Tanzanija, prije 50 godina, svjedočila je jedinstvenom i tajanstvenom događaju – epidemiji smijeha koja je trajala više od godinu dana. I ova epidemija smijeha i dalje ostaje zagonetka znanstvenicima danas.
Charles Dickens je jednom rekao: “Ne postoji ništa tako ekstravagantno zarazno u svijetu kao smijeh”, i svatko se s tim može složiti.
Gotovo da nitko tko je barem jednom u situaciji da se histerično ne nasmije bez posebnog razloga, što u konačnici dovodi do lančane reakcije smijeha. Međutim, iako je epidemija smijeha zvučala kao neka lijepa, vesela manifestacija, uopće nije zabavno.
Najpoznatiji slučaj ove epidemije dogodio se 30. siječnja 1962. u Tanzaniji. Sve je počelo kao naivni smijeh troje djevojaka u školskoj školi u selu Kashasha. Ipak, njihovo prokletstvo brzo se pretvorilo u histerijski smijeh koji se poput vatre širio cijeloj školi.
Za neku djecu, smijeh je trajao samo nekoliko sati, a drugi je trajao do 16 dana. Zbog tog neobičnog događaja, škola je bila zatvorena, a sva su se djeca vratila u okolna sela.
Međutim, nedugo nakon zatvaranja škole, epidemija se proširila na susjedna sela. Do lipnja, epidemija se širila u druge škole, zarazivši dodatnih 50 studenata.
U srpnju su zatvorene još dvije škole, a epidemija se nije zaustavila sve dok nije uhvatila gotovo 1000 djece i zatvorila 14 škola – dok su učitelji i odrasli samo tiho i bespomoćno gledali. Epidemija je trajala od šest mjeseci do godinu i pol na nekim mjestima.
Znanost još uvijek ne zna kako tačno dolazi do pretvaranja pozitivnih emocija u smijeh, ali osoba ne može da se smije duže od 20 sekundi, što ovaj fenomen čini još nevjerovatnijim.
Pa što se zapravo dogodilo 1962. godine?
Charles P. Hempelman s University of Indiana vjeruje da su djeca bila pod jakim stresom i da je epidemija nusproizvod, poput slomljenog ventila za ublažavanje stresa.
Međutim, ovo je samo pretpostavka. Naime, nitko ne može sa sigurnošću reći što je uzrokovalo epidemiju, a trenutačno je jedino medicinsko objašnjenje da je to “masovna histerija” ili “masovna psihogena bolest”.