Published On: Pon, sij 20th, 2014

RADMANOVIĆ: Europa se boji prijeći Savu 
i Dunav, boji se Balkana, Hrvati u BiH nisu ravnopravni

Pred BiH je vrlo turbulentna godina koja će umnogome biti određena listopadskim izborima, ali, čini se, i nastavkom agonije kada je u pitanju europski put zemlje. Za razliku od nekih drugih bh. političara, član Predsjedništva BiH iz RS-a Nebojša Radmanović smatra kako odgovornost za blokadu europskog puta snosi i sama EU. U razgovoru za „Večernji list“ predsjednik Radmanović govori kako i zašto bi EU trebao promijeniti politiku prema BiH, kako radi Predsjedništvo BiH i možemo li nakon izbora očekivati bilo kakve pozitivne promjene.

 

Proteklih dana Predsjedništvo BiH našlo se na udaru medijske kritike zbog navodne neaktivnosti, odnosno činjenice da mjesec dana niste održali sjednicu. Je li Predsjedništvo, doista, neaktivno?

 

O tome pričaju oni koji ne poznaju rad Predsjedništva BiH i nema nikakvog spora da čak i kada je polutočna informacija da se ona tendenciozno plasira. Možda je to prvi put otkako ja znam da Predsjedništvo mjesec dana nije održalo sjednicu. Sjednice se obično održavaju jednom u dva tjedna i to znači da smo praktički propustili jednu sjednicu. Međutim, podsjećam vas da je to bilo vrijeme blagdana i kada nije bilo ni posebne potrebe sastajati se. Nije rad Predsjedništva samo kad se održavaju sjednice. Mi smo kao članovi Predsjedništva i u ovih mjesec dana imali značajnih aktivnosti. Mislim da do sada Predsjedništvo nije napravilo nijedan propust u radu i to znaju i oni koji nas kritiziraju i zato im to i smeta. No, kada bismo dalje tražili zašto se spomenuta informacijama pojavila gdje se pojavila, lako bismo došli do toga zbog koje točke dnevnog reda se nekome žuri. Njima poručujem da se ta točka neće naći ni na idućoj sjednici Predsjedništva.

 

Na koji način uopće radi ovo Predsjedništvo? Je li praksa da se na dnevni red stavljaju samo pitanja oko kojih unaprijed znate da postoji suglasnost, ili se otvaraju i ona politički osjetljiva pitanja oko kojih se vaše političke opcije ne slažu?

 

I jedno i drugo. Mi i mimo sjednica razgovaramo o pitanjima oko kojih se slažemo, kao i o onima oko kojih imamo različite stavove. Politički gledano, nas trojica pripadamo različitim političkim opcijama i nisu nam slični pogledi ni na prošlost ni na budućnost BiH. To ne znači da Predsjedništvo bježi od problema o kojima treba raspravljati. Nekada odustanemo od točke dnevnog reda da ne bismo unaprijed pravili problem i riskirali potezanje vitalnog nacionalnog interesa jer možda postoji mogućnost da se dogovorimo. Nekada to nije moguće uraditi i dođe do preglasavanja, kao što je slučaj s proračunom.

 

Što je s trilateralnim sastancima koje je Predsjedništvo održavalo s Turskom i Srbijom, odnosno Srbijom i Hrvatskom? Je li se odustalo od tog koncepta suradnje?

 

Moje je mišljenje da su obje trilaterale u jednoj fazi naših odnosa bile dobrodošle. To je poslijeratna faza kada su se vrlo teško uspostavljali kontakti između naših država pa je lakše bilo neke stvari dogovoriti trilateralno, ma koliko to paradoksalno zvučalo. Sada dolazimo u fazu kada smo naše odnose relaksirali, izdigli na jednu višu razinu i možemo bez ikakvih problema postizati bilateralne dogovore. Iz tog kuta gledano, prestaje potreba za čestim susretama trilaterala. To ne znači da se takvi sastanci neće održavati. Postoje i neki problemi koji su izazvani bilo retorikom ili drugim poremećajem odnosa između dvije države, pa onda nema ni susreta trilaterale. Konkretno, mislim na odnos Beograda i Ankare koji se zbog retorike prenio i na trilateralu. BiH danas ima dobre odnose sa sve tri zemlje s kojima smo imali trilateralne susrete, ali to ne znači da takvih susreta neće biti ponovno.

 

Što bi trebalo razmatrati na takvim susretima ako ih bude u budućnosti?

 

Uvijek ima zajedničkih pitanja. U obje trilaterale zajedničko je pitanje bio put prema EU. U zadnje vrijeme se to izgubilo jer je Hrvatska postala članica EU, ali korištenje iskustava Hrvatske važno je i za BiH i za Srbiju. BiH, Hrvatska i Srbija imaju zajedničku granicu, isti narodi žive u tim državama, velika je trgovinska razmjena i tu se uvijek ima oko čega razgovarati. Kada je u pitanju Turska, tu također postoji kontekst vezan uz EU. I BiH i Turska su tu u sličnoj poziciji. Turska čeka 40 godina na članstvo, a ni mi nismo daleko od toga. Kako se razvija situacija, i mi ćemo čekati 40 godina na EU. Drugo, postoji važna nacionalna nota. Nema nikakvog spora da su Bošnjaci vezani uz Tursku i Turke i da Turska pokazuje želju da pomogne ovim prostorima. I tu odmah imate elemente i za bilateralni i za trilateralni sastanak. Ekonomska suradnja je, također, važna i postoji naša želja da privučemo turske investicije. Na žalost, ta ekonomska suradnja još nije podignuta na veću razinu.

 

Vi spominjete bilateralne aktivnosti, ali vrlo je malo međudržavnih susreta pa i posjeta stranih predsjednika BiH. To se čak može reći i za regiju jer već dugo se čeka na uzvratni posjet srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića BiH?

 

Moglo bi se reći da u posljednje vrijeme ima manje tih bilateralnih posjeta Sarajevu, ali se ne može reći da mi nismo u kontaktima s drugim predsjednicima na raznim osnovama. Susreti i razgovori s drugim predsjednicima se odvijaju i na marginama multilateralnih sastanaka kojima mi kao članovi Predsjedništva nazočimo. Nekada je teško ljudima objasniti da su ti sastanci na istoj razini kao i bilateralni razgovori tijekom službenih posjeta predsjednika drugih država. Kada je u pitanju regija, razmjenjivali smo posjete sa svima. Na redu je da u BiH dođe predsjednik Srbije jer smo mi kao Predsjedništvo prošle godine bili u posjetu Beogradu. Nismo dogovorili kada će taj posjet predsjednika Nikolića biti realiziran, ali mislim da ovo nije ništa alarmantno u odnosu na neka ranija razdoblja. Postoje bilateralni kontakti i susreti ostalih institucija vlasti. Slično je i s Hrvatskom, iako tu ima više neslužbenih posjeta koji su, također, vrlo važni. S te strane promatrano, mislim da je Predsjedništvo dobro radilo i tvrdim da ovo Predsjedništvo nije ništa propustilo uraditi što je trebalo uraditi.

 

Povodom dolaska Štefana Fuelea u BiH vi ste prilično oštro kritizirali praksu stranih dužnosnika da zaobilaze Predsjedništvo, odnosno da se ne najavljuju Predsjedništvu kao ‘domaćinu’ u BiH. Zašto ste reagirali baš sada i gdje vidite uzroke takvom ponašanju stranaca?

 

-Nije prvi put da ja imam sličnu vrstu primjedbi na račun nekih međunarodnih predstavnika jer ja smatram da je suverenitet vladavina naroda na svom prostoru. To svatko može pročitati u rječniku. Ovdje stranci vladaju, a hoće da mi budemo odgovorni i tako se i ponašaju. Svatko tko otvori Ustav BiH moći će vidjeti da je glavno tijelo i jedino nadležno tijelo za vanjsku politiku BiH upravo Predsjedništvo. To zna OHR, to mora znati i posebni predstavnik EU-a, iako se on ponaša kao da to nije tako. Po njegovom receptu ponašaju se i neki povjerenici EU-a kada dolaze u BiH. Oni misle da je sasvim normalno doći u neku zemlju, održavati skupove, držati predavanja, sazivati medije, a da domaćin o tome nije informiran. Mislim da je to pogrešan pristup i da nema smisla. Zato sam reagirao. No, kad vidite kako se ponaša visoki predstavnik koji je ovdje godinama i koji ovdje prima plaću, vidjet ćete da je to ista matrica. To je politika ‘vi ste krivi i odgovorni za sve što se događa u BiH, a ja ću se ponašati kako ja hoću’. Ovo je zemlja u kojoj žive Europljani, bez obzira što nismo članica EU. Naši građani imaju visoke kulturološke, pravne i druge standarde i želimo im kazati da se ne mogu prema nama ponašati kao da mi ništa ne znamo i ništa ne značimo. Dobro bi bilo da se mi unutar BiH dogovorimo oko ovog stava i budemo jedinstveni, a da ne vučemo strance za rukav i tražimo da rade u interesu naših separatnih interesa.

 

Kakvi su odnosi Predsjedništva s Ministarstvom vanjskih poslova? Ono bi i u ovom i u mnogim drugim situacijama trebalo biti servis Predsjedništva. Koliko to ovisi o tomu tko je ministar vanjskih poslova u određenom razdoblju?

 

Nažalost, u BiH i taj i svi drugi odnosi zavise od osoba, njihovih političkih odnosa, opredjeljenja i slično. Iako ja moram iznijeti svoje mišljenje da bolje funkcioniraju odnosi Predsjedništva s MVP-om u ovom mandatu nego u prethodnom koji ja također poznajem. I to ovisi o osobi, iako bi neki drugi član Predsjedništva možda iznio drugačiji stav. Čini mi se da je u posljednjem razdoblju, bez obzira na sve probleme, u MVP-u napravljen mali iskorak, i to ne samo u odnosima s Predsjedništvom BiH, već generalno. U prošlom mandatu taj odnos je bio katastrofalan. I sada je bilo određenih nesporazuma i naravno da i danas taj odnos može biti bolji, ali ja sam zadovoljan.

 

Vi ste u svim našim dosadašnjim razgovorima bili vrlo pesimistični glede rješenja krupnih političkih pitanja u BiH i napretka zemlje prema EU. Jeste li danas išta optimističniji?

 

Prvo moram reći da političari moraju biti optimisti jer pesimizam nikome ne koristi. Međutim, postoje situacije kada jednostavno ne možete biti optimist. Zbog toga ja koji sam veliki eurooptimist polako postajem euroskeptik jer vidim da taj proces ne ide. Još prije pet godina sam u Bruxellesu govorio da EU treba iskoristiti eurooptimizam koji postoji u BiH jer on se uvijek može pretvoriti u euroskepticizam. Tu je i ovaj pragmatični dio. Mi već godinama intenzivno pričamo o promjeni jednog člana Ustava i nismo se pomaknuli s početne točke. Ta stvar nije jednostavna, kako to neki sa strane kažu. Temeljno je to ozbiljna stvar jer vi kompleksne i teške odnose tri naroda sada širite i na one koji nisu pripadnici tih naroda. Naravno da to nije jednostavno uraditi i traži odgovornost i kvalitetno dogovaranje. Uključujući i Europljane koji bi nam trebali pomoći, a ovako kako rade bolje da nam ne pomažu. Potpuno nekritički Europska komisija nam je dala promjenu Ustava kao uvjet za nastavak eurointegracija i mi smo stali. Svatko tko iole politički razmišlja i istinski želi proširenje EU na BiH, to nikada ne bi postavio kao uvjet. Uostalom, postoje članice EU koje ne poštuju taj dio Europske konvencije o ljudskim pravima i slobodama. To je apsurd. Uglavnom, kroz tih nekoliko rečenica promjene Ustava BiH isplivali su svi problemi koji postoje u BiH. U biti se oni svode na to da nemaju svi ista prava pa ni svi konstitutivni narodi. Danas mi se čini da to ne može biti riješeno u ovoj fazi. Zato sam tu pesimist. Mislim da ćemo svi u BiH morati tome drugačije pristupiti.

 

Treba li i EU promijeniti pristup BiH i rješavanja problema ovdje?

 

Mislim da EU potpuno griješi u pristupu BiH, i to godinama. Ključna greška je napravljena krajem 2008. i početkom 2009. godine kada smo imali odlično izvješće o napretku, kada su se Crnogorci s istim izvješćem prijavili za kandidacijski status, a nama je to zabranjeno. Mogli bismo izvlačiti teorije zavjere iz toga, ali činjenica je da smo mi tada stali. Umjesto da su potaknuli da BiH ide u reforme i približava se EU, oni su nas zaustavili. Poslije je još došla presuda iz Strasbourga, prva takva u Europi i stav Europske komisije da BiH ne može naprijed dok se to ne riješi i sve se raspalo. Možda postoje snage u EU koje i neće da BiH ide naprijed. Tu podsjećam na moju raniju tezu da se Europa boji Balkana, da se boji prijeći Savu i Dunav. Potrebno je da EU potpuno promijeni odnos prema Balkanu. Nije realno očekivati to do proljeća 2015. godine zbog izbora koji se događaju na Balkanu, ali i samoj EU. Novi pristup će se dogoditi onda kada političari u Europi shvate da su izgubili bitku od europskih birokrata. Političari su prije 10 godina rekli ‘širimo se na Balkan’. To je zadnji jasan stav europske politike sa summita u Solunu. U tih 10 godina samo je Hrvatska od balkanskih zemalja napravila iskorak. Sve drugo nije uspjelo. Oni su moćniji i ne mogu sami sebe kritizirati i neće, ali mi moramo reći da ovako više ne ide. Ili će ostati krnja Europa, ili će se promijeniti odnos prema zemljama Balkana. Krnja Europa znači i sigurnosno tešku situaciju za Europu. Ne zbog eventualnih sukoba ovdje, već zbog duge granice EU s ovom regijom. Na ovaj prostor sve više mogu utjecati i druge zemlje, arapske države, Turska, Rusija, koje mi volimo po raznim osnovama. Zbog toga treba odlučniji pristup EU, ali ne onaj američkog tipa gdje dođu i kažu ‘ovako ćete raditi’. Tek onda bismo imali problem.

 

Bliže nam se novi izbori. Hoće li nakon izbora biti moguće formirati vlast koja neće biti isključivo matematička koalicija kao do sada, već da se stranke okupe i oko određenih ciljeva, programa?

 

Točno je da sada imamo tehničku, odnosno matematičku koaliciju. Ja mislim da je moguće napraviti i drugačiju koaliciju i to je izvodljivo bez obzira tko pobijedio na izborima. No, za to je potrebno ispuniti dva preduvjeta. Prvo, da se eventualna programska osnova pravi na temelju Ustava BiH. Drugo, da postoji konsenzus kako promijeniti taj Ustav. Podrazumijeva se da postoji iskrenost u koaliciji, odgovornost za izvršavanje onoga što je dogovoreno. Toga sada nema, ali će do toga kad-tad morati doći. Za sve građane je bolje da do toga dođe što prije.

 

Je li to moguće dok Srbi javno ili tajno priželjkuju raspad BiH, Bošnjaci propast RS-a, a Hrvati gašenje Federacije?

 

-Moguće je ako se promijeni pristup. Od tri konstitutivna naroda najmalobrojniji su Hrvati. Tko pametan, ako hoće sačuvati BiH, Hrvatima otima i ono malo prava što imaju. Mislim da mora biti obrnuto, da se i Bošnjaci i Srbi moraju potruditi da se Hrvati osjećaju ravnopravnima u BiH. Nadalje, Bošnjaci kao najmnogobrojniji narod u BiH moraju popuštati drugima ako žele sačuvati BiH. Mi smo, međutim, danas u potpuno obrnutoj situaciji koju podgrijavaju neki stranci. Malo govore jednima da su u pravu, malo drugima i stalno podgrijavaju probleme. Neće se nikada izbjeći želja Srba da se izdvoje u posebnu državu sve dok osjećaju da ih se maltretira s nametanjem priče ‘jedan čovjek, jedan glas’. Tek kad popuštaš, kad se trudiš da se živi zajedno, postoje izgledi za napredak. S Hrvatima je to još izraženije, ako se zna da tom narodu, grubo rečeno, nedostaje više od 200 tisuća ljudi u odnosu na prijeratno stanje. Toga moraju biti svjesni izabrani lideri, posebno u Sarajevu. Oni, na žalost, nameću princip po kojem je politika u BiH ono što kažemo mi u Sarajevu. To nije i ne može biti tako i dok se to ne promjeni nema funkcionalne i stabilne države.

 

Nakon isteka drugog predsjedničkog mandata vi više ne možete biti kandidat za ovu poziciju. Razmišljate li o nastavku političke karijere na nekoj drugoj poziciji?

 

Nije slučajno što se u većini demokratskih zemalja propisuje da se ne može na predsjedničkoj dužnosti biti više od dva mandata. Mislim da je to dobro. U ovom trenutku ne znam hoću li i što raditi nakon izbora. Unutar SNSD-a smo dogovorili da ćemo nakon siječanjskih blagdana utvrđivati programsko opredjeljenje za izbore i da ćemo onda, vjerojatno u ožujku ili travnju, govoriti i o kadrovskim rješenjima. Za sada smo svi opredijeljeni da Milorad Dodik obnovi mandat predsjednika jer smatramo da to dobro funkcionira, a sve ostalo je otvoreno.