Na naslovnici dnevnih novina u utorak vidim otisnuto: “Svijet odahnuo”. Kako sam na odmoru, bez interneta i televizije, pomislio sam kako je prijetila neka nuklearna kriza ili neočekivano približavanje asteroida, međutim, nastavak naslova me uvjerio da se radi o nečemu za mene još sudbonosnijem: “Britanci dobili budućeg kralja – vojvotkinja Kate rodila dječaka!” Idiotizam tog naslova je slojevit. Prvo, potpuna je laž da je svijet brinuo brigu o tom porodu. Britanska razbibriga praćenja jedne prilično disfunkcionalne obitelji, koja već desetljećima uglavnom degradira i posljednje ostatke aure monarhizma, nije globalna.
Osim pasioniranih čitateljica rubrike “s kraljevskih dvorova” i ponešto “fanova” iz reda tipova koji dva dana kampiraju pred dućanima prije izlaska novog CD-a omiljenog benda, videoigre ili kakvog novog sokoćala, svijet ta vijest nije tangirala. Drugo, potpuno je besmisleno napisati da je svijet “odahnuo”, jer je trudnoća o kojoj su nas kmetski servilno izvještavali i tzv. ozbiljni mediji bila uredna, porod nije bio rizičan, dakle, nije bilo napetosti.
Je li pisanje o bezveznoj, nevažnoj, nametnutoj temi prinove u obitelji koja me se tiče manje nego beba kralja hip-hopa Kanyea Westa i kraljice realityja Kim Kardashian, pristajanje na nametnutu igru i dodatno davanje na važnosti sporednom događaju? Ovisi na kojoj razini. Ako me ne potresa to što su tridesetogodišnjaci na drugom kraju Europe dobili dijete, kao i desetine tisuća ljudi taj dan na svijetu, pri čemu im svima želim puno sreće i zdravlja, i te kako me se tiče stanje naših medija koji mi tu vijest guraju kao najvažniju.
Komentari čitatelja vijesti o kraljevskom porodu na hrvatskim portalima su golemom većinom negativni. Kritika te nametnute medijske histerije ide u dva smjera.
Jedni prigovaraju zašto se nevažnim informacijama odvlači pozornost s bitnih stvari. Umjesto gnjavljenja čitatelja činjenicom da je predviđeni deficit probijen već nakon pola godine, nekim novinama je na prvim stranicama važnije istaknuti da je “Pippa Middleton stigla prva i poigrala se s nećakom.” Drugi smjer kritike ide u pravcu ukazivanja na druge, nevidljive bebe, poput petnaest sirijskih rođenih isti dan u izbjegličkom kampu Zaatari u Jordanu. Može se uzvratiti da to nije obična beba, već je važna njezina funkcija potencijalog prestolonasljednika. U redu, ali funkcija je ionako simbolična, jer monarsi su odavno svedeni na puki ukras, pa to hoće li se roditi muški potomak nema nekadašnju važnost. I da su prestali dobivati djecu ne bi se dogodilo ništa dramatično, ne bi izbio europski rat poput onog za španjolsko naslijeđe u 18. stoljeću niti bi Britanci prešli pod tuđu vlast, već bi gašenjem kraljevske loze jednostavno uveli instituciju predsjednika.
Događaj nad događajima se pratio iz minute u minutu pa kolonijalni subjektići, između ostalog pišu: “Novo 13:31 – Britanska kraljica Elizabeta danas je u Kensingtonskoj palači posjetila svojeg prvog praunuka.” Osim što su munjevito ažurni, neki naši novinari su i beznadno neinformirani pa poneseni euforijom čak i lažu, jer je to Elizabetin treći praunuk. Po nekom kriteriju, koji su valjda naučili na studiju novinarstva, drugima je informacija i ovo: “Kraljica Elizabeta oduševljena svojim prvim praunukom”. Je li to vijest? Koja prababa nije oduševljena svojim unukom? Prema onoj da je vijest kad čovjek ugrize psa, u ovom slučaju bi novost bila da nije pokazala oduševljenje. Da bi sreća bila potpuna “čeka se još samo stric Harry”. To je onaj koji se hvalio da je iz najsuvremenijeg helikoptera, kao u videoigri, “rokao” stanovnike Afganistana. No za to nema međunarodnog suda u svijetu u kojem vas za pokušaj stvaranja “velike Hrvatske” optužuje zemlja koja se zove Velika Britanija. I uvjerava vas da su Falklandski otoci bliži Londonu nego Imotski Posušju ili Čapljina Metkoviću.
Velika napetost se stvorila i oko izbora imena bebe pa nam se sugeriralo da trebamo biti napeti i zbog toga koje će mu ime nadjenuti. Ivano? Ronaldo? Možda Muhamed, jer je to najčešće dano ime muškim bebama u Britaniji zadnjih godina? Viđenje povijesti idealnog čitatelja naših kmetskih medija najbolje se može iščitati iz sljedeće vijesti o bebi: “Već u idućih nekoliko dana naći će se u prostorijama u koje gotovo nitko nema prilike zalaziti, u privatne odaje kraljice Elizabete II. To će sam po sebi biti povijesni trenutak.”
CNN-ova komentatorica Victoria Arbiter, poput naše dinarske babe, bila je oduševljena što je vojvotkinja od Cambridgea rodila muško: “Moja prva misao, moram reći, bila je kako je Kate briljantna kraljevska ličnost. Imamo žene koje su tijekom povijesti britanske kraljevske obitelji bile u panici jer nisu u stanju roditi dječaka. I evo nas – Kate je uspjela iz prvog pokušaja”. Briljantna kraljevska ličnost je po tome mogla biti i svaka od milijardi žena koje su rodile mušku djecu, samo da su imale sreću da im Charles postane svekar.
Tu su i neizostavni bondovski detalji: “Čim je njeno treće praunuče ugledalo svijet, kraljicu Elizabetu II. obavijestio je unuk William putem posebno zaštićenog telefona koji je nemoguće prisluškivati.”
Jesu li do te informacije došli prisluškivanjem ili im je o tom supertajnom razgovoru rekla baba ili ponosni unuk? Da nisu uzimali transkripte, kao nekada iz ureda hrvatskog predsjednika? U svakom slučaju, očekujemo da će nas naše prorežimske novine iscrpno izvještavati o otpadanju pupkovine, tijeku dojenja i herojskoj borbi s grčićima, a da će dnevnik nacionalne televizije na zimu započeti viješću o prvom kraljevskom zubiću.
večernji.hr