Mladi Josip Previšić je svestrani sportaš i prvak iz Mostara. Ima titulu kadetskog viceprvaka BiH u judu, te juniorskog prvaka Hrvatske u sambu.
Predstavite se našoj publici, iako ste već poznati široj javnosti po svojim dosadašnjim uspjesima.
Zovem se Josip Previšić, imam 17 godina i pohađam Srednju turističko-ugostiteljsku školu u Mostaru, smjer nutricionista. Bavim se judom, a u posljednje vrijeme i sambo sportom.
Kada si se počeo baviti judom?
Počeo sam se baviti judom 2010. godine, s tim da sam imao pauzu od 2012-2016. godine zbog udaljenosti i ne mogućnosti odlazaka redovito na treninge.
Sjećaš li se svoje prve medalje?
Iskreno ne sjećam se svoje prve medalje, ali mislim da je prva bila iz Splita.
Kako izgledaju tvoje pripreme za natjecanje ?
Dan započinjem doručkom i spremanjem za trening. Jutarnji trening radim kondiciju i snagu, a nakon toga moram u školu. Poslije škole svaku večer imam trening juda gdje radim na tehnici i sparingujem sa svojim klupskim kolegama.
Imaš li tremu prije borbe?
Nikad nemam tremu prije borbe.
Je li ti neka borba ostala urezana u sjećanje?
Jeste, borba protiv Vid Jelasa, reprezentativca Slovenije na mom prvom Europskom kupu za kadete u Zagrebu. Tog sjajnog judaša sam uspio pobijediti i uvjerio sebe da mogu raditi i protiv dosta iskusnijih natjecatelja iz mnogo razvijenih država na spram naše.
Na posljednjem turniru ostvario si veliki uspjeh…
Da, radi se o sjajnom uspjehu u kojeg je vjerovao samo moj trener, da ću ga ostvariti i na kraju sam to i uradio. Prvi put nastupio sam u sambo sportu i to na državnom prvenstvu Republike Hrvatske. Ostvario sam sjajan rezultat postavši juniorski prvak Hrvatske u ovom za mene dosta novom ali i prelijepom sportu.
Od kada se baviš sambo sportom i kako ti se čini ova nova disciplina?
Sambom se bavim tek nekoliko mjeseci, ali moj trener Majo Ćeško je u meni vidio veliki potencijal i rekao mi da ako ikad igdje nastupim da ću ostvariti odlične uspjehe. Na kraju, tako je i bilo.
Foto: Privatna arhiva / Josip Previšić i njegov trener Majo Ćeško
Što misliš o pravilima natjecanja u judu i sambo sportu?
Mislim da su uredu u oba sporta. Malo su pravila u sambo sportu „poštenija“. Na kraju ipak pobjedi onaj bolji, spremniji…
Koji pojas trenutačno nosiš?
Upravo sam nedavno položio za smeđi pojas ( 1. KYU).
Kakav je odnos između tebe i tvog trenera ?
Odnos između mog trenera i mene je neopisiv.
Koliko cijeniš trenerov trud i brigu prema tebi kao pojedincu?
Jako puno cijenim njegov trud i zahvalan sam mu na svemu.
Koliko ti znače tvoji partneri u klubu i koliko se trebaš pripremati za neki turnir?
Znače mi puno, jer da nema njih, ja ne bih bio gdje jesam. Ipak sam uz njih postigao sjajne rezultate. A uz njih vam ne treba mnogo truda.
Postao si viceprvak BiH, kakav je to osjećaj bio?
Jesam. Postao sam viceprvak BiH iako sam po svome skromnom mišljenju trebao biti i prvak. Zato sam maloprije i istakao, da su u sambu ipak malo poštenija pravila i suđenje. Na kraju osjećaji su bili izmiješani, jer očekivao sam dosta bolji rezultat, a opet s druge strane pored toliko sjajnih judaša ja sam drugi u cijeloj državi, zar ne? Idemo dalje.
Kojeg poznatog judaša/judašicu najviše cijeniš i zašto?
Iskreno, nemam nikoga koga bih baš istakao.
Imaš li nekog uzora u životu i sportu?
Imam, svoje roditelje.
Što planiraš u budućnosti?
Planiram biti nutricionista i fitness trener.
Koje sportove pratiš osim juda?
Pratim biciklizam i rukomet.
Što voliš raditi u slobodno vrijeme?
Voziti bicikl i uživati u prirodi.
Što bi poručio mladima koji se počinju baviti borilačkim vještinama?
Poručio bih im da imaju dosta upornosti, da ne gube volju i da ne odustaju u sportu, niti u životu.
Bravo Josipe.