Nepoznati znanstveni genij Hadžidedić htio bi uvjeriti ljude da nisu ono što jesu

U poznatom londonskom Hyde Parku postoji jedan kutak na kojem svaki prolaznik može održati govor na bilo koju temu. Izuzetak su vrijeđanje kraljice i pozivanje na puč protiv državne vlasti. Govornika u spomenutom parku ne manjka. Istina, problem je publika, jer mnogi od prolaznika ne žele slušati bedastoće. Krug 99 u Sarajevu, u kojem se okupljaju uglavnom nostalgičari za prošlim vremenima, postao je neka vrsta Hyde Parka u kojem često nastupaju i oni kojima su znanost i logika „terra incognita“ (nepoznata zemlja).

„Bosanci“ različitih vjeroispovijesti?

Jedan od zadnjih govornika, neki nepoznati znanstveni genije, po imenu Zlatko Hadžidedić, toliko se uživio u svoje izlaganje o nacijama pred 99 nostalgičara da nije niti primijetio kako mu je govor pun, ne samo jednoumlja, nego i nelogičnosti. Čovjek je – kao što to biva s takozvanim stručnjacima u Hyde Parku – pobrkao sve što se pobrkati može. Citira velikosrpskoga ideologa Garašanina koji je, navodno, ustvrdio da u BiH žive samo Bošnjaci „muhamedanske, latinske i pravoslavne vjere“ i da bi ih trebalo uvjeriti kako su porijeklom Srbi. Na toj bolesnoj, znanstveno u potpunosti neutemeljenoj velikosrpskoj budalaštini, kako su muslimani i katolici Srbi koji su se nekoć odrekli svoje vjere i nacije, pokušava spomenuti govornik u „Hyde Parku“ utemeljiti svoju još bedastiju ideju kako i danas u BiH postoje samo „Bosanci“ katoličke, pravoslavne i islamske vjeroispovijesti. Po njemu su, navodno, nacije nešto anakrono, izmišljotina velikih kolonijalnih sila čega se treba, što je moguće prije, riješiti. U tom kontekstu govori o takozvanoj „državnoj naciji“ miješajući pojam nacionalne pripadnosti državi kao prostoru s pripadnošću nacionalnoj grupi koja njeguje istu kulturu, tradiciju, jezik i običaje. Istina, ima država koje se preko nacija definiraju, ali pri tome ne pokušavaju nijekati drugima unutar državnoga prostora njihove osjećaje pripadnosti nekoj drugoj etničkoj skupini. Upravo na tome počiva svaka istinska demokracija.

S pozicija koje nemaju ništa zajedničko s ozbiljnom znanošću, predlaže dotični gospodin referendum u BiH o nacionalnom pitanju. Po njemu bi Hrvati, Srbi i Bošnjaci prestali biti nacije, ukoliko bi se većina stanovnika u BiH izjasnila da u državi žive samo nacionalni Bosanci. Očito je da gospodin Hadžidedić stoji pod utjecajem stare jugoslavenske ideologije koja je propagirala ideju jedne države, jednoga naroda i jednoga jezika (Jugoslavija, Jugoslaveni i jugoslavenski). Ta se država, a i njezina istoimena nasljednica, raspala znatnim dijelom i zbog toga, jer su Srbi doista vjerovali kako će kroz Jugoslaviju postići ono što nisu uspjeli preko Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Mogući temelj raspada EU-a

Nažalost, i Europska unija je na najboljem putu da se raspadne zbog različitoga odnosa prema migracijskom problemu, ali i pokušaja stvaranja nečega poput europske nacije koja bi omogućila jači politički, ekonomski i ideološki utjecaj većih naroda na manje. Koliko istinsko zajedništvo u Uniji igra veliku ulogu, pokazalo se za vrijeme korona-krize kad je svako mislio na svoj prostor.

Uostalom, kad bi netko u Velikoj Britaniji predložio da se napravi referendum o tome postoji li samo britanska nacija, završio bi na psihijatriji.

Slično bi prošao i onaj koji bi pokušao dirnuti u posebnosti Švicaraca njemačkoga, francuskoga, talijanskoga i retroromanskoga porijekla. Upravo zbog tih posebnosti formirana je u Švicarskoj čak i 1979. županija (kanton) Jura, koja se odvojila o Berna, kako bi pripadnici francuskoga porijekla imali svoj zasebni prostor.

Uvjeriti ljude da nisu ono što jesu

Ono što u BiH zabrinjava jesu „mudraci“ koji pokušavaju silom nametnuti jednu naciju – bosansku, koju ne prihvaćaju Hrvati, Srbi, ali ni veliki dio Bošnjaka. Nešto slično je u vrijeme austrougarske vlasti u BiH pokušao Benjamin Kallay, oslanjajući se na bosanske begove, prema onoj „zavadi pa vladaj“. Cilj je bio prisiliti Hrvate i Srbe da se odreknu svoje nacionalnosti u korist zajedničke – bosanske. Kako je to završilo, vjerojatno je poznato i „genijalnom“ predavaču Zlatku Hadžidediću. Istina, spomenuti gospodin ne polazi s pozicije Mađara Kallaya, nego nostalgičara koji misli da je moguće preko noći uvjeriti ljude da nisu ono što jesu, i to s ciljem očuvanja nekadašnjih privilegija.

Srećom, ni sami Bošnjaci muslimani nisu oduševljeni takvim idejama. I to ne samo zato što znaju da bi to vodilo u sukob i raspad BiH, nego i zbog toga što bi islam s vremenom postao beznačajna odrednica u životu Bošnjaka, jer bi unutar bošnjačkoga korpusa još više ojačala sekularna opcija. A to bi bio kraj dublje veze Bošnjaka s Erdoganovom Turskom i islamskim svijetom.

Zašto su jugonostalgičari još agresivniji?

Nažalost, ima i zapadnih političara koji ne shvaćaju da sloga Željka Komšića i Bakira Izetbegovića ne počiva na iskrenom ideološkom uvjerenju, nego na strateškom nadmudrivanju i očuvanju pozicija. Izetbegović se služi Komšićem da bi pokazao kako ga zanima ono što ga ne interesira, kao što se Komšić služi Izetbegovićem da bi uvjerio Bošnjake da ga interesira ono što ga uopće ne zanima. Sada kad su se među bošnjačkim političarima pojavili oni koji misle da s Izetbegovićem treba potražiti pravedno rješenje za hrvatsko izborno pitanje, postali su jugonostalgičari još agresivniji. Zašto? Zato što će u slučaju bošnjačko-hrvatskoga dogovora izgubiti uporište među Bošnjacima. Njih ne zanima ni to što bi takav dogovor bio početak shvaćanja bosanskih Srba da i sami zbog potrebnoga mira u BiH moraju ustupcima dati svoj doprinos. Njih zanima samo očuvanje stečenih privilegija na ideji lažnoga jedinstva. Kao da su Tita i komuniste doista zanimale multikultura i multireligioznost. Zanimao ih je lijep život na račun naroda, i to svejedno kojoj naciji pripadao. Da je bilo drugačije, vjerojatno ne bi Srbi s vremenom u Jugoslaviji prigrabili sve poluge moći, posebno one unutar policije i vojske. Uostalom, svima je poznato koliko je ta takozvana armija svih naroda učinila zla u ime bolesne srpske ideologije.