Željko Komšić uvijek je bio populist. Prijetio je on prstićem, lomljenjem prstića. Iako mu je navodno na duši BIH, i njena svijetla budućnost njegova stranka SDP i derivat te stranke DF činili su i čine sve da Bosne i Hercegovine bude što manje. Kako je jačala ideja SDP-a tako su jačali i hrvatski zahtijevi za ravnopravnost. Više Komšića više trećeg entiteta reklbi bi analitičari. Dovoljno je usporediti institucije predsjedništva nekada i danas. Osam punih godina institucija predsjedništva u kojoj je sjedio Komšić rastakala je ideju BIH, i bila snažan argument da u ovoj državi nešto ne štima. Zamislimo samo kako bi ružno bilo da je Komšić dočekao Papu Franju prije par mjeseci u Sarajevu. Danas je Predsjedništvo BIH integrirajući faktor. Ma koliko to destruktivcima iz nacionalkomunisitčkog bloka bila nejasno nitko kao oni nisu radili na rastakanju BIH. Zapravo mi danas i ne znamo što bi danas bilo od BIH da nije bilo SDP-a, Platforme i Alijanse. Možda bi ideja FBIH uspjela? Možda, da su u Sarajevu u vladama sjedile proeuropske demokratske bošnjačke stranke umjesto militantnih komunista, možda bi danas u BIH bila jedna posve drugačija priča.
Logično je da Komšiću smeta sadašnje stanje. Šovinistima iz tih stranaka neprihvatljivo je da na čelu EPHZHB-a , HT-a i Aluminija sjede nadzorni odbori na koje on , Bajrović i eksperti za tendere i ugrađivanje u cijenu više nemaju utjecaj dok se po sudovima za višemilijunski kriminal i izvlačenje novca iz proračuna vuku njihovi ljudi. Od Gibraltara do Visoke Glavice. Stvarna je to pozadina Komšićeve priče. Nikakva želja za jačom BIH. I umjesto da se ispričaju narodu za pljačku, jer i Hrvati su i narod i građani, umjesto da se poklope ušima, za zaduživanje bez mjere, za davanje šanse ustašama da budu vlast u FBIH, za davanje Lijanoviću milijuna na raspolaganje, za pljačku poduzeća s većinskim hrvatskim kapitalom i preseljenje tog istog kapitala u Sarajevu, umjesto da Komšić osvoji simpatije drugih kantona tako što će prvi kazati da Sarajevo nema pravo živjeti na grbači ostatka FBIH, ne Željko Komšić, čovjek koji fino živi na nesreći BH stvarnosti prijeti HercegBosnom. Bijedno ako je i od Komšića.
Jer da Komšić doista želi jaku BIH, ili jaku ideju socijaldemokracije u BIH ne bi vazda retoriku okretao protiv manjeg naroda u FBIH, koji je eto, na njegovu sramotu baš narod njegovog oca. Da mu je doista ideja socijaldemokracije na srcu, etničko ga ne bi živciralo, bio bi više posvećen socijali. Socijala međutim ne živi samo u Sarajevu i na području s bošnjačkom većinom u BIH. Nego po cijeloj BIH. No nešto se ne pamte Komšićevi pokušaji ulaska u te prostore. On , kao i cijeli SDP/DF bataljun funkcioniraju na principu straha. Prepadanjem bošnjačke sirotinje, penzia NOB-a, prijetnjama, obećanjima kako će oni čuvati bosnu od prvih, drugih i trećih entiteta uspiju okupiti nešto glasova i preživjeti od izbora do izbora. 4 pune godine imali su Vladu Platforme, vladu koja je eto bila bez zločestih Hrvata. Samo časni SDP , časna SDA, i časni Lijanovići. Zašto ne živimo bolje druže Željko?
ON HRVATIMA NE BI DAO NIŠTA Komšić: Izetbegović je Čoviću poklonio sve, i sad slijedi zaokruživanje Herceg Bosne
Komšić je u intervjuu za Patrio pojasnio trenutnu poziciju u kojoj se nalazi DF. On navodi da je Demokratska fronta dio vlasti na državnoj razini i dvije županije – sarajevskoj i Zeničko-dobojskoj.
Razgovarali smo samo jednom i to na zahtjev nekih ljudi iz SDA, koje inače cijenim kao čestite i dobronamjerne ljude. Ne znam, a i nije me baš puno zanimalo, je li to bio osobni Izetbegovićev zahtjev.
Tom prilikom sam mu rekao, odnosno ponovio, da je Draganu Čoviću već dao sve što predstavlja ekonomsko-materijalnu osnovu i sve resurse na teritoriji nekadašnje Herceg Bosne, i da mu sada slijede čisti politički zahtjevi koji imaju za cilj da tu teritoriju nekadašnje Herceg Bosne, administrativno i institucionalno zaokruže.
To će se dogoditi kroz formu mehanizma koordinacije kojim će se županijama dati moć odlučivanja iz čisto državne nadležnosti, čime se županije izvode na političku scenu kao institucije koje imaju nadležnost u vanjskoj politici (pravo veta na sve odluke koje se donose u tom tijelu, a čime se zadire u oblast vanjske politike kao isključivo nadležnosti državnih institucija, jer kroz mehanizam koordinacije se realizira vanjska politika zemlje u procesu pridruživanja EU), kao i kroz izmjene Izbornog zakona kojima će Čović uvesti etničke izborne jedinice.
Formalno neće biti trećeg entiteta, ali praktično će postojati i bit će čak jači nego da formalno postoji. Nadam se da ne očekujem puno ako mislim da bi Izetbegović bar to trebao znati i shvatiti.
Predsjednik DF-a o ujedinjenju ljevice u BiH kaže da to “ide svojim tijekom, te da je najizvjesnije da SDP i DF već na lokalnim izborima izaći sa zajedničkim kandidatima za načelnike, ali s odvojenim listama”.