GACKO – Slavku Miloviću iz gatačkog sela Avtovac ispunila se najveća želja da pripitomi divlju svinju, a do vepra Tita doveo je prijateljicu Jorgovanku s kojom je prijatelj više od dvije godine.
Tito je dobio ime jer voli biti u centru pažnje i biti pažen. Milović za “Glas Srpske” priznaje da mu je Tito mnogo draži od Jorgovanke, jer je miran, ali i vjeran kao pas. Kaže da ga je kupio kad je bio mali i da je u početku bio nemiran, ali uz ljubav i predanost lako su se sprijateljili. S vremenom su postali nerazdvojni.
– Moja jedina želja bila je pripitomiti divlju svinju i u tome sam uspio. Pametniju životinju u životu nisam vidio – rekao je Milović.
I dok svakodnevno radi na farmi sa stokom, kaže da mu ne pada teško dodatno paziti Tita i njegovu godinu dana mlađu Jorgovanku. Naprotiv, ističe da ih je ljepota vidjeti ispred kuće, jer pripitomljavanjem postaju mirni. Tito ga, kaže, prati gdje god stigne.
– Tito je legenda, ide u brda i preko polja, hoda i uvijek se vraća na moj zvižduk. Ne bih ga prodao, nemam snage ni novca, da mi netko da milijune. Dobro se slaže i s Jorgovanom. Jedu sve što im ponudim, a kukuruz im je najdraži. Voće i povrće, o žitaricama da i ne govorimo, ali i mlijeko – kaže ovaj strastveni lovac.
Dodaje kako nije isključeno da dobije i pojačanje, jer kako se čini, postoji mogućnost da Jorgovanka rodi mlađe.
– Bili su zajedno ove zime, a nije isključeno da će ih biti još jer Jorgovan sada ima malo trbuščića. Morate ga slušati, ipak je stariji – u šali kaže Milović.
Ovaj planinar se ne boji da će ga Tito ostaviti i otići, jer zna otići kilometrima daleko od kuće, ali se uvijek vraća. Međutim, čak i ako se na to odluči, ima dopuštenje od njega.
– Jedino jazavca nisam živa donio kući, sve ostale životinje jesam. I nikad nisu pobjegli od mene. Ako ikad osjeti zov divljine, slobodan je otići. Ali znam da neće, jer prijatelji jedni druge ne ostavljaju – uvjeren je Milović, ističući da se čak i unuci igraju s njima bez imalo straha.
Stočarstvo
Slavko Milović ističe da se poljoprivredom i stočarstvom bavi otkako je prohodao.
– Stočarstvo je neizbježan dio moje svakodnevice. Da sam poživio, ne znam koliko bih života učinio isto. Imao sam i do 380 koza, uz krave, puno je posla, ali sam si gazda. Radio sam u tvornici pet mjeseci, vidio sam da to nije za mene, neću da mi itko zapovijeda – rekao je Milović. Bikovi su mu nekad bili zabava.
wpDiscuz
