Published On: Sub, ožu 8th, 2014

Nepotizam u BiH: S tatom na funkciji do blistave karijere

U današnjoj Bosni i Hercegovini ne postoji sfera društva u kojoj nepotizam nije duboko ukorijenjen. Javne su institucije bastioni zapošljavanja rodbine, kumova i prijatelja.
Analitičari se slažu da, zahvaljujući neprocesuiranju ovog vida korupcije, nepotizam i za građane postaje gotovo uobičajena pojava.
Gorica Dodik, kćerka predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, je predstojnica ureda Željke Cvijanović, ministrice za ekonomske odnose i regionalnu suradnju u tom entitetu. Sin ministra financija Bosne i HercegovineNikole Špirića, Aleksandar, na mjestu je prvog tajnika bh. veleposlanstva u Beogradu. Dejan Majkić, sin zastupnice u Parlamentarnoj skupštini BiH Dušanke Majkić je pomoćnik ravnatelja Porezne uprave RS. I tako u nedogled.
Dok stotine građana u BiH svakim danom ostaju bez posla, za djecu dužnosnika sjajna budućnost je zajamčena. Barem dok je roditelja na položaju. U Helsinškom odboru RS kažu da je bezbroj pritužbi građana na ovu vrstu zloupotreba položaja i ovlasti.
“Primjeri su zaista bezbrojni i bezočni. Ono što nas najviše može razočarati – dakle ne samo oni koji zloupotrebljavaju vlast i u institucijima u kojima rade zapošljavaju svoje sinove, kćeri, supruge, najbližu rodbinu – je možda čak i prevladavajući stav u bh. javnosti – ako ona uopće postoji – da je to zapravo nešto skoro normalno. I vrlo često kada o tome govorimo na nekim konferencijama ili u susretima s građanima čujemo pitanje: ‘A zar to ne biste i vi tako uradili?'” navodi izvršni direktor Helsinškog odbora RS Branko Todorović.
I novinar Oslobođenja Almir Terzić slaže se da se danas između institucija BiH i nepotizma stavlja znak jednakosti. On navodi primjer Regulatorne agencije za komunikacije u kojoj rade djeca trojice bivših ministara komunikacija i transporta.
“Imamo primjer da kći Branka Dokića radi u Agenciji, da je zaposlena kći Bože Ljubića, da je nedavno zaposlen sin bivšeg ministra Rude Vidovića”, navodi Terzić.
U prvoj polovici ove godine, u Centar za pružanje pravne pomoći u borbi protiv korupcije (ALAC, pri organizaciji Transparency International BiH) primiljeno je 112 građanskih prijava na rad državnih organa. Najviše ih se odnosilo na nepravilnosti i zloupotrebe pri zapošljavanju, neregularno provedene natječaje za prijam državnih službenika na svim razinama vlasti i prijam zaposlenih u javna poduzeća.
“Imali smo slučajeve gdje su premijeri zapošljavali članove svoje obitelji na jako odgovorne pozicije, da gotovo svaki ministar koji dođe na vlast dovede pola svoje obitelji da radi u određenom ministarstvu. Kod nas je to, nažalost, postalo nešto što je normalno i nešto što već svi očekuju da se mora dogoditi kada netko dođe na određenu poziciju”, kaže glasnogovornica Transparency Internationala BiHIvana Korajlić.
Sveučilišta u Bosni i Hercegovini smatraju se leglom nepotizma. Banjalučki studenti su još proljetos tražili da se poduzmu oštre mjere na suzbijanju te pojave. Oni su naveli da pet od devet izabranih asistenata na sveučilištu nisu imali protukandidate na natječaju, a svi su djeca poznatih profesora.
Čest je slučaj da se na natječaj prijavi i samo jedan kandidat, po pravilu sin ili kći utjecajne osobe. Studenti su, među brojnim primjerima slučajeva koji nisu imali protukandidate, naveli i slučajeve sina bivšeg predsjednika Vlade RS Dragana Mikerevića i sina bivšeg rektora Banjalučkog sveučilišta Dragoljuba Mirjanića. Ali jedan on najočitijih primjera napotizma otkrila je upravo Unija studenata s Banjalučkog sveučilišta.
“Eklatantan primjer onoga o čemu smo mi govorili, a rekli su da nemamo dokaze, bio je sad ovaj natječaj u Srednjškolskom domu, gdje ravnatelj tog doma od prijavljenih 35 ljudi na natječaju zaposli svoju suprugu s obrazloženjem da je ona ipak najbolji kandidat”, navodi predsjednik Unije Nikola Dronjak.
Ipak, nepotizmu u Bosni i Hercegovini najviše pogoduje ravnodušnost građana. Novinar Almir Terzić kaže da se povremeno netko usudi iznijeti u javnost takve slučajeve utopistički vjerujući u rad nadležnih institucija.
“Zaboravljaju, međutim, da je to u BiH nemoguća misija”
, ističe Terzić.