada neću biti vaš sin, vaš unuk, niti nitko tko vas poznaje,’ poručio je svojima Niki i zakoračio u okrutan svijet u kojem ga je čekala neizvjesna budućnost…

Spasitelj Ferrarija i sretno oženjeni čovjek

Nakon početnih problema u karijeri početkom sedamdesetih krenuo je streloviti uspon Laude na sam vrh Formule 1. Svom sportu pristupao je poput najpedantnijeg inženjera, igrao važnu ulogu u unaprijeđenju bolida, a na stazi je vozio precizno i kalkulirano, bez suludih improvizacija i s pravilno određenom dozom rizika.

Baš tih godina Ferrari je upao u rezultatsku krizu, poput ove današnje i punih deset godina čekao na titulu prvaka svijeta. Talijanska momčad odlučila je za volan svog bolida dovesti Švicarca Clayja Regazzonija, ali htjeli su potpuno promijeniti vozačku postavu i zaposliti još jednog talenta.

Kad je Enzo Ferrari pitao Regazzonija što misli o Laudi koji mu je bio timski kolega u BRM-u ovaj ga je nahvalio i praktički mu omogućio dolazak u veliku ekipu 1974. godine koju je kao ravnatelj preuzeo Luca di Montezemolo i ambiciozno ciljao povratak na vrh.

S pobjedničkim bolidom u rukama Lauda je procvjetao. Već u prvoj utrci za Ferrari završio je drugi u Argentini, da bi zatim u Španjolskoj ostvario prvu pobjedu. Na čak šest utrka startao je s prve pozicije, no mehanički problemi kao i neiskustvo u pojedinim situacijama ipak su ga zaustavili u borbi za naslov pa je završio tek četvrti u ukupnom poretku.

‘O porazima se uvijek isplati raspravljati, jer iz neuspjeha možeš više naučiti nego iz pobjeda,’ tvrdio je oduvijek i to se isplatilo.

Sljedeće sezone sve je sjelo na svoje mjesto i austrijski je vozački as sa 26 godina proslavio prvu titulu prvaka Formule 1, vrativši Ferrari nakon 11 godina gdje mu je mjesto. Pet pobjeda bilo je dovoljno da ostavi iza sebe Emersona Fittipaldija i Carlosa Reutemanna i s velikom prednošću zasjedne na tron, o čemu je sanjao praktički od kolijevke.

Tih je dana upoznao i ženu s kojom je proveo sljedećih 15 godina života. Marlene Knaus bila je manekenka, vrlo popularna u Europi i veza s njom za Nikija je bila jednako velika životna pobjeda, s obzirom da su ga zbog specifičnog lica i građe zubala zvali Kralj Štakor i nije bio niti među najzgodnijim vozačima niti poznat po osvajačkoj osobnosti. U bračnu luku uplovili su 1976. godine, baš uoči najtežih bitki koje su Laudu čekale u životu…

Okršaj s Jamesom Huntom i stravična nesreća u ‘zelenom paklu’

Bile su to najopasnije godine u povijesti Formule 1. Brzine su povećane u odnosu na početke utrkivanja pedesetih godina, a sigurnost bolida i staza bila je nikakva pa je smrt vrebala na vozače na svakoj utrci.

Sunarodnjak Jochen Rindt postao je 1970. godine prvi i zadnji prvak u povijesti Formule 1 koji je osigurao titulu nakon što je već poginuo na Monzi ranije u sezoni. Poginuli su Jo Siffert, Roger Williamson, Francois Cevert, Peter Revson, Helmut Koinigg i Mark Donohue, a mnogi vozači unesrećeni su prekidali karijere.

Čak ni proračunati virtuoz poput Laude nije bio siguran, pogotovo kad je na scenu u elitnom automobilističkom natjecanju stupio James Hunt i zaprijetio s McLarenom njegovoj dominaciji 1976. godine. Čovjek za kojeg se vjeruje da je spavao s više od pet tisuća žena, a koketirao je i s drogom te alkoholom, od Nikija je tražio maksimum i više od toga kako bi bio savladan.

Duel dvije vozačke suprotnosti doživio je kulminaciju u Nürburgringu, na više od 20 kilometara dugačkoj stazi koju je ranije Jackie Stewart s pravom prozvao ‘zeleni pakao’, najopasnijoj u Formuli 1.

Lauda je par dana prije na sastanku vozača tražio da utrka ne bude održana iz sigurnosnih razloga, jer nije bilo dovoljno vatrogasaca uz cestu niti osnovnih uvjeta za ukazivanje pomoći unesrećenima. Na njegovu žalost, bio je nadglasan i zatim se dogodila katastrofa. Izgubio je kontrolu, udario u ogradu i Ferrari je planuo, a Brett Lunger još se zabio u njega. Polomljenih kostiju nije se bio u stanju izvući iz zapaljenog bolida, ali kolege vozači Merzario, Lunger, Edwards i Ertl stali su i uspjeli ga iznijeti na sigurno.

‘Da sam još deset sekundi bio unutra, umro bih,’ uvjeren je Lauda.

Izbjegao je smrt za dlaku, ali posljedice su bile zastrašujuće. Kaciga mu je pala tijekom nesreće, opekline su uništile njegovo lice, a otrovni plinovi oštetili pluća, ona ista koja su 42 godine kasnije potpuno otkazala.

Iako je bio pri svijesti nakon što su ga izvukli iz bolida, Lauda je zatim pao u komu i počela je njegova prva velika borba za život.

‘Kad sam došao u bolnicu imao sam osjećaj velikog umora, potrebu da spavam. Ali znao sam da to nije običan odlazak na spavanje, nego nešto drugo. I tada ti ne preostaje ništa drugo nego boriti se sa svojim mozgom. Čuješ zvukove i glasove i pokušavaš ih slušati, održavaš mozak u borbi s bolešću. To sam napravio i tako preživio,’ prisjeća se danas Niki Lauda kojem je lice bilo spaljeno na zastrašujući način:

‘Kad me supruga vidjela prvi put, onesvijestila se. Ljudi koji su me ugledali bili su šokirani. To me uznemiravalo, no samo sam operirao oči kako bih poboljšao vid. Kozmetičke operacije su dosadne i skupe, a jedino što su mogli je dati mi drugo lice. Dok god sam bio funkcionalan, nije me bilo briga.’

Čudesni povratak, dvogodišnja pauza i šampionska završnica

Da će se samo šest tjedana nakon takve nesreće Lauda ponovo utrkivati, to nitko nije vjerovao. No, on se praktički iz bolnice uvukao u svoj Ferrari i nastupio na Monzi na kojoj je osvojio četvrto mjesto, iako je zbog tehničke pogreške pri postavkama bolida morao startati zadnji.

‘Niti u jednom trenutku nisam razmišljao o odustajanju. Znao sam kakav je rizik, nesreća me nije iznenadila, vidio sam u životu vozače kako umiru ispred mene. Htio sam se vratiti i vidjeti što će dalje biti,’ priznao je čudesni Austrijanac koji je nastavio borbu s Huntom do posljednje utrke u Suzuki za naslov prvaka, a onda je potop na stazi pokazao da ipak nema namjere drugi put srljati u smrt.

Lauda kojem su obrve spaljene u nesreći nije mogao voziti u močvari u koju se pretvorila japanska staza, rano je samoinicijativno odustao, a Hunt je ugrabio ključne bodove i osvojio titulu.

‘Bili smo prijatelji, poznavali se još iz ranih dana u Formuli 3. Često su nam se putevi križali, a on je bio strašno brz. Postojalo je međusobno poštovanje i ako je već netko drugi morao tada biti prvak, drago mi je da je to bio on,’ kaže Lauda o legendarnom rivalu i otkriva da ipak nisu bili toliko različiti:

‘Sviđao mi se njegov način života. Nešto od toga sam i probao. Nisam bio tako krut kako me predstavljaju, ali bio sam discipliniran. Nikad nisam pio prije utrke, ali morao sam poslije. Svaka utrka mogla mi je biti zadnja. Bila su to teška vremena.’

Hunt nije bio tip rivala koji bi trajao duže od jedne sezone, žene i alkohol bile su mu važnije, a Lauda se već sljedeće godine vratio na tron i 1977. osvojio svoju drugu svjetsku titulu.

No, ljubav njega i Ferrarija pukla je još tamo u Suzuki kad je odbio voziti u opasnim uvjetima, a s Talijanima se posvađao do kraja i raskinuo veze kad su u momčad doveli Carlosa Reutemanna kojeg je mrzio.

‘Nismo se mogli podnijeti i umjesto da skinu pritisak s mene, oni su ga još povećali kad su ga doveli,’ optužio je slavnu momčad Niki, a kad je u Ferrari stigao i Gilles Villeneuve otišao je iz Maranella čim je osigurao novu titulu, čak i prije kraja sezone.

U sljedeće dvije sezone s Brabhamom, momčadi Bernieja Ecclestona nije mu išlo, a 1979. godine poručio je svima da mu je dosta voziti u krug i da se želi posvetiti svojoj drugoj ljubavi, a to je bila avijacija.

Pokrenuo je svoju kompaniju i propustio dvije sezone u Formuli 1, no vratio se 1982. godine s McLarenom i to vrlo uspješno.

‘Zanimalo me kad se vratim hoće li se dogoditi klik u glavi koji mijenja stanje svijesti. Znao sam da ako se to dogodi da se ne moram bojati novih vozača koji su došli u sport – Pironija, Prosta, Rosberga, Piqueta… Znao sam da imam prednost u odnosu na njih,’ samouvjereno je najavio Lauda i to potvrdio na stazi. Do treće i posljednje titule stigao je 1984. godine, s mladim Alainom Prostom kao timskim kolegom. Unatoč tome što je Francuz pobijedio u sedam utrka, a Lauda u samo pet, konstantnost i sreća su bili na strani iskusnijeg vozača koji je sa samo pola boda prednosti ostao prvi u ukupnom poretku.

Sljedeće sezone Lauda je mnogo odustajao, a onda u Belgiji slomio zglob ruke i odlučio jednom za sva vremena završiti sa svojom avanturom u Formuli 1. Umirovio se s tri titule, 25 pobjeda, 24 pole pozicije i 54 pobjedničkih postolja.

Neočekivana tragedija i potraga za istinom

Jednako kao što je volio brze automobile, Lauda je obožavio avione te sve ono što predstavlja zrakoplovni promet. Još za F1 karijere odlučio je povući se sa staze i pokrenuti Lauda Air, a svoju kompaniju je uspješno prodao Austria Airlinesu, dok su njegovi Air Niki i LaudaMotion također bili privlačni drugim kompanijama poput Ryanaira pa su u novom tisućljeću pronašli nove vlasnike.

Trostruki prvak Formule 1 ima pilotsku licencu i povremeno je vozio kao kapetan svoje putničke avione, a iako je pedantno vodio ovaj posao i imao luksuzne letjelice koje su svi cijenili, u svibnju 1991. godine dogodila mu se velika tragedija. Naime, tada se njegov Boeing 767-3Z9ER koji je putovao prema Beču nedugo nakon polijetanja u Bangkoku zapalio i srušio.

Nitko od 223 putnika nije preživio. Sumnjalo se da je bila postavljena bomba, sumnjalo se i u pogrešku pilota koji nije uputio nikakav poziv u pomoć prije nesreće, kao i u probleme s vratima na avionu. Lauda je odmah otputovao u Tajland i nije imao namjere stati dok ne otkrije uzrok katastrofe.

‘Prošao sam tih dana svašta i shvatio da budućnost ne možeš kontrolirati,’ priznao je.

Pokazalo se da je uzrok nesreće bila aktivacija potisnih usmjerivača usred leta, što se nije smjelo dogoditi. Iako je istraga onih zaduženih za sigurnost zrakoplovog prometa donijela zaključak da se nesreća mogla izbjeći od strane pilota, Niki to nije samo tako prihvatio. Otišao je u sjedište Boeniga u Seattle i u njihovom simulatoru testirao ovu situaciju čak 15 puta te nijednom nije uspio spasiti avion.

Pokazalo se da Boeing 767 nikad nije testiran pri toj visini u takvoj situaciji. Lauda je tražio da mu daju avion da to učini s testnim pilotima ili da Boeing izda priopćenje u kojem priznaje sigurnosni propust na avionima. Na kraju je američka kompanija popustila i priznala grešku u električnom mehanizmu zbog koje su se aktivirali kobni poklopci. Lauda je sa srca skinuo krivicu za smrt svojih putnika, a na 23 sprovoda onih koji nisu uspjeli biti identificirani je osobno otišao. Ljudski gubitak u ovoj tragediji se ne može opravdati, ali nije bio uzaludan: unaprijeđena je tehnologija pri kreiranju aviona i buduće žrtve time su spašene…

Ljubav vrijedna poklonjenog bubrega

Sa suprugom Marlene Niki je dobio dva sina: Lukasa koji je otišao u menadžerske vode i Mathiasa koji ima solidnu vozačku karijeru, ali ni blizu kao otac. Godine 1991. godine Laudin brak ipak se urušio, a iako se zakleo da se više neće ženiti, ipak je u zrelim godinama pronašao novu ljubav.

‘Upoznao sam je na zabavi i zaljubio se. Bila je to jedna od onih situacija kad nekog upoznaš i jednostavno znaš da je to to. Svidjela mi se zbog njezinih cipela. Sve su druge nosile štikle osim nje. To me prvo privuklo,’ prisjetio se Niki prvog susreta s Birgit Wetzinger, 29-godišnjom stjuardesom njegove aviokompanije.

Nakon krstarenja na Visu godine 2008. Niki i Birgit vratili su se u Beč i oženili, no to nije urušilo njegov odnos s Marlene.

‘Ona je ostala dio mog života. Imamo kuću na Ibizi gdje živi. Moja stara i nova obitelj često su zajedno. Marlene je nevjerojatna žena. Ako su svi sretni i ona je sretna. Razveli smo se, ali ostali prijatelji. Birgit je također njezina prijateljica,’ otkrio je jednom prilikom.

A da 30 godina mlađa supruga definitivno nije sponzoruša koja je ugrabila 60-godišnjaka iz osobnih financijskih interesa dokazala je nova gospođa Lauda godinu dana nakon vjenčanja. Niki se ponovo borio za svoj život, nakon što mu je otkazao bubreg kojeg je već jednom transplatirao zahvaljujući bratu donatoru, ali tijelo ga više nije prepoznavalo. Tu je Birgit uskočila i donirala bubreg svom mužu te tako njihovu romantičnu priču učinila još impresivnijom. Oboje su se oporavili i dobili blizance, Maxa i Miju.

Povratak u Formulu 1 i treća uspješna borba sa smrću

Vozački velikan ni u poznim godinama nije zaboravio elitno automobilističko natjecanje koje je redovito komentirao za njemačku televiziju, a onda je otišao korak dalje 2001. godine prihvativši mjesto ravnatelja momčadi Jaguara, no brzo je smijenjen.

Novi šampionski dani ipak su došli za Laudu u posljednjih šest godina, kada je imenovan jednim od članova uprave F1 momčadi Mercedesa koja je zavladala sportom. Za četiri konstruktorske titule i četiri vozačke pripadaju zasluge i njemu koji je bio nezaobilazna figura u boksu ‘srebrnih strijela’ sve do utrke na Silverstoneu sredinom srpnja.

‘Ako želiš donijeti pravu odluku, moraš biti u pravom okruženju. Moraš biti okružen pravim ljudima,’ ponosno je tvrdio i ima pravo.

Kad se nedavno nije pojavio na zadnje dvije utrke uoči ljetne stanke javnost se zabrinula. Pokazalo se s pravom. Austrijski mediji objavili su početkom kolovoza da je Lauda kritično nakon što su mu otkazala u nesreći na Nürburgringu oštećena pluća i transplatiran mu je i ovaj organ u bolnici u Beču.

No, Lauda ne bi bio Lauda da nije pobijedio još jednu bitku sa smrću te se trenutno uspješno oporavlja.

‘Ne sumnjam da će uskoro doktorima reći da mu je dosadilo ležanje u krevetu u bolnici,’ siguran je njegov najbliži suradnik u Mercedesu Toto Wolff koji mu je u ime Mercedesa poslao poruku podrške. Tako će vjerojatno i biti, a Nikiju predviđaju još jednom potpuni oporavak. Pravog šampiona jednostavno nikad ne treba otpisati…