Published On: Pon, sij. 11th, 2016

Naša stranka za Njihovu BiH

SDP i DF-u mogu biti ponosni – njihovu epsku borbu za prava Ostalih nastavit će izgleda Naša Stranka. I to baš u glavu. Naime Našostrankovci redovno na margini ostavljaju stvarne pripadnike Ostalih dok profitiraju djeca koja su pripadnici konstitutivne većine, no za potrebe apanaža se lažno izjašnjavaju kao Ostali. To naravno ne smeta Predragu Kojoviću da na tribini o diskriminaciji građana u županijskim Ustavima izjavljuje kako “Živimo u diktaturi konstitutivnih naroda”, u kojoj je jedan veliki broj ljudi diskriminiran Ustavom“.

Jedini pravi diktatori nad Ostalima u BIH upravo su ljudi oko Naše stranke. Nitko nije preoteo toliko mjesta BH Njemcima, Židovima, Poljacima, Talijanima i Romima u BIH koliko članovi naše stranke, djeca konstitutivnih brakova koja se za potrebe karijere preko noći “prestaju tako osjećati”, kao njihovi očevi i majke,  i iz navodnog nadiidentitarnog  protesta dižu svoj glas protiv identiteta svojih roditelja.Postaju li oni time manjina? Ne. No prema nekom čudnom tumačenju BH zakona navodno Da.

_____________ piše: Gloria Lujanović l poskok.info 

 

Uzmimo primjer navodnog ostalog, Željka Komšića.  Je li on Ostali zato što je dijete srpsko hrvatskog braka? Je li diskriminiran ili povlašten? Tko bi smio zabraniti Željku Komšiću da se nakon apliciranja na hrvatske pozicije sada malo nalakti na foteljama koje pripadaju Srbima? Apsolutno nitko. Pod uvjetom da to uradi pravno ispravno i politički korektno. Makar jednom u životu.

Jedini nemoralan potez Željka Komšića bio bi uzeti fotelje koje pripadaju Židovima npr. Dakle Ostalima. Bilo bi nemoralno da učini ono što je učinila Sabina.

Jer Željko ni po čemu nije Ostali, kao ni Sabina Čudić, i on, kao i ona su djeca konstitutivnih naroda, konstitutivnih brakova, bili oni monoetnički ili mješano. Nebitno je kako se oni u svojoj nutrini osjećaju. Kakav bi kaos nastao u drugim zemljama Europe kada bi kvote za manjine otimali pripadnici većinskog naroda pukim izjašnjavanjem?

Instagram  socijalisti, radnička klasa foteljaša iz Njihove stranke,  izletima po Jahorini i po kojim hashtagom stvorili su  i ideologizirali stotine novih klonova Za Ostale spremnih,  mladež koja čita poeziju Stojića Mile, dok Ahmeda Burića smatraju tek malo boljim književnikom nego Jasmina Imamovića jer kako kažu “ fabularno je gospodin konzistentniji”

Našastrankisti su jedina prava raja, urbana raja,  koja “ ima prijatelja drugih nacionalisti”, “ druži se baš sa svima, ne gleda to tko je koje vjere”, “ studirali smo vani”, “prič’o mi stari kako je prije fino bilo, sve bratstvo i jedinstvo.

Kao (ne)izravni promicatelji unitarnog nazionalizma u BiH, većinskog, dobrog BH nacionalizma,  istovremeno su i zagovornici tolerantnog društva najširih građanskih sloboda ma koliko im partijski program bio program klasične talionice identiteta. Borci su za navodno demokratsku državu no neće im smetati   ako pođe pokoji  zakon fašističkog sadržaja, inspiriran recimo Mustafićevim predstavama o stoci sitnog zuba, predstavama kojima ironično ismijava kršenja prava manjih naroda u BIH.

Priča Našstrankista davno je već viđena. Jedna isprazna i već viđena priča koja ne pali u korpusima konstituvnih naroda, ali pali kod stranih veleposlanstava, donatora, sponzora što je sasvim dovoljno jak razlog da i dalje financijski bereket raste  dok Sejdić i Finci šute i gledaju kako “ pitanje  Ostalih” postaje pitanje na kojem Sabina Ćudić dere grdnu lovu za svoju modernu obleku, a Mustafić za predstavu o tom kako mu je Ministarstvo kulture FBIH ponizilo “internacionalni teatarski festival”.

Iritantna borba protiv podijeljenih društava i gradova za što po defaultu optužuju nacionalne stranke, intenzivirana borba protiv korupcije, nacionalizma, separatizma i svih drugih izama – snažno i odvažno, postanjem fotki sa nekim motivirajućim citatom Sabine Uber. Ivana Orelanska bi imala što naučiti od ovih hrabrih sinova i kćeri Bosne. Samo lažna ljevica  može političariti o feminizmu, listama 50 50 i vjerovati da to nije znanstveno-fantastična priča u BiH.

Kod donatora prolaze samo panel diskusije u udobnim sarajevskim hotelima o pravima žena a činjenica da na samo sat vremena od tih hotela žive djevojčice kojima se uskraćuje pravo na obrazovanje i pobjedu u natjecanju spelovanja nije ono što je zanima. Lamentiranje o rodnoj ravnopravnosti je dramakul i poželjno ako si prije tog Bosanka i Hercegovka, građanka BiH, pa tek poslije žena.

Naša stranka je zapravo, pravno registirani politički spin kako bi politički marginalci postali proračunski korisnici, i derači stranjskih para

Političke fantazmagorije ekipe iz NS-a koji su okupirali  termin “pravih građana BiH” su skorojevići, sa dugim popisom nekretnina koji u skupocjenim odijelima i sportskim automobilima, između hobija “izrade i dizajna unikatnih torbi” u lakiranim salonkama/ mokasinkama šetkaju po bh. blatu i pokoji put stresu prašinu sa šešira širokog oboda.

Dosadno i građanski neuvjerljivo.

Baš kao i Kojovićeva izjava o diktaturi konstitutivnih naroda.