Dok Europljani još uvijek ponosno prebrojavaju postotke vojnog proračuna kao dokaz predanosti Savezu, dok Skandinavci mjere geopolitičku temperaturu preko granice s Rusijom, a istočni blok sve nade polaže u američku odlučnost, događa se ono o čemu nitko ne govori: NATO se raspada – iznutra, tiho, kroz poricanje.
Donald Trump, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, najavio je mogućnost vojne akcije radi preuzimanja Grenlanda. Otoka koji formalno pripada Kraljevini Danskoj, članici NATO-a. I nitko nije reagirao. Niti jedna članica Saveza nije spomenula članak 4, onaj koji predviđa konzultacije kad je ugrožena sigurnost bilo koje članice. Nitko nije podsjetio na članak 5, onu slavnu formulu “svi za jednog” koja se redovno citira kad god je netko slab napadnut izvana, ali se nikada ne koristi kad se prijetnja dogodi iznutra.
Ono što je Putinov napad na Ukrajinu učinio za konsolidaciju NATO-a, Trumpova izjava o Grenlandu upravo čini za njegovu dekonstrukciju. Jasno, nije riječ o neposrednoj invaziji. Nije ni Trumpov prvi izljev teritorijalne ambicije. Već je jednom ponudio da kupi Grenland, kao da je riječ o golf igralištu. Ali sada više nije u pitanju “kupnja”, sada se spominje vojna opcija. To je razlika. To je prijetnja.
Postavlja se pitanje: kako to da SAD – koji se smatra jamcem međunarodne sigurnosti – može otvoreno zaprijetiti članici Saveza bez ikakve posljedice? Odgovor je jednostavan: jer NATO nije savez jednakih. To je struktura moći u kojoj se dominacija prikazuje kao zaštita, a hegemonija kao jamac stabilnosti. U toj konstrukciji Danska nema pravo na strah, a još manje na odgovor. Njezina sigurnost nije zagarantirana kolektivnom obranom, već dobrim raspoloženjem aktualnog predsjednika SAD-a.
U tom smislu, NATO je danas više ideološki narativ nego stvarna sigurnosna garancija. Ukrajina želi ući u taj narativ, vjerujući da time ulazi u prostor kolektivne zaštite. Ali stvarnost pokazuje nešto drugo: kada unutar Saveza jedna članica prijeti drugoj, a ostale šute – taj savez je mrtav. Ne formalno, ali suštinski.
Trump je znao što radi. Testirao je granice mogućeg. Nije stvar u Grenlandu, nije čak ni u Danskoj. Stvar je u tome tko smije postaviti pitanje, i tko smije reći “ne”. A u NATO-u, čini se, SAD-u se više ne smije reći ništa. Ne ni iz poštovanja, već iz straha.
Zato se Savez ne raspada na istoku, pod pritiskom Rusije. Raspada se na zapadu, pod težinom vlastite nemoći da obrani svoje temeljne principe. I to je kraj koji nitko neće službeno proglasiti. Ali će ga svi osjetiti – kad bude prekasno.
wpDiscuz
