Tko su pokajnici u kojem od tih pravosudnih događaja? A kada iz Bruxellesa stigne packa, a stigla je, da se protiv korupcije ne borimo dovoljno efikasno, ne treba biti veliki znalac ili mudrac da predvidimo… Nastavlja se – na odjavnoj špici. I čekamo. Jer, Bruxelles do sada nikad nije bio olako shvaćen. Ni za jedne vlasti.
A kad je tako, saborski zastupnici imaju temu. Oduvijek je bilo, prozivke čekaju. I traženje pravde. To im je i posao. Ovaj puta je sve otišlo u drugom smjeru. Ima, naravno, i ozbiljnih i pripremljenih inicijativa, a ima i onih, za široke narodne mase. Predstave koje jamče medijsku pozornost. Prostor osiguran, ali nije uvijek neškodljivo. Čim počinje biti scenski zanimljivo, u sjećanje doleti Pernar. A nije on bio jedini. Samo, još je svježe sjećanje na njega.
A gdje je treća iz ‘ženskog kluba’?
Prvi ženski klub u Sabornici aktivan. Svakodnevno. Nije ih moguće ne primijetiti, sviđale se nekom ili ne… Ali, primjećujem, ne čuje se treća. Gdje je nestala Anka Mrak-Taritaš? Ne uklapa se stilski, ili joj iskustvo govori da treba drugačije? Saznat ćemo. Znalci tvrde da odbija napasti političara koji joj je dao ministarsku fotelju, i u njegovom mandatu obnavljala Gunju. To bi vremenom u ženskom klubu mogao postati problem. Ako potraje… svašta se može dogoditi.
Istina, pozicija zastupnika nije pozicija nemoći. A ne bih se usudila tvrditi ni da je moćna, ni da nije. Javnost se može povesti za nekom inicijativom, ignorirati je ili biti protiv. Završni račun su uvijek izbori i kraj mandata. I konačna ocjena. Sabornica je mjesto borbe, sučeljavanja, predlaganja. Omjeri različiti i individualni. Ali, kada udaraš s pozicije moći, nema muškog i ženskog. I moraš znati da će udarac biti vraćen. Nema poštede. A ako udariš po Milanoviću, onom koji je još prije izbora upozorio na svoj karakter, rukavica neće biti. Vraća grublje. Muškarcima i ženama… I sve stane u karakter.
Neće ga dojmiti prijekor pravobraniteljice, ženskih udruga, saborskih zastupnica, pa ni činjenica da ga njegova bivša stranka ostavlja na brisanom prostoru. Prvi tjedan ga upozorili da pazi s kime se druži, a sada ga prozivaju za vrijeđanje zastupnica. I bili bi u pravu kada bi dosljednosti bilo više. A ne sjećam se da su stale u obranu, ili reagirale kad je bivša predsjednica bila prozivana zbog fizičkog izgleda, trepavica, kozmetičkih i estetskih tretmana… Prozivale je žene, političarke… Nikako do istih mjerila. A izgleda da ih nitko ni ne očekuje. Politička arena ne prepoznaje spol. Osim povremeno.
Zamagljivanje činjenica
Što se zapravo događa, sigurno ćemo jednom doznati. Jedno je sigurno; previše je nervoze i buke, a to zamagljuje činjenice. To akteri znaju. Nisu neupućeni. Pa se bave analizama tko je što kome rekao, tko je prešao mjeru. Za koliko, a ne zašto. Je li to doista slučajno?Ja nisam sklona teorijama urote, ali buke je sumnjivo previše da bi bila stvar temperamenta…
A najpametniji su oni koji šute! I puštaju institucije da odrade svoj posao. Kome će štetiti, još ne znamo. Koliko, i hoće li štetiti predsjedniku Milanoviću, najviše rangiranom dužnosniku koji je volio ribu i tamburice u Slovenskoj, pokazat će vrijeme. Sigurno manje nego ostalima, jer je on jedini prepoznatljivi lijevi političar… A bukači baš tu imaju slabu točku.
Đurđa Adlešić l direktno.hr