Published On: Uto, stu. 13th, 2018

Najdepresivniji grad u Hrvatskoj: Teško je nabrojati što sve nemaju

Statistika je nemilosrdna: prije sedam godina u Obrovcu je bilo 4323 stanovnika, a 2016. samo 3778, ali s puno fiktivnih stanovnika koji realnu brojku navodno svode na oko 2500 ljudi.

“Papirnati Obrovčani” žele povrat stana, mirovinu, putovnicu ili socijalnu pomoć, ali nikako ne mogu napumpati stvarni broj stanovnika koji zaista žive u odumirućem gradu. Državni zavod za statistiku još nema podatke za prošlu godinu, ali zna se da je bilo 116 novoprijavljenih i 140 odjavljenih stanovnika, piše Slobodna.

“Trenutno imamo 183 učenika, 104 ih je u Obrovcu, 17 u Karinu, 57 u Kruševu i pet u Žegaru. Ta se brojka u posljednje dvije-tri godine stabilizirala, ali opći trend u gradu je depopulacija, to je točno. Koliko vidim po učenicima, ljudi odlaze, najviše u Njemačku i Austriju, u zadnje vrijeme nekoliko obitelji je otišlo u Švedsku. Ode najprije otac, a poslije za njim cijela obitelj”, rekao je za Slobodnu Željko Modrić, ravnatelj OŠ “Obrovac”.

Učenici osnovne i srednje škole najvjerniji su posjetitelji Gradske knjižnice, koja radi u sjajnoj zgradi Doma kulture; u sastavu Pučkog otvorenog učilišta djeluje i knjižnica. Dom je prazan, velika dvorana zaključana, kafić s “pogledom od milijun dolara” je zatvoren – zabrana pušenja je spriječila ispijanje kave s pogledom na prekrasnu Zrmanju. Rad kafića je postao neisplativ.

“Lani smo imali 209 članskih iskaznica, uglavnom su to učenici, pa tome prilagođavamo i nabavu knjižnog fonda. Preko ljeta nam često dolaze i vikendaši kao “sezonski članovi”, objašnjava Marina Brkić, jedna od rođenih Obrovčanki koje na posao putuju iz Zadra.

Prevelik broj zapuštenih zgrada Obrovac pretvara u kulisu apokaliptičnih filmova, samo ponegdje stoji natpis “prodaje se”, a kvadrat stana košta 700 do 800 eura. Jedina gradnja koju smo vidjeli jest gradnja crpne stanice ispred velike zgrade uz sam most – tu je prije rata bila planirana robna kuća, ali Obrovac robnu kuću ni bilo koji veliki trgovački lanac nema ni danas.

Nema ni javnog bilježnika, ni slastičarnicu, ni kino, ni tim Hitne pomoći; s razrušenog kolodvora posljednji su putnici otputovali prije rata; sud je otišao u Benkovac, do kojeg uopće nema autobusne linije; velikih tvrtki nema, ljudi su uglavnom zaposleni u državnoj službi ili su na gradskom proračunu.

Gradski obrtnici se žale, ne mogu preživjeti, sve se više otvara sezonskih obrta, mnogi odustaju.

“Ne mogu zaraditi ni za minimalnu plaću, baš razmišljam zatvoriti, pa na proljeće opet otvoriti, nemam za koga držati radnju otvorenom. A obaveze su nam kao da smo u Zagrebu”, kaže jedan od njih.

“Hotel “Zrmanja” je zatvoren voljom vlasnika, nama su tu vezane ruke. Prazan grad? Nekada je samo u “Triju” radilo 300 žena, radila su i druga poduzeća, pa je grad popodne jednako bio prazan”, navodi dogradonačelnik Jurjević, baratajući službenim podatkom o prosječnih 256 nezaposlenih, dok podatak o broju zaposlenih nije imao.

Dogradonačelnik navodi da je vrtić besplatan i pun djece, da Grad dodjeljuje 60-ak stipendija učenicima i studentima, te da je u devet mjeseci zabilježeno 257.700 turističkih noćenja, uglavnom u vikend-naseljima uz Karinsko more, prenosi Slobodna Dalmacija.

Pošalji ovaj članak prijateljima:

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer